Mundog

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mundog
Lični podaci
Ime po rođenjuLuj Tomas Hardin
Datum rođenja(1916-05-26)26. maj 1916.
Mesto rođenjaMerisvil, Kanzas
Datum smrti8. septembar 1999.(1999-09-08) (83 god.)
Mesto smrtiMinster, Nemačka
Muzički rad
Aktivni period1932—1999.
Žanrdžez
Instrumentklavijature, vokali, udaraljke

Luj Tomas Hardin (Merisvil, 26. maj 1916 — Minster, 8. septembar, 1999), poznatiji kao Mundog, bio je slepi američki kompozitor, muzičar, pesnik i pronalazač nekoliko muzičkih instrumenata. Još kao mladić, preselio se u Njujork. Tada je odlučio da će svoj život provesti na ulicama grada. Procenjuje se da je od trideset godina, koliko je boravio u Njujorku, dvadeset proveo na ulicama. Nosio je specifični kostim, koji odražava njegovo tumačenje izgleda nordijskog boga Odina. Zahvaljujući tom neobičnom izledu i načinu života, prozvali su ga „Viking sa Šeste avenije”.[1]

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Rođen je u porodici episkopalaca u gradu Merisvilu u američkoj saveznoj državi Kanzas. Sa svojih pet godina, napravio je set bubnjeva od kartonskih kutija na kojima je svirao. Pošto mu se porodica selila, školu je pohađao u nekoliko gradova. Jednom prilikom ga je otac odveo na tradicionalni ples plemena Arpaho, gde je svirao tam-tam bubnjeve napravljene od bizonove kože.

Hardin je svirao bubnjeve u srednjoškolskom bendu u Harliju, državi Misuri pre no što je izgubio vid u svojoj 16. godini u eksploziji dinamita na farmi.[2] Nakon što je naučio osnove muzičke umetnosti u školama za slepe širom srednjeg dela SAD, vežbao je sam razvitak sluha i kompoziciju.

Mundog se preselio u Batesvil, gde je živeo do 1942. godine, kada je dobio stipendiju da studira u Memfisu. Iako je većinu svojih veština sam stekao, muzičku teoriju je naučio u školi za slepe u istoimenom gradu pomoću brajove azbuke.

U Njujork se preselio 1943. godine, kada je upoznao velikane muzičke scene poput Leonarda Bernštajna i Artura Toskaninija, kao i legendarne džez muzičare Čarlija Parkera i Benija Gudmana, čije su optimistična dela i humorističke kompozicije uticale na Hardinov pozniji opus.

Njujork[uredi | uredi izvor]

Počev od poznih 40-ih, pa sve do 1974. godine, Mundog je živeo kao ulični svirač i pesnik na uglu 53. ulice i 6. Avenije na Menhetnu. Zanimljivo je to što, iako je najveći deo vremena proveo na ulici, imao je stan na gornjem Menhetnu..[3] Pored muzike i poezije, bio je poznat i po vikinškom izgledu, koji je uključivao i šlem sa rogovima. Delom se izdržavao od prodaje kopija svoje poezije i muzičke filozofije. Bio je poznat mnogim džez muzičarima tog doba.

Godine 1947. Hardin uzima pseudonim Mundog u čast psa „koji je zavijao na Mesec više nego ostali psi koje sam znao.” 1949. godine je otputovao je na Sunčev ples plemena Blekfut u državi Ajdaho,[4] u kome je učestvovao svirajući na udaraljkama i flauti, vraćajući se muzici američkih urođenika sa kojom se prvi put susreo još kao dete. Ova urođenička muzika, zajedno sa savremenim džezom i klasičnom muzikom, samešana sa zvukovima iz njegovog okruženja (zvucima gradskog saobraćaja, talasa okeana, plačem beba itd), stvorila je osnov budućeg Mundogovog muzičkog stvaralaštva.

Godine 1954, pred Vrhovnim sudom države Njujork pobedio je u parnici protiv disk-džokeja Alana Frida, koji je svoju radio-emisiju nazvao „Mundogov rokenrol matine” (The Moondog Rock and Roll Matinee), koristeći kao sopstveni zaštitni znak Mundogovo ime i Mundogovu simfoniju (prvu ploču koju je Mundog ikada snimio). Mundog je bio u uverenju da nikada ne bi dobio slučaj da nije imao pomoć drugih muzičara, kao što su Beni Gudman and Arturo Toskanini, koji su o njemu posvedočili kao o ozbiljnom kompozitoru. Frid je je bio obavezan da se izvini i da prestane da u emisijama koristi nadimak „Mundog”, sa obrazloženjem da je Hardin pod tim pseudonimom bio poznat mnogo pre nego što je njime počeo da se koristi Frid.[5][6]

Nemačka[uredi | uredi izvor]

Mundog je gajio idealizovano viđenje Nemačke („Sveta zemlja sa Svetom rekom” — Rajnom), u kojoj se naselio 1974. godine.

U neko doba, mlada nemačka studentkinja[7] Ilona Somer pomogla mu je da osnuje samostalnu holding-kompaniju za potrebe svojih umetničkih poduhvata,[8] i dala mu stan, prvo u Er-Erkenšviku, a potom u Minsteru u Vestfaliji. Mundog je sa njenom porodicom živeo i provodio vreme u Minsteru. U tom razdoblju je Mundog napisao stotine kompozicija koje je Somerova prenela na notni sistem sa zapisa na Brajevom jeziku. U Nemačkoj je proveo ostatak života, preminuvši 1999. godine.

Mundog je na kratko posetio Ameriku 1989. godine, kada mu je Filip Glas odao počast i pozvao da diriguje Bruklinskim filharmonijskim kamernim orkestrom na festivalu Nju mjuzik Amerika (New Music America) održanom u Bruklinu, podstičući obnovu interesovanja za njegovu muziku.

Snimio je mnoštvo albuma i održavao koncerte i u Sjedinjenim Državama i u Evropi — u Francuskoj, Nemačkoj i Švedskoj.

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Mundog je za svoju muziču inspiraciju našao u zvukovima sa ulice, kao što su zvuci podzemne železnice ili sirene za maglu. Težila je srazmernoj jednostavnosti, ali je odlikovalo ono što je Mundog nazivao „zmijski takt” i opisivao kao „klizav ritam, neuobičajenog takta […] Neću umreti u četvoročetvrtinskom taktu”.[6]

Među prvima koji su zastupali Mundogov rad bio je Artur Rodzinski, dirigent Njujorške filharmonije u periodu 1940-ih. On je 1950-ih godina izdao jedan broj ploča sa Mundogovom muzikom, u formatu 78, 45 i mini-albuma, te nekoliko longplej albuma sa oznakama nekolicine značajnih džez-izdavača, uključujući i jedan neobičan album sa pričama i pesmama za decu, snimljen 1957. godine zajedno sa Džuli Endruz i Martinom Grinom pod naslovom Pesme smisla i besmisla — ispričaj to opet (Songs of Sense and Nonsense — Tell it Again). Narednih deset godina Mundog nije snimao, sve dok ga 1969. godine producent Džejms Vilijam Guersio nije odveo u studio da snimi album za kuću Kolambija rekords.

Na drugom albumu koji je producirao sa Guersiom nastupila je kao vokal i jedna od Mundogovih kćeri, a sastojao se od pesama komponovanih u obliku kanona i ronda. Ovaj album nije ostavio tako veliki utisak u popularnoj muzici kao prvi. Oba albuma izdata za „Kolambiju” su 1989. godine ponovo izdata na jednom kompakt-disku.

Većinu Mundogovih radova objavila je nemačka kuća Managarm Musikverlag. U skladu sa njegovim zaveštanjem, isključivi upravljač i vlasnik Mundogove zaostavštine bila je Ilona Somer, koja je preminula 2011. godine. Ilona je testamentom odredila berlinskog advokata Aleksandera Duvea za izvršioca svoje zaostavštine, tu uključujući i autorska i izdavačka prava na Mundogovim delima, tako se Duve sada stara o Mundogovoj zaostavštini.

Izumi[uredi | uredi izvor]

Mundog je izumeo nekoliko muzičkih instrumenata, među kojima su dve male trouglaste harfe, jedna poznata kao „u” (engleski oo) i druga koju je nazvao u-ja-cu (ooo-ya-tsu), te trouglasti žičani instrument koji se svira gudalom, a nazvao ga je hus (hüs, po norveškoj reči hus — kuća). Verovatno najpoznatija njegova kreacija je „trimba”, trouglasti instrument iz roda udaraljki koji je izumeo krajem 1940-ih. Na originalnoj trimbi danas svira Mundogov prijatelj Stefan Lakatos, švedski perkusionista, kome je Mundog objasnio i metod gradnje ovakvog instrumenta.

Uticaji[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je Mundogova muzika iz 1940-ih i 1950-ih imala jak uticaj na kompozitore ranog minimalizma. Filip Glas je pisao da su on i Stiv Rajh shvatili Mundogov rad „veoma ozbiljno i razumeli ga i cenili mnogo više od onoga čemu su bili izloženi na Džulijardu”.[9]

Mundog je inspirisao druge muzičare da mu posvete nekoliko pesama. Među njima su „Moondog” sa albuma Sweet Child britanskog folk-džez sastava Pentangls iz 1968, kao i „Spear for Moondog” (parts I and II) sa albuma Electric Funk džez-organiste Džimija Makgrifa iz iste godine. Ikone glam-roka, Mark Bolan i Ti Reks spomenuli su ga u pesmi „Rabbit Fighter”, stihom „Moondog's just a prophet to the end…” („Mundog je samo prorok do kraja…”) Engleska pop-grupa Prifab spraut uvrstila je numeru „Moondog” na album Jordan: The Comeback iz 1990. godine. Američki rok-sastav Big Brother and the Holding Company, u kome je kao vokalistkinja nastupala Dženis Džoplin, obradio je na istoimenom albumu iz 1967. godine Mundogovu pesmu „All Is Loneliness”. Ovu pesmu su u toku turneje 2005. godine obradili i Antony and the Johnsons. Engleski disk-džokej Mekgraf je na osnovi uzoraka iz Mundogove numere „Bird's Lament” konstruisao singl „Get a Move On” sa albuma Keep It Unreal. Njujorški sastav The Insect Trust je na albumu Hoboken Saturday Night izveo obradu Mundogove pesme „Be a Hobo”. Numera „Stamping Ground”, sa svojim neobičnim prologom, u kome Mundog recituje jedan od svojih epigrama,[10] našla se na dvostrukom kompilacijskom sempler-albumu Fill Your Head with Rock (CBS, 1970). Kanadski kompozitor i producent Danijel Lanoa uvrstio je numeru pod nazivom „Moondog” na svoj album i dokumentarni video Here Is What Is.

Dokumentarni film o Mundogovom životu, „The Viking of 6th Avenue” (Viking sa Šeste avenije) nalazi se u fazi postprodukcije, a dovršetak se očekivao 2017. godine.[11]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Singlovi[uredi | uredi izvor]

  • Snaketimes Rhythm (1949—1950), SMC
  • Moondog's Symphony (1949—1950), SMC
  • Organ Rounds (1949—1950), SMC
  • Oboe Rounds (1949—1950), SMC
  • Surf Session (oko 1953), SMC
  • Caribea Sextet/Oo Debut (1956), Moondog Records
  • Stamping Ground Theme (from the Holland Pop Festival) (1970), CBS.

EP[uredi | uredi izvor]

Albumi[uredi | uredi izvor]

kao Mundog[uredi | uredi izvor]

sa Džuli Endrjuz i Martinom Grinom[uredi | uredi izvor]

  • 1957: Songs of Sense and Nonsense — Tell it Again, Angel/Capitol

Kompilacije[uredi | uredi izvor]

  • 1991: More Moondog/The Story of Moondog, Original Jazz Classics
  • 2001: Moondog/Moondog 2, Beat Goes On
  • 2005: The German Years 1977—1999, ROOF Music
  • 2005: Un hommage à Moondog tribute album, trAce label
  • 2005: The Viking Of 6th Avenue (disc inside biographical book), Honest Jons. ISBN 978-0-9760822-8-6.
  • 2006: Rare Material, ROOF Music

Kompilacije raznih autora[uredi | uredi izvor]

Izvođenja drugih muzičara[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Strausbaugh, John (28. 10. 2007). Sidewalk Hero, on the Horns of a Revival. The New York Times. Pristupljeno 9. 8. 2013. 
  2. ^ Heinrich, Thomas (26. maj 1916). „Moondog (Louis Hardin) Biography”. Moondogscorner.de. Pristupljeno 9. 8. 2013. 
  3. ^ Scotto, Robert. Moondog, The Viking of 6th Avenue: The Authorized Biography. Process Music edition (22 November 2007). ISBN 978-0-9760822-8-6.
  4. ^ Scotto, R. M., Hardin, L., Reich, S., Glass, P., Gibson, J., Jordan, P., & Lakatos, S. (2007). Moondog, the Viking of 6th Avenue: The authorized biography. Los Angeles, Calif: Process. ISBN 978-0-9760822-8-6. str. 45.
  5. ^ „This Day in History — History.com — What Happened Today in History”. History.com. Arhivirano iz originala 11. 02. 2010. g. Pristupljeno 9. 8. 2013. 
  6. ^ a b „Interview with Robert Scotto at To the Best of Our Knowledge : The interview begins at 38:15, the Freed case is discussed from 49:00”. Broadcast.uwex.edu. Arhivirano iz originala 20. 02. 2012. g. Pristupljeno 9. 8. 2013. 
  7. ^ Webb, Corey (10. novembar 2007). „Webbspun Ideas: Moondog in New York”. Webbspunideas.blogspot.com. Pristupljeno 9. 8. 2013. 
  8. ^ Dalachinsky, Steve (6. februar 2008). „Outtakes”. The Brooklyn Rail. Pristupljeno 9. 8. 2013. 
  9. ^ Glass, P. (2008) Preface. In: Scotto, R. (2008). Moondog: The Viking of 6th Avenue. New York: Process
  10. ^ Čuje se kako Mundog izgovara: „Machines were mice and men were lions once upon a time. But now that it's the opposite it's twice upon a time.”
  11. ^ „Moondog: The Viking of 6th Avenue | The First and Only Movie About MoondogMoondog: The Viking of 6th Avenue | The First and Only Movie About Moondog”. The Viking of 6th Avenue. Pristupljeno 28. 6. 2014. 
  12. ^ Rain Forests Oceans & Other Themes. Allmusic. Pristupljeno 10. 6. 2008. 

Biografija[uredi | uredi izvor]

  • Scotto, Robert. Moondog, The Viking of 6th Avenue: The Authorized Biography. Process Music edition (22 November 2007). ISBN 978-0-9760822-8-6. (preface by Philip Glass)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]