Marija Branković
Marija Branković | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Marija Branković |
Datum rođenja | 1466.. |
Datum smrti | 27. avgust 1495.. |
Porodica | |
Supružnik | Bonifacije III od Monferata |
Potomstvo | Viljem IH Monferatski i Đorđe Monferatski |
Roditelji | Stefan Branković Angelina Branković |
Dinastija | Brankovići |
Grofica Monferata | |
Period | 1485—1494. |
Prethodnik | Bernarda de Bros |
Naslednik | Ana od Alenkona |
Marija Branković (1466 — 27. avgust 1495) je bila đerka srpskog despota Stefana Brankovića i despotice Angeline. Udala se 1485. godine za Bonifacija III, markiza od Monferata,[1] usled čije je bolesti (1493) postala regentkinja.[2] Nakon smrti muža (1494), nastavila je da obavlja regentske dužnosti u ime svojih maloletnih sinova.[3]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Kao ćerka Stefana Brankovića, Marija je bila unuka srpskog despota Đurđa Brankovića i njegove žene, despotice Irine Kantakuzin. Marijin deda po majci Angelini bio je Đorđe Arijanit Komnin, velikaš iz srednjovekovne Albanije. Marija je imala starijeg brata Đorđa i mlađeg brata Jovana. Ime je dobila po tetki po ocu. Marija se u izvorima prvi put javlja u pismu njenog oca Dubrovčanima od 1. oktobra 1476. godine. Stefan je pisao pismo tokom teške bolesti. Nije se nadao da će je preživeti. On piše da ne žali što će umreti, ali žali dečicu Đuru, Maru i Jovana koje će ostaviti nezbrinute i preporučuje ih staranju Dubrovčana.
Za Mariju je zabeleženo da je bila vrlo lepa. Rođena je 1466. godine. Udala se 17. oktobra 1485. godine za Bonifacija III, markiza od Monferata. Mladoženja je vodio poreklo od Teodora, sina cara Andronika II Paleologa i Irine od Monferata. Teodor je nasledio majčina imanja, grofoviju Monferat, i tamo u Italiji zasnovao svoju porodicu. Venčanju Marije i Bonifacija prisustvovao je rimsko-nemački car Fridrih III. Iz Inzbruka, Marija je sa majkom i bratom Đorđem otišla u muževljevu prestonicu Kazale. U braku je provela osam godina. Muž joj se teško razboleo 1493. godine, usled čega je Marija morala da preuzme regentsku dužnost, koju je nastavila da vrši i nakon smrti muža 1494. godine, pošto su im sinovi još uvek bili maloletni. Međutim, nedugo potom, 27. avgusta 1495. godine,[4] umrla je i Marija, a regentska dužnost je prešla na njenog rođaka sa majčine strane, Konstantina Arijanita Komnina. Marija je sa Bonifacijem imala dvojicu sinova: Viljema IH i Đorđa.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ćirković 1982, str. 446.
- ^ Haberstumpf 2009, str. 183.
- ^ Haberstumpf 2009, str. 191.
- ^ Ruggiero 1979, str. 273.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ćirković, Sima (1982). „Poslednji Brankovići”. Istorija srpskog naroda. knj. 2. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 445—464.
- Ivić, Aleksa (1929). Istorija Srba u Vojvodini od najstarijih vremena do osnivanja potisko-pomoriške granice (1703). Novi Sad: Matica srpska.
- Ruggiero, Michele (1979). Storia del Piemonte. Torino: Piemonte in Bancarella.
- Haberstumpf, Walter (2009). Regesti dei Marchesi di Monferrato (secoli IX-XVI). Alessandria: San Giorgio Editrice.