Mark V

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mark V[1]

{{{opis_slike}}}

Osnovne karakteristike
Zemlja porekla  Ujedinjeno Kraljevstvo
Namena tenk
Povučen iz upotrebe 1918
Prvi korisnik  Ujedinjeno Kraljevstvo
Broj primeraka 45
Brzina na putu 7,5 km/h
Dimenzije i masa
Dužina 8,03 m
Širina 3,91 m
Visina 2,49 m
Težina 29,5 t
Oprema
Glavno naoružanje 2x 6-paunder topa (57 mm)
Sporedno naoružanje 4x 7,7 mm Hočkis mitraljezi
Oklop 6 do 14 mm
Motor Rikardo benzinski motor
Snaga (KS) 150 KS
Snaga (kW) 112 kW
Posada
Posada 8

Mark V je bio tenk Britanske imperije (današnje Ujedinjeno Kraljevstvo) tokom Prvog svetskog rata. Mark V je bio prvi tenk kojim je mogao da upravlja samo jedan čovek. Za četiri ranija tenka je bilo potrebno četvoro ljudi kako bi se njime upravljalo. Vozač spreda koji je upravljao tenkom, zapovednik koji je upravljao kočnicom, i dva čoveka za izmenu brzina koji su istovremeno bili i topnici. Zahtevi za brzom proizvodnjom ranijih modela i velikom potrebom za tenkovima su onemogućili radikalne promene u dizajnu tenka. Menjač kojim je vozač sam mogao da menja brzine je izumeo V. G. Vilson i ukomponovao ga u Mark V.[2]

Upotrebljen je posebno dizajniran Rikardo motor sa 150 KS i pokazao se vrlo pouzdanim u službi. Rashladni blok se nalazio unutar tenka pa je ventilacija bila manje efikasna nego na prethodnim modelima. Dvesta ženskih i dvesta muških modela je proizvedeno 1918. godine. Prva bitka u kojoj su učestvovali je bila kraj Hamela u julu 1918. godine. Korišćeni su do kraja rata.[2]

Eksperimentalni modeli[uredi | uredi izvor]

Rani eksperimentalni model koji nije prihvaćen, takođe označen kao Mark V, bio je drveni model u stvarnoj veličini kojeg je napravio Vilijam Fosters 1916. godine. Bio je sličan svom prethodniku, tenku Mark IV, ali sa zadnjom kabinom i izmenjenim montiranjem mitraljeza.[2]

Eksperimentalne verzije tenkova Mark V i Mark IV su pravljene pred kraj 1917. godine, i imale su “Tadpole Tail” („punoglavčev rep“). Ovaj dodatak koji se nalazio i na prvom Mark tenku je povećao pokretljivost tenka preko rova širine do 4 metra (14 stopa). Zbog manjka čvrstoće, prihvaćene su mnogo konvencionalnije metode povećanja dužine tenka sa modelima Mark V* i Mark V**.[2]

Model V*[uredi | uredi izvor]

Britanski Mark V*

Model Mark V* je prerada koju je napavio “Tank Corps Central Workshop” („Središnja radionica tenkovskog korpusa“) u Francuskoj kako bi povećala pokretljivost standardnog Mark V tenka preko širih rovova. Povećana je dužina tela tenka za tri dodatna panela montiranih na kraj tenka. Ova nadogradnja je omogućila tenku da pređe preko rova širine do 4 metra (14 stopa), 1,2 metra (4 stope) više nego što to može obični Mark V. Ovi tenkovi su prvi put korišćeni u Bici za Amijens u avgustu 1918. godine, u kojoj su nosili dodatna četiri mitraljeza s posadom na svakom tenku. Kada bi došli na bojno polje, trebalo bi da pruže podršku konjici. Ovaj plan nije uspešno sproveden jer su vojnici na mitraljezima tokom vožnje na tenku bili pod uticajem vrućine i ispušnih plinova tako da nisu bili u stanju da se bore se kada su stigli do bojnog polja.[2]

Model V**[uredi | uredi izvor]

Britanski Mark V**

Model Mark V** je bio prerada kao i Mark V*. Bio je iste dužine, ali je bio građen kao potpuno novi tenk. Raspored težine i komponenti na tenku je bio promenjen uz razne dodatke. U njega je bio ugrađen još snažniji Rikardo motor sa 225 KS. Napravljen je samo mali broj muških i ženskih modela ovih tenkova, odmah nakon primirja 1918. godine, zato nikada nisu upotrebljeni na bojištu. Neki primeri su preinačeni u čistače minskih polja ili nosače mostova i ostala vozila za podršku.[2]

Model V***[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Forty 1963, str. 97
  2. ^ a b v g d đ B. T. White, "British tanks 1915-1945", London. (1963). str. 25.–27.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]