Luiđi di Bjađo
Luiđi di Bjađo | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 3. jun 1971. | ||
Mesto rođenja | Rim, Italija | ||
Visina | 1,75 m | ||
Pozicija | vezni | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1988—1989. 1989—1992. 1992—1995. 1995—1999. 1999—2003. 2003—2006. 2006. 2007. |
Lacio Monca Fođa Roma Inter Breša La Storta Askoli |
1 62 87 114 117 84 5 7 |
(0) (7) (12) (16) (13) (16) (0) (2) |
Reprezentativna karijera | |||
1998—2002. | Italija | 31 | (2) |
Trenerska karijera | |||
2011—2013. 2013—2019. 2018. 2020. 2023. |
Italija do 20 Italija do 21 Italija (v.d.) SPAL Dinamo Tirana | ||
Luiđi di Bjađo (ital. Luigi Di Biagio; Rim, 3. jun 1971) jeste italijanski fudbalski trener i bivši fudbaler. Trenutno je bez angažmana.
Karijera[uredi | uredi izvor]
Klupska karijera[uredi | uredi izvor]
Di Bjađo je fudbalsku karijeru započeo u juniorima rimskog Lacija, dok je za seniorski tim odigrao svega jednu prvenstvenu utakmicu. Posle nastupanja za Moncu i Fođu, igrač se 1995. godine vraća u rodni Rim gde potpisuje za suparničku Romu. Nakon četiri sezone igranja za klub, di Bjađo prelazi u milanski Inter.
Sa Interom je igrač 1999. godine nastupao u finalima italijanskog Kupa i Superkupa dok je sa klubom 2003. osvojio drugo mesto u Seriji A (iza Juventusa koji je imao sedam bodova prednosti).
Nakon toga di Bjađo je igrao za Brešu, La Stortu i Askoli dok je 2007. završio igračku karijeru.
Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]
Igrač je za italijansku reprezentaciju debitovao 28. januara 1998. u susretu protiv Slovačke.[1] Sa reprezentacijom je nastupio na dva svetska (1998. i 2002) te jednom evropskom (2000) prvenstvu.
Na Svetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. di Bjađo je dao gol Kamerunu u utakmici grupe koju su Azuri dobili sa 3:0.[2] Međutim, bio je glavni tragičar utakmice četvrtfinala protiv kasnijeg pobednika Francuske kada je promašio poslednji i ključni jedanaesterac za Italiju.[3]
Tokom Evropskog prvenstva 2000. di Bjađo je dao gol Švedskoj u grupi.[4] Za razliku od prethodnog turnira, igrač je u utakmici polufinala protiv Holandije koja se odlučivala takođe na jedanaesterce uspeo realizovati pogodak a Italija se plasirala u finale.[5] Tamo su Azuri u šokantnoj završnici izgubili od Francuske, dok je di Bjađo igrao do 66. minuta kada ga je zamenio Masimo Ambrozini.[6]
Na Mundijalu u Južnoj Koreji i Japanu 2002. igrač je nastupio među prvih 11 na utakmici protiv Ekvadora koju je Italija dobila sa dva pogotka Kristijana Vijerija.[7] Di Bjađo je tada odigrao ceo susret.
Svoju poslednju utakmicu u dresu Italije, di Bjađo je odigrao 16. oktobra 2002. protiv Velsa u kvalifikacionoj utakmici za Evropsko prvenstvo 2004. godine.[8]
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Rođeni 1971.
- Italijanski fudbaleri
- Italijanski fudbalski reprezentativci
- Vezni igrači u fudbalu
- Fudbaleri Lacija
- Fudbaleri Rome
- Fudbaleri Intera
- Fudbaleri Breše
- Fudbaleri Askolija
- Fudbaleri Serije A
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 1998.
- Fudbaleri na Evropskom prvenstvu 2000.
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 2002.
- Italijanski fudbalski treneri
- Selektori fudbalske reprezentacije Italije