Kasim Dobrača

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kasim Dobrača
Datum rođenja1910.
Mesto rođenjaVragolovi, RogaticaAustrougarska
Datum smrti3. novembar 1979.(1979-11-03) (68/69 god.)
Mesto smrtiSarajevoSFR Jugoslavija

Kasim Dobrača (selo Vragolovi, Rogatica, Bosna i Hercegovina, Austrougarska 1910. — Sarajevo, SR Bosna i Hercegovina, SFR Jugoslavija, 3. novembar 1979) je bio jedan od inicijatora i potpisnika Sarajevske rezolucije usvojene 1941. godine.

Školovanje[uredi | uredi izvor]

Završio je mekteb i osnovnu školu a zatim je u Sarajevu školske 1920/1921. godine upisao Gazi Husrev-begovu medresu. Po završetku medrese upisuje se na Al-Azhar univerzitet u Kairu u Egiptu na kojem studira ulumi diniju i uporedo arapski jezik i književnost. Diplomirao je 1935. godine i vratio se u Sarajevo gde je godinu dana radio kao učitelj veronauke u Realnoj gimnaziji u Mostaru i srednjoškolskom internatu društva Gajret, a zatim bio postavljen za muderisa (učitelj u višoj školo) u Islamskoj ženskoj verskoj školi a zatim u Gazi Husrev-begovoj medresi gde je bio sve do maja 1947. godine kada je bio uhapšen.

Sarajevska rezolucija[uredi | uredi izvor]

Sarajevska rezolucija je bila rezolucija koju je tokom Drugog svetskog rata u Sarajevu (tada u sastavu Nezavisne Države Hrvatske) 14. avgusta 1941. godine na predlog glavnog odbora usvojila skupština udruženja ilmije (muslimanski verski službenici[1]) „El-Hidaje“.[2] Ovom rezolucijom se konstatuje teška situacije u kojoj su se našli muslimani Bosne i Hercegovine a za koju se navodi da je posledica smišljene politike ustaša da izazovu sukobe pravoslavaca i muslimana, javno se osuđuju zločini pojedinih muslimana nad grko-istočnjacima (pravoslavnim Srbima), kostatuje obespravljenost muslimana koju sprovode katolici i zahteva uspostavljanje reda i mira, kažnjavanje odgovornih za zločine i pružanje pomoći žrtvama.[3]

Inicijatori i idejni tvorci ove rezolucije su bili Mehmed efendija Handžić (istaknuti alim) i Kasim efendija Dobrača (predsednik El-Hidaje).

Odbor narodnog spasa[uredi | uredi izvor]

Kasim efendija Dobrača je bio jedan od prvih 48 članova Odbora narodnog spasa koji je 26. avgusta 1942. godine osnovan u Sarajevu sa ciljem da organizuje naoružavanje muslimana.[4] Predsednik odbora je bio Salih Safvet Bašić ali je presudnu ulogu u donošenju odluka imao Uzeir-aga Hadžihasanović koji je bio poznati trgovac iz Sarajeva i bivši senator.[5]

Suđenje[uredi | uredi izvor]

Inicijatore i organizatore potpisivanja Sarajevske rezolucije su nove vlasti posle Drugog svetskog rata proglasile narodnim izdajnicima. Tadašnjeg predsednika El-Hidaje, Kasima efendiju Dobraču je po završetku Drugog svetskog rata 26. septembra 1947. godine krivično veće okružnog suda u Sarajevu osudilo na 15 godina zatvora.[6] Povodom poboljšanja odnosa Jugoslavije i Egipta, nekoliko muslimana je pušteno iz zatvora pre isteka kazne, na uslovnu slobodu. Među njima je bio i Kasim efendija Dobrača koji je posle deset godina torture u zeničkoj robijašnici, narušenog zdravlja, pušten na uslovnu slobodu.[7] [8]

Posle puštanja iz zatvora 1956. godine je postavljen za bibliotekara Gazi Husrev-begove biblioteke.[9] U ovoj biblioteci je radio sve do avgusta 1979. godine kada je penzionisan.[10]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Umro je 3. novembra 1979. godine, dva meseca posle objavljivanja feljtona Parergon, autora Derviša Sušića u sarajevskom dnevnom listu Oslobođenje, a u kojem je Dobrača napadan kao pripadnik Islamske zajednice koja je ovim feljtonom predstavljena kao profašistička organizacija koja je sarađivala sa Hitlerom.[8] [11]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Pisao je tekstove koje je objavljivao u El-Hidaji, Novom beharu, Kalendaru Gajreta i drugim listovima u kojima je objavio oko stotinu kraćih tekstova u vidu članaka, rasprava ili monografija kao i desetak tekstova sa tematikom iz kulturne istorije Bošnjaka. Sledeća njegova dela su posebno štampana:

  • „Kadijanje i Ahmendije / Kadijanizam i Ahmedizam /“ 1938. godine
  • „Kloni se zla. Islamsko gledanje na štetne navike“ 1974. godine[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ulema u odbrani života i čovjeka”. Rijaset Islamske verske zajednice u Bosni i Hercegovini. 5. 6. 2007. Arhivirano iz originala 21. 10. 2011. g. Pristupljeno 11. 7. 2010. „„Bosanska ulema i bošnjački intelektualci su potpisali i objavili više rezolucija, međutim rezolucija El-Hidaje (Udruženja ilmijje/ islamskih vjerskih službenika) donesena u Sarajevu 18. oktobra 1941. godine, bila je začetak svim rezolucijama koje su uslijedile.“ 
  2. ^ „Internet sajt Grada Sarajeva, Istorija, Period 1918—1945. god.”. Arhivirano iz originala 28. 11. 2010. g. Pristupljeno 7. jul 2010. „„Već u ljeto 1941. muslimani su u raznim krajevima BiH i Sandžaka bili izloženi masovnim četničkim napadima na njihove živote i imovinu. Sa druge strane, ustaške vlasti su odmah počele sa masovnim progonima i zatvaranjem Srba, Jevreja, „bijelih Cigana“ i svih antifašista bez obzira na vjersku i etničku pripadnost te njihovim deportovanjem u logore smrti.“ 
  3. ^ „Internet sajt Grada Sarajeva, Istorija, Period 1918—1945. god.”. Arhivirano iz originala 28. 11. 2010. g. Pristupljeno 7. jul 2010. „U tim okolnostima je u Sarajevu na skupštini Udruženja ilmije „El-Hidaje“ 14. avgusta 1941. usvojena rezolucija u kojoj se javno osuđuju ustaški zločini i oni pojedinci među muslimanima koji su učestvovali u njihovom vršenju. 
  4. ^ „9. genocid”. Patriotska liga Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 20. 6. 2010. g. Pristupljeno 20. jul 2010. „„Istovremeno je osnovan Odbor narodnog spasa u cilju naoružavanja Bošnjaka.............. Odbor narodnog spasa je konstituiran na skupu održanom u Sarajevu 26. VIII 1942. godine. Među 48 članova Odbora, pored ostalih, bili su Edhem Mulabdić, književnik, Mustafa Softić, gradonačelnik Sarajeva, Me hmed Handžić, predsjednik udruženja ilmije "El-Hidaje", zatim ugledni sarajevski advokati dr. Jusuf Tanović i dr. Zaim Šarac, hafiz Muhamed Pandža, Kasim Dobrača, Derviš Korkut, kustos Zemaljskog muzeja, dr. Asim Musakadić, gradski fizikus, te dr. Vejsil Bičakčić, poznati sarajevski ljekar.“ 
  5. ^ „9. genocid”. Patriotska liga Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 20. 6. 2010. g. Pristupljeno 20. jul 2010. „„ Na čelu Odbora je bio profesor Salih Safvet Bašić, tadašnji naibu-reis, dok je Odbor stvarno vodio Uzeir-aga Hadžihasanović, čuveni sarajevski trgovac i bivši senator.“ 
  6. ^ Nedžad Latić (31. 10. 2009). „Godišnjica smrti Kasima ef. Dobrače”. Arhivirano iz originala 30. 5. 2010. g. Pristupljeno 12. jul 2010. „„Pod naslovom "Otpočelo suđenje grupi narodnih izdajnika na čelu sa Kasimom Dobračom", "Oslobođenje" od 19. septembra 1947, petak, počinje svoje izvješće sa jednog od najmonstruoznijih političkih procesa muslimanskoj inteligenciji u BiH. "Oslobođenje" od 26. septembra iste godine (opet petak) donosi naslov "Izrečena presuda grupi izdajnika na čelu sa Kasimom Dobračom". Strani agenti Pred krivičnim vijećem Okružnog suda kojim je predsjedavao Ahmet Salčić, a optužbu zastupao Mustafa Vilović, osuđeni su na kaznu zatvorom: Kasim Dobrača na 15 godina, Derviš Korkut na 8, dr. Kasim Turković na 4, dr. Jusuf Tanović na 4, Mahmut Traljić na 10, (ova peterica su osuđena i na konfiskaciju cjelokupne imovine), Abdulah Dervišević na 6, Mustafa Hebović 7, Ibrahim Karalić 10, Hasan Avdić 3, Hasan Ljevaković 5, Muharem Alihodžić na 2 godine i 10 mjeseci, Osman Hasanović na 3 godine i 6 mjeseci.“ 
  7. ^ Nedžad Latić (31. oktobar 2009). „Godišnjica smrti Kasima ef. Dobrače”. Arhivirano iz originala 30. 5. 2010. g. Pristupljeno 12. jul 2010. „„ Nakon deset godina robije, i Dobrača je izišao na uvjetnu slobodu. Kasim efendija Dobrača je preselio na ahiret 3. novembra 1979. godine, treći dan Kurban- bajrama. Smrt je došla samo dva mjeseca nakon objavljivanja pamfleta "Parergon" Derviša Sušića u "Oslobođenju".“ 
  8. ^ a b Mladi muslimani. „Boja povjesti”. str. 249. Arhivirano iz originala 23. 12. 2010. g. Pristupljeno 12. 7. 2010. „„ ... udbaški pamflet Derviša Sušića Perargon u kojem je IZ-a predstavljena kao profašistička organizacija koja je kolaborirala sa Hitlerom.“ 
  9. ^ Alija Nametak. „Marginalije iz naše kulturne istorije (Prema podacima iz I sveske Kataloga Gazijine biblioteke)”. Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka. Arhivirano iz originala 31. 12. 2012. g. Pristupljeno 12. jul 2010. „„U godini 1956-oj postavljen je za bibliotekara Gazi Husrevbegove biblioteke Kasim Dobrača, kome je povjerena izrada kataloga rukopisa ove biblioteke.“ 
  10. ^ „Kratka biografija Kasima Dobrače preuzeta iz knjige „450 generacija. Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa. Pristupljeno 12. 7. 2010. „U Gazi Husrev-begovoj biblioteci ostaje do avgusta 1979. godine kada odlazi u penziju. 
  11. ^ Nedžad Latić (31. oktobar 2009). „Godišnjica smrti Kasima ef. Dobrače”. Arhivirano iz originala 30. 5. 2010. g. Pristupljeno 12. jul 2010. „„ Nakon deset godina robije, i Dobrača je izišao na uvjetnu slobodu. Kasim efendija Dobrača je preselio na ahiret 3. novembra 1979. godine, treći dan Kurban- bajrama. Smrt je došla samo dva mjeseca nakon objavljivanja pamfleta "Parergon" Derviša Sušića u "Oslobođenju". "Parergon" je objavljivan u feljtonu "Oslobođenja" tokom mjeseca ramazana. Glavna oštrica optužbi i klevete Sušićevog udbaškog pamfleta bila je usmjerena protiv Kasima Dobrače i Huseina Đoze. Tako se može reći da je golgota jednog od najvećih intelektualnih stupova islama u BiH započela i završila sa harangom "Oslobođenja". “ 
  12. ^ „Kratka biografija Kasima Dobrače preuzeta iz knjige „450 generacija. Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa. Pristupljeno 12. 7. 2010. „Prvi rad Kasim Dobraca je objavio u "Glasniku VIS-a", a od tada pa do smrti objavio je oko stotinu clanaka, rasprava, osvrta ili cijelih monografija. Napisao je desetak radova iz kulturne historije Bosnjaka. Osim u "Glasniku" sarađivao je u "El-Hidaji", "Novom beharu", "Kalendaru Gajreta" i dr. Psebno su stampana njegova djela: "Kadijanje i Ahmendije / Kadijanizam i Ahmedizam /" (1938), "Kloni se zla. Isamsko gledanje na stetne navike" (1974) 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]