Međunarodni konkurs za fotoreportere u znak sećanja na Andreja Stenjina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Međunarodni konkurs za fotoreportere u znak sećanja na Andreja Stenjina je godišnji konkurs za mlade fotoreportere starosti od 18 do 33 godine. Utvrdila ga je 22. decembra 2014. godine MIA ”Rosija sevodnja” pod okriljem Komisije RF za poslove Uneska[1]. Konkurs nosi ime Andreja Stenjina, specijalnog fotoreportera agencije koji je poginuo prilikom obavljanja službene dužnosti na jugoistoku Ukrajine[2].

Cilj konkursa je podrška mladim fotografima i skretanje pažnje javnosti na zadatke savremenog reporterskog novinarstva. To je jedina platforma u Rusiji koja podržava mlade fotografe i otkriva njihova imena svetu.

2017. godine na konkurs koji se održava treću godinu za redom stiglo je oo 5000 radova iz rekordnog broja zemalja - 76. Egzibiciona turneja pobedničkih radova po raznim zemljama sveta postala je sastavnio deo konkursa. 2015. i 2016. godine izložba pobedničkih radova sa Stenjinovog konkursa bila je prikazana u Kejptaunu, Istanbulu, Tel Avivu, Kairu, Berlinu, Šangaju, Budimpešti, Rimu i drugim gradovima. Konkurs koji nosi ime Andreja Stenjina ne samo da otkriva publici raznih zemalja nova imena u fotografiji, on pruža i mogućnost najboljim fotografima sveta da steknu novu publiku i da ostvare povratnu vezu sa njom. Novosti konkursa prate, izložbe su željno očekivane. Izložbena turneja 2017. godine obuhvatila je Atinu, Madrid, Istanbul, Šangaj, Varšavu, Meksiko, Johanezburg, Kejptaun, Bejrut, Budimpeštu.

Prijave za konkurs primaju se svake godine od 22. decembra, na rođendan Andreja Stenjina.

Osnovni kriterijumi za nominaciju[uredi | uredi izvor]

Učesnici konkursa mogu da budu fotoreporteri od 18 do 33 godine starosti. U svakoj nominaciji se dodeljuje nagrada za 1, 2. i 3 mesto za pojedinačnu fotografiju i 1, 2. i 3. mesto za ciklus fotografija. Pored toga, pojedini radovi mogu da budu nagrađeni specijalnim nagradama žirija. Jedan od učesnika užeg izbora dobija Gran-Pri konkursa. Dobitnik Gran-Prija se proglašava na zvaničnoj ceremoniji nagrađivanja pobednika konkursa.Za 2018. godinu proglašene su sledeće nominacije[3]:

Glavne vesti[uredi | uredi izvor]

Glavnu temu radova u toj nominaciji čine važni događaji iz života pojedinih ličnosti i zemalja u celini: vodeći politički i društveni događaji; sižei iz zona bojevih dejstava i sa mesta pogođenih elementarnim nepogodama; odlučujući su momenti u životu ljudi.

Sport[uredi | uredi izvor]

U datoj nominaciji učestvuju radovi na kojima su zabeleženi trenuci iz sportskog života: pobedni uzleti sportista i dramatizam sportskih poraza; svakodnevni treninzi; lepota sportskih takmičenja.

Moja planeta[uredi | uredi izvor]

Ova nominacija otvorena je za radove koji odražavaju raznobojnu paletu tema i likova sa svih kontinenata zemljine kugle. Zadatak autora je da prikaže svakodnevni životni kaleidoskop u njegovoj neprolaznoj harmoniji i lepoti, objedinivši sižee iz svakodnevnog života ljudi: ritam megapolisa i provincijalnih gradova; slike prirode; etnografske i religiozne praznike.

Portret. Junak našeg doba[uredi | uredi izvor]

U datu nominaciju spadaju individualni ili grupni portreti ljudi. Fotografije mogu da budu kako dokumentarne, tako i studijske. Određujuće u datoj nominaciji je umeće autora da razotkrije unutrašnji svet svojih junaka, da izrazi njihova duševna svojstva i karakter preko specifike spoljnog izgleda u celini.

Žiri[uredi | uredi izvor]

U sastavu žirija su svetski priznati doajeni fotografije, poznati po svojoj sposobnosti da na posmatraju svet iz različitih uglova.

Sastav žirija 2015. godine[uredi | uredi izvor]

  • Andrej Polikanov, direktor foto-službe časopisa "Russki reporter";
  • Grigorij Dukor, glavni urednik foto-službe agencije Reuters v Rosiji i zemljama ZND;
  • Natalija Udarceva, ruski novinar, urednik fotografije, član Saveza fotografa Rusije;
  • Vladimir Vjatkin, roski fotograf, akademik Međunarodnog Udruženja medijskih fotografa, šestostruki dobinik i trostruki član međunarodnog žirija World Press Photo;
  • Atila Dúrak (Attila Durak), turski fotograf. Suosnivač i koordinator festivala Fotoİstanbul;
  • Timoti Fadek (Timothy Fadek), američki fotoreporter;
  • Džejson Eskenazi (Jason Eskenazi), američki fotograf.

Sastav žirija 2016. godine[uredi | uredi izvor]

  • Rut Ajhorn, urednik fotografije časopisa GEO (Nemačka);
  • Denic Pekuin, zamenik direktora foto-službe agencije Asošijeted pres (Associated Press) (SAD);
  • Čžen Vej, zamenik direktora departmana fotoinformisanja novinske agencije «Sinhua» (Kina);
  • Jurij Kozirev, ruski fotoreporter, višestruki pobednik World Press Photo;
  • Irina Čmireva, ruski istoričar umetnosti, stariji naučni saradnik Instituta teorije i istorije umetnosti Ruske akademije umetnosti (RAU) (Rusija);
  • Ksenija Nikoljskaja, ruski fotograf, člen Saveza umetnika Rosije (Rusija);
  • Aldo Mendiči, italijanski fotograf, organizator obrazovnih kurseva i seminara;
  • Valerij Meljnikov, cpecijalni fotoreporter MIA „Rosija sevodnja“.

Sastav žirija 2017. godine[uredi | uredi izvor]

  • Andreas Tramp,direktor fotografije časopisa «Štern» (Nemačka);
  • Jan Lendsberg, urednik fotografije medijske grupe Independent Media JAR;
  • Ariana Rinaldo, umetnički direktor međdunarodnogo festivala Cortona On The Move (Italija);
  • Natalija Grigorjeva-Litvinska, glavni koordinator i osnivač Centra fotografije ”Braća Limijer” (Rusija);
  • Vladimir Pesnja, fotoreporter MIA «Rossija segodnja», pobednik prestižnog svetskog foto konkursa World Press Photo (Rusija);
  • Čen Civej, predsednik lista Xinmin Evening News i rukovodlac novinskih i digitalnih medija Ujedinjene Šangajske medijske grupe (Kina);
  • Varvara Gladka, urednik fotografije, predavač fotografije Škole vizuelnih umetnosti (Rusija).

Sastav žirija 2018. godine[uredi | uredi izvor]

  • Ana Zekrija, osnivač i direktor nezavisne ruske fotoagencije SALT IMAGES (Rusija);
  • Mladen Antonov, specijalni fotoreporter agencije Frans-Pres (AFP) v Moskvi (Francuska);
  • Arsiga Avila, zamenik direktora foto-službe informacione agencije Notimex Horhe (Meksiko);
  • Pavel Kasin, direktor Foto-službe ID «Komersant» (Rusija);
  • Ahmet Sel, fotograf, rukovodilac odeljenja foto i video vesti agencije Anadolu (Turska).

Pobednici[uredi | uredi izvor]

Gran-pri konkursa 2015. godine osvojila je Jelena Anosova (Rusija) za ciklus fotografija ”Odvajanje” o ženama u zatvoru[4].

Gran–pri konkursa 2016. godine osvojio je Danilo Garsija Di Meo (Italija) za ciklus fotografija o paralizovanoj devojci ”Leticija. Istorija nevidljivog života”[5].

Gran-pri konkursa v 2017. godine osvojio je Alehandro Martines Veles (Španija) za ciklus fotografija ”Izbeglice u Beogradu”[6].

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Dobitnik Gran-Prija konkursa 2015. godine Jelena Anosova je 2017. godine dobila najpoznatiju svetsku nagradu za fotoreportere – World Press Photo[7].

Osvajač zlatne medalje na konkursu 2015 – 2017. godine u nominaciji ”Sport” Aleksej Filipov je pobedio na međunarodnom konkursu novinskih i sportskih fotografija - Istanbul Photo Awards[8].

Gran–pri konkursa 2016. godine osvojio je italijanski fotograf Danilo Garsija Di Meo za ciklus fotografija o paralizovanoj devojci Leticiji. Priča u fotografijama je osvojila žiri i na kraju je junakinja ciklusa prvi put u životu otputovala u inostranstvo, u Rusiju, gde je svoju priču ispričala lično i nadahnula mnoge koji žive životom sličnim njenom[9].

Pobednik 2016. godine u nominaciji ”Sport” Vladimir Astapkovič je zauzeo prvo mesto u godišnjem međunarodnom konkursu fotografija International Photography Awards (IPA)[10].

Reference[uredi | uredi izvor]