Isaija Otšelnik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slova prepodobnogo otca našego Avvы Isaii otšelьnika (1883)

Prepodobni Isaija Otšelnik je hrišćanski pustinjak, svetitelj i učitelj Pravoslavne crkve.

Rođen je u Egiptu u siromašnoj porodici. Školovao se uglavnom čitajući Sveto pismo. Podvizavao se u Misirskom Skitu u V i VI veku. U početku svog monaškog života Isaija koristi učenje Svetog Pimena Velikog i koristi veliki broj njegovih izreka u svojim esejima. Pred kraj svog života u potpunosti se osamio u pustinji te je otuda i prozvan otšelnik — pustinjak.

Spominje se u knjizi Svetog Varsanufija i Jovana (Odgovor 249 i dr.) kao muž posebne svetosti. Pisao je mnoga poučenja za monahe i otšelnike. No od njegovih spisa malo je preostalo a mnogo uništeno od muslimana. Sveti Isaija govorio je:

Um pre nego se probudi od sna lenosti nalazi se s demonima.

Kruna sviju dobrih dela sastoji se u tome, da čovek položi svu nadu svoju na Boga, da pribegava k Njemu jedinom svim srcem i svom snagom, da bude ispunjen milošću prema svima, i da plače pred Bogom moleći se za pomoć i pomilovanje.

Kakav je znak da je čoveku neki greh oprošten? Znak da je greh oprošten jeste to što greh taj ne proizvodi više nikakva dejstva u srcu tvom, i što si ga ti zaboravio do te mere, da u razgovoru o sličnom grehu ti ne osećaš nikakve naklonosti tome grehu, kao nečem sasvim tuđem tebi. To je znak, da si pomilovan.

Uzalud i molitve i podvizi čoveku koji taji u sebi zlobu na bližnjega i želju za osvetom.

Staraj se svim silama, da ustima ne govoriš jedno a u srcu imaš drugo.

Kruna vrlina jeste ljubav, kruna strasti jeste pravdanje grehova svojih.

Književna delatnost[uredi | uredi izvor]

Isaija Otšelnik je napisao veliki broj crkvenih dela od kojih je malo sačuvano. Neka od sačuvanih poznatih dela su:

  • Pravila za monahe početnike;
  • Poglavlje o asketizmu i tišini;
  • Izreke podvižnika

Pravoslavna crkva proslavlja svetog Isaiju 3. jula po julijanskom kalendaru.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]