Leopold III, vojvoda Austrije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Leopold III, vojvoda Austrije
Leopold III od Habsburga, "Sin Alberta II"
Lični podaci
Datum rođenja(1351-11-01)1. novembar 1351.
Mesto rođenjaBeč, Vojvodstvo Austrija
Datum smrti9. jul 1386.(1386-07-09) (34 god.)
Mesto smrtiSempah, Švajcarska konfederacija
GrobU opatiji Opatija svetog Pavla, Lavantal u Lavantalu
Porodica
SupružnikViridis Viskonti
Potomstvo
RoditeljiAlbert II, vojvoda Austrije
Johana od Firta
DinastijaDinastija Habzburg
Vojvoda Austrije
Period13791386.
PrethodnikRudolf IV, vojvoda Austrije
NaslednikLeopold IV,vojvoda Austrije i Vilijem, vojvoda Austrije

Leopold III, vojvoda Austrije (1. novembar 1351, Beč9. jul 1386, Sempah), poznatiji kao Pravednik, član Kuće Habsburga, bio je vojvoda Austrije od 1365. Kao glava i potomak Leopoldanske linije, vladao je unutrašnjim austrijskim vojvodstvima Koruška, Štajerska, Kranjska, Tirol i dalja Austrija od 1379. do smrti 1386. Bio je sin Alberta II[1] i Johane od Firta[2].

Biografija[uredi | uredi izvor]

Leopold III. je bio mlađi sin austrijskog vojvode Alberta II (i unuk nemačkog kralja Alberta I) i mlađi brat vojvode Rudolfa IV i Alberta III. Njegova majka Joana iz Pfirta, kćerka princeze Joane iz Burgundije, imala je 51 godinu kada ga je rodila i umrla nedugo zatim. Nakon smrti Alberta II, njegov najstariji sin Rudolf IV, zvani Osnivač, preuzeo je vlast nad Habsburškim dominacijama, uprkos propisima o zajedničkoj vladavini koje je ostavio njegov otac. Ipak, 18. novembra 1364. godine proglasio je sopstveni kućni zakon (Rudolfinische Hausordnung)[a], prema kojem su austrijske „nasledne zemlje“ ponovo proglašene zajedničkim posjedom braće, mada je najstariji dobio niz dodatnih prava[3].

Nakon Rudolfove smrti 27. jula 1365. godine, Albert III i Leopold III (njihov stariji brat Fridrih je umro 1362) preuzeli su vlast nad Habsburškim zemljama, pri čemu je Albert III preuzeo dodatna prava kao najstariji. Dok je Albert III vladao, Leopold III je postao general vodećih habsburških trupa. U bitki 1368. sprečio je bavarski upad u Tirol, čime je ceo Tirol stavljen pod vlast Habsburga 1370. godine. 1372. Leopold se s bratom sukobio zbog prava, prestiža i prihoda za koje je smatrao da mu duguju. Braća su 25. jula 1373. potpisala mirovni ugovor kojim je Leopoldu dodeljena kontrola nad Tirolom, Daljnom Austrijom i Kranjskom, dok će prihodi biti podeljeni između vojvoda[3].

U Guglerovom ratu 1375. njihov rođak Enguerrand VII de Coucy vodio je plaćeničku vojsku u Alzas i Švajcarsku kako bi zauzeo habsburške posjede Sundgau, Breisgau i okrug Ferete. Leopold nije uspio pobijediti svog rođaka, povukao se u Brajzah na Rajnu. Koalicija švajcarskih gradova tada je napala i otjerala Guglerovu vojsku iz njihove zemlje i okončala rat.

Karta vojvodstva Kranjske, vjetrovitog marša (nemački: Windische Mark) i Istre, autora Johanna Homanna (1663—1724), Nakon Johanna Veikharda von Valvasora (1641—1693): Donja Kranjska i vjetroviti marš u zelenoj boji

Do 1375. Leopold je nasledio nekadašnje posede Gorice u (nemački: Windische Mark)[b], Bijeloj Kranjskoj, Furlaniji i Istri te gradu Feldkirk u Vorarlbergu. Dana 6. avgusta 1376. dobio je pravo sklapanja saveza sa stranim vladarima. Albert je putovao pet meseci po Pruskoj 1377, ostavljajući Leopolda zaduženog za sve Habsburške zemlje. Za to vreme, Leopold je potpisao mirovni ugovor sa Hajnrihom von Šumbergom, jednim od najgorih suparnika svog brata[4]. Kada su 7. jula 1379. on i Albert III potpisali Nojberški ugovor, Leopold je postao ekskluzivni vladar Štajerske uključujući i Viner Nojštat, Koruške, Kranjske, Tirola i ostalih austrijskih zemalja Švabije. 1382. dobio je grad Trst kao deo isplate za poraz Venecije. Leopold je značajno promovisao trgovinu u tirolskim zemljama, podstičući razvoj gradova kao što je Meran. Stekao je kontrolu nad gradom Bazel 1376. godine i mogao je da kupi Laufenburg od svojih švapskih rođaka Habsburgovaca, međutim, njegovi dalji pokušaji da proširi svoj položaj u Švajcarskoj konfederaciji nisu uspeli.

Poginuo u bici kod Sempaha. Prvobitno je sahranjen u manastiru Konigsfelden, njegovi posmrtni ostaci prebačeni su najpre u opatiju Svetog Vlaha u svečanoj ceremoniji 14. novembra 1770. godine, a na kraju u opatiju Svetog Pavla u Koruškoj.

Porodica i deca[uredi | uredi izvor]

Leopold III oženio se 23. februara 1365. za Viridis Visconti (1352–1414)[4][5]. U braku su imali četiri sina i tri ćerke

  • Villiam (1370–1406)
  • Leopold IV (1371-1411)
  • Ernest Gvozdeni (1377-1424)
  • Frederik IV (1382-1439)
  • Elizabet (1378–1392)
  • Margareta (1370–?)
  • Katarina (1385–?), Opatica Svete Klare u Beču

Leopolda je nasledio njegov najstariji sin Vilijam. Ostali sinovi: Leopold, budući vojvoda dalje Austrije, Ernest Gvozdeni, budući vojvoda unutrašnje Austrijem, Frederik, budući vojvoda dalje Austrije.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Albert IV, grof Habsburg
 
 
 
 
 
 
 
8. Rudolf I od Nemačke
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Hedvig iz Kiburga
 
 
 
 
 
 
 
4. Albreht I, vojvoda Austrije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Burkhard V, grof Hohenburg
 
 
 
 
 
 
 
9. Gertruda od Hohenberga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Mechtild od Tubingen
 
 
 
 
 
 
 
2. Albert II, vojvoda Austrije[1]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Meinhard I iz Gorice-Tirola
 
 
 
 
 
 
 
10. Mejnhard, vojvoda Koruške
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Adelheid iz Tirola
 
 
 
 
 
 
 
5. Elizabeta Koruška
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Oton II Vitelsbah
 
 
 
 
 
 
 
11. Elizabeta Bavarska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Agnes od Palatinata
 
 
 
 
 
 
 
1. Leopold III, vojvoda Austrije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Urlih II od Firta
 
 
 
 
 
 
 
12. Teobald, grof Pfirt
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Agnes od Vergija
 
 
 
 
 
 
 
6. Ulrih III, grof Pfirt
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26.
 
 
 
 
 
 
 
13. Katarina Klingenska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27.
 
 
 
 
 
 
 
3. Joana iz Pfirta[2]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Igo III od Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
14. Redžinald iz Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Adelaide, grofica Palatina iz Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
7. Joana iz Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Amadeus, grof Neufshatel
 
 
 
 
 
 
 
15. Žilmet iz Nušetel
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Jordana od Arberga
 
 
 
 
 
 

Regnalne titule[uredi | uredi izvor]

Leopold III, vojvoda Austrije
Rođenje: 1. novembar 1351 Smrt: 9. juli 1386
Vladarske titule
Vojvoda Austrije
1365–1379
saAlbert III
kao jedini vojvoda
Vojvoda
Štajerske
Koruške
Kranjske
Grofovija Tirol

1365–1386
saAlbert III (1365–1379)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rudolfov kućni zakon
  2. ^ U srednjovekovnoj Evropi bila je granica-oznaka od Svetog rimskog carstva, sa otprilike Dolenjska ( Gorenjska) oblasti u današnjoj Slovenije. U slovenačkoj istoriografiji poznat je kao Slovenski marš

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Albrecht II der Lahme”. roglo.eu. ROGLO. Pristupljeno 24. 4. 2020. 
  2. ^ a b „Johanna von Pfirt”. roglo.eu. ROGLO. Pristupljeno 24. 4. 2020. 
  3. ^ a b Alfons Huber (1883), „Leopold III., Herzog von Oesterreich, Steiermark und Kärnthen”, Allgemeine Deutsche Biographie (ADB) (na jeziku: nemački), 18, Leipzig: Duncker & Humblot, str. 392—395 
  4. ^ a b Paul Uiblein (1985), „Leopold III.”, Neue Deutsche Biographie (NDB) (na jeziku: nemački), 14, Berlin: Duncker & Humblot, str. 287—289 ; (full text online)
  5. ^ von Wurzbach, Constantin (1860). „Habsburg, Leopold III. der Gerechte”. Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich. 6. Vienna: Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei. str. 412. 

Literatura[uredi | uredi izvor]