FK Lacio

С Википедије, слободне енциклопедије
FK Lacio
logo
Puno imeSocietà Sportiva Lazio S.p.A.
NadimakBiancocelesti (Nebeskoplavi)
Aquile (Orlovi)
Aquilotti (Mladi orlovi)
Osnovan9. januar 1900.
StadionOlimpiko, Rim
Kapacitet70.634
VlasnikИталија Klaudio Lotito
MenadžerИталија Mauricio Sari
LigaSerija A
2022/23.Serija A, 2.
Domaća oprema
Gostujuća oprema
Treća oprema

Lacio (ital. Società Sportiva Lazio) fudbalski je klub iz Rima, Italija. Klub je osnovan 1900. godine i trenutno se takmiči u Seriji A. Lacio svoje mečeve igra na stadionu Olimpiko koji ima kapacitet od 70.633 mesta. Lacio je titulu prvaka Italije osvajao 2 puta i to u sezonama: 1973/74 i 1999/00, 7 puta Italijanski kup: 1958, 1997/98, 1999/00, 2003/04, 2008/09, 2012/13. i 2018/19, 5 puta Superkup Italije, 1998, 2000, 2009, 2017. i 2019, Kup pobednika kupova 1998/99 i Superkup Evrope 1999.

Istorija[уреди | уреди извор]

Sportsko društvo Lacio je osnovano 1900. godine, a fudbalska sekcija je osnovana 1910. godine. Dve godine kasnije čim je Fudbalski savez Italije počeo organizovanje prvenstva u centru i na jugu Italije, Lacio se pridružio ligi. Tri puta je dostigao finale plej-ofa prvenstva, ali nikada nije osvojio, gubeći od Pro Verčelija 1913, od Kasalea 1914 i od Đenove 1923.

Godine 1927. Lacio je bio jedini veći rimski klub koji se odupro fašističkom režimu da ujedini sve rimske klubove u jedan. Tako je nastala Roma.

Klub je igrao u prvoj sezoni Serije A 1929. godine. Sa legendarnim italijanskim napadačem Silviom Piolom Lacio stiže do drugog mesta u Seriji A 1937. godine, što je najbolji predratni rezultat kluba.

Kup Italije Lacio prvi put osvaja 1958. godine, a 3 godine kasnije prvi put ispada u Seriju B. Dve godine kasnije klub se vraća u Seriju A, da bi nakon osrednjih nastupa u najvišem rangu ponovo ispao u niži rang sezone 1970/71. Dve sezone kasnije ponovo igra u Seriji A i bori se za titulu sa Milanom i Juventusom. Ipak završava kao treći na tabeli posle tesne završnice. Iduće sezone Lacio po prvi put postaje šampion Italije.

Godine 1980. Lacio je uz Milan izbačen iz Serije A zbog skandala u vezi nameštanja utakmica. Vraćaju se u Seriju A 3 godine kasnije i jedva izbegavaju ispadanje, da bi u sledećoj sezoni ispali iz lige kao pretposlednji na tabeli. Godine 1986. Laciju je u Seriji B oduzeto 9 bodova, što zadaje težak udarac Laciju koji izbegava ispadanje u Seriju C1.

Dolazak Serđa Kranjotija na mestu predsednika kluba 1992, menja istoriju kluba. Kranjoti je dovodio igrače za ogromne sume novca, poput Huana Sebastijana Verona (26,4 miliona funti[1]), Kristijana Vijerija (22 miliona funti [2]) i Ernana Krespa (48,4 miliona funti[3]).

Lacio je bio vicešampion 1995, treći 1996. i četvrti 1997, da bi 1999. izgubio titulu za jedan bod od Milana. Iduće sezone Lacio osvaja duplu krunu pod vođstvom trenera Svena Gorana Eriksona, i sa igračima među kojima su Alesandro Nesta (kapiten), Siniša Mihajlović, Pavel Nedved i Marselo Salas.

Dve godine ranije Lacio stiže do finala Kupa UEFA, gde je izgubio od Intera sa 3:0. Klub je još osvojio Kup Italije 1998. i 2004, kao i Kup pobednika kupova 1999. i tako biva poslednji osvajač ovog evropskog takmičenja. Iste godine osvaja i Evropski superkup pobedom nad Mančester junajtedom.

Finansijske afera 2002. u vezi Kranjotija i njegove prehrambene fabrike „Cirio“, su naterale Kranjotija da napusti klub, što je rezultovalo slabijim rezultatima. Klub počinje da prodaje svoje zvezde, a među njima i kapitena Alesandra Nestu. Godine 2004. Klaudio Lotito postaje predsednik kluba.

Sezone 2006/07. Lacio je, uprkos oduzimanju 3 boda zbog skandala u vezi nameštanja 2006. godine, bio treći u Seriji A i tako iduće sezone igrao kvalifikacije za Ligu šampiona. Lacio je u kvalifikacijama izbacio Dinamo iz Bukurešta, a u grupnoj fazi je igrao sa Real Madridom, Olimpijakosom i Verderom, ali je odmah ispao.

Svoju petu titulu osvajača Kupa Italije osvaja pobedom nad Sampdorijom u finalu 2009, dok šestu titulu osvaja 2013. godine pobedom nad Romom u finalu. Nakon dva izgubljena finala od Juventusa 2015. i 2017. godine Lacio je svoj sedmi trofej u kupu osvojio 2019. pobedom nad ekipom Atalante u finalu.

Rivalstvo sa Romom[уреди | уреди извор]

Derbi dela kapitale (statistika)[уреди | уреди извор]

Od 10. januara 2024.

Takmičenje IG Lacio N Roma GolLacio GolRoma
Prvenstvo Italije (1945–1946) 2 1 0 1 2 2
Serija A (1929–1943, 1946–danas) 159 42 61 56 156 198
Ukupno prvenstvenih mečeva 161 43 61 57 158 200
Kup Italije 21 8 3 10 22 24
Ukupno zvaničnih mečeva 182 51 64 67 180 224
Nacionalna liga (1943–1944) 4 1 2 1 3 2
Prijateljski mečevi 4 2 1 1 10 9
Ostali susreti 8 4 0 4 9 11
Ukupno mečeva 198 58 67 73 202 246
IG: odigrano utakmica
Lacio: pobeda Lacija
N: nerešeno
Roma: pobeda Rome
GolLacio: postignutih golova Lacija
GolRoma: postignutih golova Rome

Uspesi[уреди | уреди извор]

Nacionalni[уреди | уреди извор]

  • Serija A :
    • Prvak (2) : 1973/74, 1999/00.
    • Viceprvak (7) : 1912/13, 1913/14, 1922/23, 1936/37, 1994/95, 1998/99, 2022/23.
  • Kup Italije :
    • Osvajač (7) : 1958, 1997/98, 1999/00, 2003/04, 2008/09, 2012/13, 2018/19.
    • Finalista (3) : 1960/61, 2014/15, 2016/17.
  • Superkup Italije :
    • Osvajač (5) : 1998, 2000, 2009, 2017, 2019.
    • Finalista (3) : 2004, 2013, 2015.
  • Serija B :
    • Prvak (1) : 1968/69.
    • Viceprvak (3) : 1962/63, 1971/72, 1982/83.
    • Promovisan u viši rang (2) : 1926/27, 1987/88.

Međunarodni[уреди | уреди извор]

Sva finala međunarodnih kupova Lacija[уреди | уреди извор]

Kup pobednika kupova

1998/99. Lacio 2-1 Majorka

Kup UEFA

1997/98. Inter 3-0 Lacio

Superkup Evrope

1999. Mančester junajted 0-1 Lacio

Kup Alpa

1971. Lacio 3-1 Bazel

Stadion[уреди | уреди извор]

Navijači Lacija na Olimpiku

Lacio igra svoje utakmice kao domaćin na stadionu Olimpiko, najvećem stadionu u Rimu kojeg deli zajedno sa najvećim rivalom Romom. Stadion je otvoren 1937. godine, a bio je domaćin na Olimpijskim igrama 1960, kao i Svetskog prvenstva u atletici 1987, finala Evropskog prvenstva 1980. i Svetskog prvenstva 1990, i finala Lige šampiona 1996. i 2009.

Trenutni sastav[уреди | уреди извор]

Od 18. januara 2024.

Бр. Позиција Играч
3 Италија О Luka Pelegrini (na pozajmici iz Juventusa)
4 Шпанија О Patrik
5 Уругвај С Matijas Vesino
6 Јапан С Daiči Kamada
7 Бразил С Felipe Anderson
8 Француска С Mateo Genduzi (na pozajmici iz Olimpik Marselja)
9 Шпанија Н Pedro Rodrigez
10 Шпанија С Luis Alberto
13 Италија О Alesio Romanjoli
15 Италија О Nikolo Kazale
16 Србија О Dimitrije Kamenović
17 Италија Н Ćiro Imobile (kapiten)
18 Данска Н Gustav Isaksen
Бр. Позиција Играч
19 Аргентина Н Valentin Kasteljanos
20 Италија С Matija Zakanji
22 Парагвај Н Dijego Gonzalez
23 Албанија О Eljseid Hisaj
29 Италија С Manuel Lacari
32 Италија С Danilo Kataldi
33 Италија Г Luiđi Sepe (na pozajmici iz Salernitane)
34 Шпанија О Mario Hila
35 Грчка Г Hristos Mandas
65 Италија С Nikolo Rovela (na pozajmici iz Juventusa)
77 Црна Гора О Adam Marušić
87 Италија Н Kristijano Lombardi
94 Италија Г Ivan Provedel

Pozajmljeni igrači[уреди | уреди извор]

Бр. Позиција Играч
Литванија Г Marius Adamonis (Peruđa)
Италија Г Alesio Furlaneto (Fermana)
Португалија Г Luiš Mašimijano (Almerija)
Италија О Romano Florijani Musolini (Peskara)
Италија О Matija Novela (AZ Pičerno)
Обала Слоноваче С Žan-Danijel Akpa Akpro (Monca)
Бр. Позиција Играч
Хрватска С Toma Bašić (Salernitana)
Италија С Marko Bertini (SPAL)
Алжир С Mohamed Fares (Breša)
Бразил С Markos Antonio (PAOK)
Италија Н Mateo Kančeljeri (Empoli)
Шпанија Н Raul Moro (Real Valjadolid)

Igrači iz mladog tima (Lacio primavera)[уреди | уреди извор]

Бр. Позиција Играч
46 Италија О Fabio Ruđeri
52 Румунија О Mateo Dutu
53 Италија Г Federiko Magro
Бр. Позиција Играч
59 Италија Г Davide Renceti
70 Гвинеја Бисао Н Sana Fernandeš

Povučen dres[уреди | уреди извор]

Dres sa brojem 12 je povučen iz upotrebe, jer je posvećen navijačima kao 12-om igraču.

Poznati bivši igrači[уреди | уреди извор]

Trofejni treneri Lacija[уреди | уреди извор]

Ime Nacionalnost Period Trofeji
Fulvio Bernardini Италија Italija 1958—1960 1 Kup Italije
Huan Karlos Lorenco Аргентина Argentina 1968—1971 1 Serija B
Roberto Lovati Италија Italija 1971 1 Kup Alpa
Tomazo Maestreli Италија Italija 1971—1975 1 Serija A
Sven Jeran Erikson Шведска Švedska 1997—2001 1 Serija A, 2 Kupa Italije, 2 Superkupa Italije, 1 Kup pobednika kupova, 1 UEFA superkup
Roberto Mančini Италија Italija 2002—2004 1 Kup Italije
Delio Rosi Италија Italija 2005—2009 1 Kup Italije
Davide Balardini Италија Italija 2009—2010 1 Superkup Italije
Vladimir Petković Швајцарска Švajcarska 2012—2013 1 Kup Italije
Simone Incagi Италија Italija 2016—2021 1 Kup Italije, 2 Superkupa Italije

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 17. 11. 2013. г. Приступљено 31. 05. 2013. 
  2. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 27. 08. 2012. г. Приступљено 31. 05. 2013. 
  3. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 07. 06. 2013. г. Приступљено 31. 05. 2013. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]