Каликантус

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kalikantus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Calycanthus
Binomno ime
Calycanthus floridus
Cvetovi.
Pseudokarp - hipantijum.
Hipantijumi i ahenije.

Kalikantus (Calycanthus floridus L.) je ime roda dobio spajanjem dve grčke reči κάλυκας = čašica i άνθος = cvet jer je čašica obojena i zajedno sa krunicom gradi perigon[1]. Epitet vrste znači cvetajući, a ne sa Floride (iako je tamo autohton). U Americi ima više narodnih naziva (Eastern sweetshrub, Carolina allspice, strawberry shrub, pineapple shrub) i svi nazivi asociraju na aromatičnost cveta, lista, kore, grančica i korena. Svi delovi, a naročito drvo, listovi i koren mirišu na kamfor, dok kora ima miris sličan cimetu. Cvet nekima miriše na jagode, a druge podseća na miris ananasa.

Opis vrste[uredi | uredi izvor]

Kalikantus je jednodomi listopadni, široko razgranati spororastući žbun visine do 3 m. Pupoljci su okruglasti, skoro crni na maslinastomrkim grančicama koje su prekrivene svetlim lenticelama; delimično su sakriveni osnovom lisne drške. Mlade grančice su izrazito dlakave. Drvo mirišljavo i kad je suvo.

Listovi prosti, naspramni, celog oboda, široko jajasti do usko eliptični; Dugi 6-12 cm i 4-6 cm široki; zašiljeni na vrhu, ređe tupi, dok je osnova klinasta ili okruglasta, drška do 1 cm. Mladi listovi su sa obe strane gusto dlakavi, kasnije sa lica goli. U jesen postaju zlatno žuti.

Cvetovi: pojedinačni, mirišljavi, mrkocrveni, prečnika do 5 cm na dršci dugoj 3-5 cm. Cvetni omotač jadinstven – perigon. Latice izduženo eliptične ili objajasto lancetaste, 2-4 cm × 3-8 mm. Prašnika do 30 (spoljašnji su preobraženi u staminodije). Gineceum od više, slobodnih karpela, podcvetan. Cveta u od maja do jula[2].

Plod je pseudokarp - cilindročno elipsoidni hipantijum 4 cm duga i 2,5 cm široka, smeđe boje, koji na vrhu ima otvor kroz koji pravi plod - ahenija ispada kada je zreo. Ahenija do 20 u hipantijumu dugih 9-11 mm i 4-5 mm širokih, koso objajastih, dlakavih po šavu. Sazrevanje u oktobru. Seme bez endosperma sa spiralno uvijenim kotiledonima[3][4][5].

Areal[uredi | uredi izvor]

Jugoistočni delovi Severne Amerike od Virdžinije i Severne Karoline do Floride, Alabame i Misisipija.

Bioekološke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Kalikantus se najbolje razvija na poroznim, humusnim zemljištima, Odgovaraju mu slabo kisela i neutralna zemljišta (rN 6,1-7,5). Iako preferira vlažno zemljište, može da podnese i kratkotrajne periode suše, a otporan je i na zaslanjeno zemljište. Dobro podnosi mraz i uslove gradskog klimata. Odgovaraju mu sunčane pozicije ili polusenka. Otporna je na bolesti i štetočine[4][5].

Značaj[uredi | uredi izvor]

Uglavnom se koristi za ozelenjavanje okućnica kao i javnih urbanih prostora. Problem predstavlja obilje izdanaka čije širenje mora da se kontroliše da ne bi došlo do promene forme žbuna. Orezivanje se vrši rano u proleće. Ova tendencija ka širenju nije problem u prostorima pejzažnog, prirodnog stila: vrsta je pogodna i kao pozadina u formiranju bordura, kao fon u kompoziciji parka ili kao dominantna vrsta u zoni ulaza.

Ima primenu u medicini jer sadrži kalikantin, alkaloid sličan strihninu, koji ima snažno delovanje na srce (kardijak). Čaj napravljen od korena i kore drveta izaziva povraćanje (emetik) i mokrenje (diuretik). Hladan čaj može da se koristi kao dezinfekciono sredstvo za ispiranje očiju kod pojave slabosti vida. Strugana i isceđena kora drveta pomaže u lečenju jakih prehlada.

Na Floridi, gde je ova vrsta od prirode rasprostranjena, postoji opasnost od njenog nestanka i izumiranja. Naime, kalikantus se uklanja sa površina gde se napasa stoka jer sadrži kalikantin koji je otrovan ako dospe u sistem za varenje.

Unutarvrsni taksoni[uredi | uredi izvor]

Prirodni taksoni[uredi | uredi izvor]

U okviru vrste izdvajaju se dva varijeteta:

  • var. floridus (syn. Calycanthus brockianus Ferry et Ferry; syn. C. mohrii (Small) Pollard; syn. C. sterilis Walter) koji ima maljave lisnu dršku, grančice, i donju stranu lista.
  • var. glaucus (Willdenow) Torrey et A. Gray (syn. Calycanthus glaucus Willdenow; syn. C. floridus var. laevigatus (Willd.) Torr. et A. Gray; syn. C. fertilis Walter; syn. C. floridus var. oblongifolius (Nuts.) D.E. Boufford et Spongberg; syn. C. nanus Loisel) sa golim ili retko dlakavim biljnim delovima i beličastim naličjem lista[4].

Kultivari[uredi | uredi izvor]

Poznatiji kultivari su :

  • ’Athens’ – neobična forma sa cvetovima koji su zelenkastožuti i veoma mirišljavi; javljaju se početkom proleća i zadržavaju do sredine leta. Habitus je ovalan, gust sa sjajnim listovima. Široko je prohvaćen u hortikulturi.
  • ’Edith Wilder’ – cvetovi su rđastobraon i veoma mirišljavi. Listovi malo zaobljeniji od tipičnog oblika. Viša je od osnovne forme.
  • ’Michael Lindsey’- cvetovi su crvenkastobraon. Ima dug period cvetanja. Habitus je gust i kompaktan. Listovi su izuzetno sjajni, tamnozeleni u jesen zlatnožuti ostaju do kasne jeseni. Smatra se najlepšim crvenocvetajućim kultivarom.

Pored unutarvrsnih kultivara u rasadnicima se sreću i međuvrsni (hibridni) kultivari.

  • Calycanthus ’Hartlage Wine’ syn. Calycalycanthus x raulstonii ’Hartlage Wine’ (Calycanthus chinensis x Calycanthus floridus) je žbun sa krupnim, voštanim, tamnozelenim listovima. Cvetovi su krupniji nego kod osnovne forme, široko otvoreni, purpurnocrvene boje. Bogato cveta od juna do avgusta.
  • Calycanthus ’Venus’ (Calycanthus chinensis x Calycanthus floridus ’Athens’) ima krupne beličaste cvetove sa crvenim središtem.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Seme se seje odmah po sakupljanju ili sledećeg proleća, kada treba da se stratifikuje, u leje pod staklom. Ponik i mlade biljke su veoma osetljive[3].

Kalikantus se razmnožava zelenim reznicama tokom jula uz prethodno tretiranje indolbuternom kiselinom (1-2% rastvor u vodi) i pobadanje u supstrat od 3 dela treseta i jednog dela peska. Pored toga može da se razmnoži i korenskim reznicama[6].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Simonović, D. (1959): Botanički rečnik, imena biljaka. Srpska akademija nauka - posebna izdanja, knjiga CCCXVIII
  2. ^ Vukićević E. (1996): Dekorativna dendrologija, Šumarski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd
  3. ^ a b Stilinović, S. (1985): Semenarstvo šumskog i ukrasnog drveća i žbunja. Univerzitet u Beogradu. Beograd
  4. ^ a b v Calycanthus floridus in Flora of North America @ efloras.org
  5. ^ a b Hightshoe, G. L. (1988). Native Trees Shrubs, and Vines for Urban and Rural America: A Planting Design Manual for Environmental Designers. Van Nostrand Reinhold. ISBN 9780442232740. 
  6. ^ Grbić, M. : Proizvodnja sadnog materijala - Vegetativno razmnožavanje ukrasnog drveća i žbunja. Univerzitet u Beogradu. . Београд. 2004. ISBN 978-86-7602-009-6. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]