Leopold III, vojvoda Austrije
Leopold III, vojvoda Austrije | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1. novembar 1351. |
Mesto rođenja | Beč, Vojvodstvo Austrija |
Datum smrti | 9. jul 1386.34 god.) ( |
Mesto smrti | Sempah, Švajcarska konfederacija |
Grob | U opatiji Opatija svetog Pavla, Lavantal u Lavantalu |
Porodica | |
Supružnik | Viridis Viskonti |
Potomstvo |
|
Roditelji | Albert II, vojvoda Austrije Johana od Firta |
Dinastija | Dinastija Habzburg |
Vojvoda Austrije | |
Period | 1379−1386. |
Prethodnik | Rudolf IV, vojvoda Austrije |
Naslednik | Leopold IV,vojvoda Austrije i Vilijem, vojvoda Austrije |
Leopold III, vojvoda Austrije (1. novembar 1351, Beč — 9. jul 1386, Sempah), poznatiji kao Pravednik, član Kuće Habsburga, bio je vojvoda Austrije od 1365. Kao glava i potomak Leopoldanske linije, vladao je unutrašnjim austrijskim vojvodstvima Koruška, Štajerska, Kranjska, Tirol i dalja Austrija od 1379. do smrti 1386. Bio je sin Alberta II[1] i Johane od Firta[2].
Biografija[uredi | uredi izvor]
Leopold III. je bio mlađi sin austrijskog vojvode Alberta II (i unuk nemačkog kralja Alberta I) i mlađi brat vojvode Rudolfa IV i Alberta III. Njegova majka Joana iz Pfirta, kćerka princeze Joane iz Burgundije, imala je 51 godinu kada ga je rodila i umrla nedugo zatim. Nakon smrti Alberta II, njegov najstariji sin Rudolf IV, zvani Osnivač, preuzeo je vlast nad Habsburškim dominacijama, uprkos propisima o zajedničkoj vladavini koje je ostavio njegov otac. Ipak, 18. novembra 1364. godine proglasio je sopstveni kućni zakon (Rudolfinische Hausordnung)[a], prema kojem su austrijske „nasledne zemlje“ ponovo proglašene zajedničkim posjedom braće, mada je najstariji dobio niz dodatnih prava[3].
Nakon Rudolfove smrti 27. jula 1365. godine, Albert III i Leopold III (njihov stariji brat Fridrih je umro 1362) preuzeli su vlast nad Habsburškim zemljama, pri čemu je Albert III preuzeo dodatna prava kao najstariji. Dok je Albert III vladao, Leopold III je postao general vodećih habsburških trupa. U bitki 1368. sprečio je bavarski upad u Tirol, čime je ceo Tirol stavljen pod vlast Habsburga 1370. godine. 1372. Leopold se s bratom sukobio zbog prava, prestiža i prihoda za koje je smatrao da mu duguju. Braća su 25. jula 1373. potpisala mirovni ugovor kojim je Leopoldu dodeljena kontrola nad Tirolom, Daljnom Austrijom i Kranjskom, dok će prihodi biti podeljeni između vojvoda[3].
U Guglerovom ratu 1375. njihov rođak Enguerrand VII de Coucy vodio je plaćeničku vojsku u Alzas i Švajcarsku kako bi zauzeo habsburške posjede Sundgau, Breisgau i okrug Ferete. Leopold nije uspio pobijediti svog rođaka, povukao se u Brajzah na Rajnu. Koalicija švajcarskih gradova tada je napala i otjerala Guglerovu vojsku iz njihove zemlje i okončala rat.
Do 1375. Leopold je nasledio nekadašnje posede Gorice u (nemački: Windische Mark)[b], Bijeloj Kranjskoj, Furlaniji i Istri te gradu Feldkirk u Vorarlbergu. Dana 6. avgusta 1376. dobio je pravo sklapanja saveza sa stranim vladarima. Albert je putovao pet meseci po Pruskoj 1377, ostavljajući Leopolda zaduženog za sve Habsburške zemlje. Za to vreme, Leopold je potpisao mirovni ugovor sa Hajnrihom von Šumbergom, jednim od najgorih suparnika svog brata[4]. Kada su 7. jula 1379. on i Albert III potpisali Nojberški ugovor, Leopold je postao ekskluzivni vladar Štajerske uključujući i Viner Nojštat, Koruške, Kranjske, Tirola i ostalih austrijskih zemalja Švabije. 1382. dobio je grad Trst kao deo isplate za poraz Venecije. Leopold je značajno promovisao trgovinu u tirolskim zemljama, podstičući razvoj gradova kao što je Meran. Stekao je kontrolu nad gradom Bazel 1376. godine i mogao je da kupi Laufenburg od svojih švapskih rođaka Habsburgovaca, međutim, njegovi dalji pokušaji da proširi svoj položaj u Švajcarskoj konfederaciji nisu uspeli.
Poginuo u bici kod Sempaha. Prvobitno je sahranjen u manastiru Konigsfelden, njegovi posmrtni ostaci prebačeni su najpre u opatiju Svetog Vlaha u svečanoj ceremoniji 14. novembra 1770. godine, a na kraju u opatiju Svetog Pavla u Koruškoj.
Porodica i deca[uredi | uredi izvor]
Leopold III oženio se 23. februara 1365. za Viridis Visconti (1352–1414)[4][5]. U braku su imali četiri sina i tri ćerke
- Villiam (1370–1406)
- Leopold IV (1371-1411)
- Ernest Gvozdeni (1377-1424)
- Frederik IV (1382-1439)
- Elizabet (1378–1392)
- Margareta (1370–?)
- Katarina (1385–?), Opatica Svete Klare u Beču
Leopolda je nasledio njegov najstariji sin Vilijam. Ostali sinovi: Leopold, budući vojvoda dalje Austrije, Ernest Gvozdeni, budući vojvoda unutrašnje Austrijem, Frederik, budući vojvoda dalje Austrije.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Albert IV, grof Habsburg | ||||||||||||||||
8. Rudolf I od Nemačke | ||||||||||||||||
17. Hedvig iz Kiburga | ||||||||||||||||
4. Albreht I, vojvoda Austrije | ||||||||||||||||
18. Burkhard V, grof Hohenburg | ||||||||||||||||
9. Gertruda od Hohenberga | ||||||||||||||||
19. Mechtild od Tubingen | ||||||||||||||||
2. Albert II, vojvoda Austrije[1] | ||||||||||||||||
20. Meinhard I iz Gorice-Tirola | ||||||||||||||||
10. Mejnhard, vojvoda Koruške | ||||||||||||||||
21. Adelheid iz Tirola | ||||||||||||||||
5. Elizabeta Koruška | ||||||||||||||||
22. Oton II Vitelsbah | ||||||||||||||||
11. Elizabeta Bavarska | ||||||||||||||||
23. Agnes od Palatinata | ||||||||||||||||
1. Leopold III, vojvoda Austrije | ||||||||||||||||
24. Urlih II od Firta | ||||||||||||||||
12. Teobald, grof Pfirt | ||||||||||||||||
25. Agnes od Vergija | ||||||||||||||||
6. Ulrih III, grof Pfirt | ||||||||||||||||
26. | ||||||||||||||||
13. Katarina Klingenska | ||||||||||||||||
27. | ||||||||||||||||
3. Joana iz Pfirta[2] | ||||||||||||||||
28. Igo III od Burgundije | ||||||||||||||||
14. Redžinald iz Burgundije | ||||||||||||||||
29. Adelaide, grofica Palatina iz Burgundije | ||||||||||||||||
7. Joana iz Burgundije | ||||||||||||||||
30. Amadeus, grof Neufshatel | ||||||||||||||||
15. Žilmet iz Nušetel | ||||||||||||||||
31. Jordana od Arberga | ||||||||||||||||
Regnalne titule[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Napomene[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Albrecht II der Lahme”. roglo.eu. ROGLO. Pristupljeno 24. 4. 2020.
- ^ a b „Johanna von Pfirt”. roglo.eu. ROGLO. Pristupljeno 24. 4. 2020.
- ^ a b Alfons Huber (1883), „Leopold III., Herzog von Oesterreich, Steiermark und Kärnthen”, Allgemeine Deutsche Biographie (ADB) (na jeziku: nemački), 18, Leipzig: Duncker & Humblot, str. 392—395
- ^ a b Paul Uiblein (1985), „Leopold III.”, Neue Deutsche Biographie (NDB) (na jeziku: nemački), 14, Berlin: Duncker & Humblot, str. 287—289; (full text online)
- ^ von Wurzbach, Constantin (1860). „Habsburg, Leopold III. der Gerechte”. Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich. 6. Vienna: Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei. str. 412.