Ivan Snegarov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Snegarov
Lični podaci
Datum rođenja(1882-10-12)12. oktobar 1882.
Mesto rođenjaOhrid, Osmansko carstvo
Datum smrti1. mart 1971.(1971-03-01) (88 god.)
Mesto smrtiSofija, Bugarska

Ivan Snegarov (bug. Иван Йончев Снегаров; Ohrid, 12. oktobar 1882Sofija, 1. mart 1971) je bio bugarski akademik, crkveni istoričar i arhivista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Snegarov se rodio 1883. godine u Ohridu. Prvo obrazovanje stekao je u rodnom gradu, i to na grčkom i bugarskom jeziku. U Istanbulu se školovao na duhovnoj akademiji (1900-1906), posle čega je kratko vreme učiteljevao i radio u Carigradu kao službenik-pisar u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi. (1906-1907). Od 1908-1912. dopunjava svoje obrazovanje na Kijevskoj duhovnoj akademiji, koju završava stepenom „kandidata bogoslovskih nauka“ sa svojom disertacijom „Istorija Ohridske arhiepiskopije“. Od 1912-1926. godine radi kao predavač na Carigradskoj bogosloviji, pedagoškom učilištu u Seru, muškoj gimnaziji na bugarskom jeziku u Solunu, bogosloviji u Sofiji i drugde. Od 1926. godine je vanredni predavač i član katedre za istoriju na Bogoslovskom fakultetu univerziteta u Sofiji, a redovni profesor od 1933. godine. Dopisni član Bugarske akademije nauka (BAN) postaje 1933, a redovni član 1943. godine. Direktor je Instituta za bugarsku istoriju pri BAN od osnivanje 1947. do 1950. godine, direktor je Arhivskog instituta pri BAN od 1951-1959. godine. Bio je predvodnik i aktivan član više bugarskih kulturnih društava vezanih za Makedoniju.

Važniji radovi[uredi | uredi izvor]

Snegarov se u svojim delima bavio najviše istorijom Ohridske arhiepiskopije. U Bugarskoj i Severnoj Makedoniji je i danas u širokoj upotrebi njegova Istorija Ohridske arhiepiskopije. U svojim delima zastupao je pripadnost savremenih Makedonaca bugarskom etničkom korpusu. Najvažniji radovi Ivana Snegarova su:

  • Ohridskata patriaršiя (Neйniяt proizhod, granici i eparhii), Sofija 1919.
  • Istoriя na Ohridskata arhiepiskopiя. Tom 1. Ot osnovavaneto й do zavladяvaneto na Balkanskiя poluostrov ot turcite, Sofija 1924. (Digitalna verzija).
  • Istoriя na Ohridskata arhiepiskopiя – patriaršiя. Ot padaneto й pod turcite do neйnoto uniщoženie (1394-1767), Sofija 1932.
  • Solun v bъlgarskata duhovna kultura. Istoričeski očerk i dokumenti, Sofija 1937.
  • Kratka istoriя na sъvremennite Pravoslavni Cъrkvi I: Ierusalimska, Antiohiйska, Aleksandriйska, Carigradska, Kipъrska, Sinaйska i Gruzinska, Sofija 1944.
  • Kratka istoriя na sъvremennite Pravoslavni Cъrkvi II: Bъlgarska, Ruska i Sъrbska, Sofija 1946.
  • Kratka istoriя na sъvremennite Pravoslavni Cъrkvi III: Rumъnska, Grъcka, Albanska, Polska, Finlandska, Čehoslovaška i bivšite pribaltiйski cъrkvi, Sofija 1946.
  • Turskoto vladičestvo prečka na kulturnoto razvitie na bъlgarsiя narod i drugite balkanski narodi, Sofija 1958.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]