Ia (Grčka)

Koordinate: 36° 17′ S; 25° 13′ I / 36.28° S; 25.22° I / 36.28; 25.22
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

 

Ia
Οία
Ia pri zalasku sunca
Administrativni podaci
Država Grčka
PeriferijaJužni Egej
OkrugSantorini
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.1.545
Geografske karakteristike
Koordinate36° 17′ S; 25° 13′ I / 36.28° S; 25.22° I / 36.28; 25.22
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina251 m
Ia na karti Grčke
Ia
Ia
Ia na karti Grčke

Ia ili Oja ( grč . Οια ) je naselje na ostrvu Santorini, na Kikladima, u Južnom Egeju, Grčka. Od 2011. godine je deo opštine Santorini. Smeštena na 150 metara nadmorske visine. 2011. godine imala je 1.545 stanovnika. Udaljena je 12 km od glavnog grada ostrva Fira i 17 km od aerodroma Santorini.

Naselje je u prošlosti nosio naziv Apano Meria ili Anomeria (Απανω Μερια, Ανωμερια, „gornja strana“).[1]

Ia je postigla veliki prosperitet krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka. Njena privreda se zasnivala na njenoj trgovačkoj floti koja je trgovala u istočnom Mediteranu, sve od Aleksandrije pa do Rusije . Deo grada je uništen tokom zemljotresa 1956.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Crkva u Ii

Naselje Oja se pominje u nekoliko navrata u putopisnim izveštajima i pre mletačke vladavine, kada je Marko Sanudo osnovao vojvodstvo Naksos 1207. godine i uspostavio feudalizam na Santoriniju.[3] Pod vlašću porodice Koronja, Agios Nikolaos Kastel, takođe nazvan Apanomeria, bio je jedna od pet lokalnih citadela.[4]

Godine 1537, Hajrudin Barbarosa je osvojio Egejska ostrva i stavio ih pod vlast otomanskog sultana Selima II.[5] Međutim, Santorini je ostao vlasništvo porodice Krisp do 1566. godine, kada prelazi u ruke Džozefa Nasija, a nakon njegove smrti 1579. godine, konačno ga peuzima Osmansko carstvo . Od 16. do 19. veka naselje je na kartama nosilo naziv Apanomerija. Ime naselja je promenjeno u Ia u drugoj polovini 19. veka.

Krajem 19. i početkom 20. veka, grad je bio pomorski grad koji je procvetao kao rezultat pomorske trgovine širom Mediterana, posebno kao deo trgovačkog puta između Rusije i Aleksandrije. Godine 1890. Oja je imala oko 2.500 stanovnika i oko 130 jedrenjaka. U zalivu Armeni je bilo pristanište. U zaleđu u velikim količinama, se proizvodilo odlično vino i izvozilo između ostalog u Francusku.. Pojavom parnih brodova, dolazi do kolapsa tadašnjih tragovačkih puteva. Takođe, zbog iseljavanja stanovništva, dolazi i do smanjenja poljoprivredne proizvodnje. Sve to , zajedno sa prekomernim ribolovom i ratovima , doprinosi padu ekonomije grada početkom 20. veka.

9. jula 1956. dogodio se zemljotres magnitude 7,8 koji je izazvao ogromnu materijalnu štetu.[6] Jedna od posledice je bila visoka emigracije, koja je uzrokovala da je 1977. godine broj stanovnika iznosio samo 306 ljudi. Nakon zemljotresa, selo se ponovo razvilo u atraktivan turistički grad na Kikladima,[7][8]

Klima[uredi | uredi izvor]

Zalazak sunca na Ii

Klima u Oiji je uglavnom umerena i blaga. Zime su vlažne, a leta su vruća i suva. Apsolutni maksimum zabeležene temperature je 40 °C u junu, dok je apsolutni minimum u decembru je 0 °C. Brzina vetra varira od 56 km/h u avgustu do 98 km/h u oktobru i februaru.[9]

Klima Oja, Grčka
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Maksimum, °C (°F) 14
(57)
14
(58)
16
(61)
19
(66)
22
(72)
26
(79)
27
(81)
28
(82)
26
(78)
22
(72)
18
(65)
16
(60)
20,7
(69,3)
Minimum, °C (°F) 9
(49)
9
(49)
11
(51)
13
(55)
16
(61)
20
(68)
23
(73)
23
(73)
21
(69)
18
(64)
14
(57)
11
(52)
15,7
(60,1)
Količina padavinamm (in) 71
(2,8)
43
(1,7)
41
(1,6)
15
(0,6)
10
(0,4)
0
(0)
0
(0)
0
(0)
50
(2)
100
(4)
200
(8)
280
(11)
810
(32,1)
Izvor: [10]
Pogled na Iu sa mora. U podnožju se vidi bivše ribarsko selo Amoudi
Pogled na Iu sa mora. U podnožju se vidi bivše ribarsko selo Amoudi

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Armstrong, Kate; Clark, Michael Stamatios; Deliso, Christopher (2010). Greece 9. Lonely Planet. str. 434. ISBN 978-1-74220-342-3. 
  2. ^ Bowman, John S.; Kerasiotis, Peter; Marker, Sherry; Sarna, Heidi (2 March 2010). Frommer's Greece. John Wiley & Sons. . str. 382. ISBN 978-0-470-64566-6.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). Retrieved 5 June 2013.
  3. ^ Nicol, Donald M. (14. 10. 1993). The Last Centuries of Byzantium, 1261-1453. Cambridge University Press. str. 60. ISBN 978-0-521-43991-6. 
  4. ^ D̲oumas, Christos (1983). Santorini: a guide to the island and its archaeological treasures. Ekdotike Athenon. p. 33. Retrieved 9 June 2013.
  5. ^ Kohn, George C. (2006). Dictionary of Wars. Infobase. str. 588. ISBN 978-1-4381-2916-7. 
  6. ^ Okal, Emile A.; Synolakis, Costas E.; Uslu, Burak; Kalligeris, Nikos; Voukouvalas, Evangelos (2009). „The 1956 earthquake and tsunami in Amorgos, Greece”. Geophysical Journal International. 178 (3): 1533—1554. Bibcode:2009GeoJI.178.1533O. doi:10.1111/j.1365-246X.2009.04237.x. 
  7. ^ Armstrong, Kate; Clark, Michael Stamatios; Deliso, Christopher . Greece 9. Lonely Planet. . 2010. str. 434. ISBN 978-1-74220-342-3.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). Retrieved 5 June 2013.
  8. ^ Rick Steves (19 April 2011). Rick Steves' Greece: Athens & the Peloponnese. Avalon Travel. . str. 437—440. ISBN 978-1-61238-060-5.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). Retrieved 7 June 2013.
  9. ^ „World Weather Online.Com”. 
  10. ^ „Oia Weather, Greece Weather Averages”. World Weather Online.Com. Pristupljeno 7. 6. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Ia turistički vodič sa Vikiputovanja