Ivan Sulič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ivan sulič
Ivan Sulič
Lični podaci
Datum rođenja(1923-09-10)10. septembar 1923.
Mesto rođenjaBilje, kod Mirena, Kraljevina Italija
Datum smrti23. decembar 1944.(1944-12-23) (21 god.)
Mesto smrtiMiren, Kraljevina Italija
Delovanje
Član KPJ od1943.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od21. jula 1953.

Ivan Sulič – Car (Bilje, kod Mirena, 10. septembar 1923 — Miren, 26. decembar 1944) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 10. septembra 1923. u selu Bilje, kod Mirena u tadašnjoj Kraljevini Italiji. Bio je vanbračno dete Estere Sulič, a izdržavali su ga rođaci njegove majke. Nakon nepotpune osnovne škole, počeo je da radi kod strica i drugih bogatijih seljaka. Kasnije se zaposlio u Gorica.[1]

Nakon okupacije Jugoslavije, u ovom delu Italije među slovenačkim stanovništvom je počeo da se razvija Narodnooslobodilački pokret (NOP), a Ivan je početkom 1942. postao član jedne omladinske grupe u Solkanu, koja je radila za oslobodilački pokret. Njegova aktivnost nije prošla bez opažanja vlasti, pa su septembra iste godine pokušala da ga uhapse dvojica karabinjera. Tom prilikom on im je pružio otpor, savladao ih i oduzeo im oružje, nakon čega je pobegao u partizane, gde je 12. septembra 1942. postao borac Prve kraške čete, kojom je komandovao Anton Šibelja Stjenka.[1]

Istakao se u mnogim akcijama po Krasu i u okolini Gorice, zbog čega je ubrzo postao komandir čete Drugog bataljona Južnoprimorskog odreda. Kada su 1. maja 1943. uvedeni prvi činovi u NOV I POJ dobio je čin poručnika. U leto 1943. vraćen je iz Sedamnaeste slovenačke brigade „Simon Gregorčič” u Vipavsku dolinu, gde je bio kao komandir Diverzantske grupe. Dolaskom zime bio je raspoređen u Treću slovenačku udarnu brigadu „Ivan Gradnik”, gde se nalazio na dužnosti komandira čete. U to vreme već je bio član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1]

Kao hrabar i snalažljiv borac i dobar poznavalac krajeva oko Gorice i u Furlaniji, a pritom plav i sličan Nemcima, u proleće 1944. primljen je u sabotersko-diverzantsku grupu pri Štabu Devetog slovenačkog korpusa NOVJ. Ovom grupom, rukovodio je obaveštajni centar, a u njoj se nalazilo nekoliko iskusnih minera i više sovjetskih vojnika pobeglih iz nemačke 162. divizije, koja je bila sastavljena od zarobljenih sovjetskih vojnika sa Kavkaza i iz srednje Azije. U grupi je bio i jedan Nemac-dezerter, kao i nekoliko Italijana. Na pojedine zadatke odlazile su manje grupe diverzanata, čiji se sastav menjao zavisno od zadatka. Ivan je obično bio vođa grupa koje su akcije izvodile u Trstu, Gorici, Udinama, Tržiču i drugim mestima Furlanske ravnice.[1]

Diverzanti su bili obučeni u nemačke ili italijanske uniforme i snabdeveni lažnim ispravama, a koristili su engleski eksploziv „808” i upaljače sa zakasnelim dejstvom. Neke od poznatijih diverzija pripadnika ove grupe su one u nemačkom bioskopu u Općinama i u nemačkoj menzi u Trstu, koje su sovjetski diverzanti srušili tempiranim minama i pritom poubijali nekoliko desetina nemačkih vojnika. Ivan je bio učesnik akcije na banku i na brodogradilište u Tržiču, gde su partizani zaplenili 6 miliona lira i šest pokretnih radionica za opravku oružja. Po približnim podacima, zarobili su ukupno 24 putnička automobila i 16 kamiona punih robe. Računa se da je ova grupa izvršila oko 40 većih akcija.[2]


Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 21. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Narodni heroji 2 1982, str. 231.
  2. ^ a b Narodni heroji 2 1982, str. 232.

Literatura[uredi | uredi izvor]