Обитељ (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Obitelj
Naslovna strana srpskog izdanja iz 2015.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovObitelь
AutorZahar Prilepin
Zemlja Rusija
JezikRuski
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
IzdavačSamizdat B92
Datum2014.
Klasifikacija
ISBN?978-86-7963-424-5
ISBN ? orig.978-5-17-084483-8

Obitelj (rus. Обитель) je roman iz 2014. godine, savremenog ruskog književnika Zahara Prilepina (rus. Захар Прилепин).[1] Srpsko izdanje je objavila izdavačka kuća "Samizdat B92" iz Beograda 2015. godine u prevodu Radmile Mečanin.[2]

O piscu[uredi | uredi izvor]

Zahar Prilepin je rođen 1975. godine u selu Iljinka, u Rjazanskoj oblasti. Diplomirao je na filološkom fakultetu i političkoj školi. Oženjen je i ima četvoro dece. Živi u zabitom selu Kerženec, ali i u gradu Nižnji Novgorod. [3]

O knjizi[uredi | uredi izvor]

Radnja romana se događa u Soloveckom arhipelagu, na severu Rusije, u Belom moru, u Soloveckom manastiru i odnosi se na "obitelj", koje sem značenja "porodica" ima i drugo značenje a to je "manastirsko bratstvo".[4] Obitelj je u knjizi monaška zajednica, tj. gulag, tamnica komunizma, koji obitava na Solovjetskom arhipelagu, daleko od sveta, i koji se prostire na mnogobrojnim ostrvima, ostrvcima, omeđen Belim morem i njegovim pobesnelim talasima, pretvorenim u boljševički logor smrti.[5]

Zahar Prilepin je u romanu opisao sav užas tog mesta, ali i pripovest o otporu prema takvom užasu. Najbolje to ilusruje njegova izjava:

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Na sever Rusije u progonstvo je prvo počela da šalje neposlušne Katarina Velika, da bi kasnije tu tradiciju nastavila i nakon Oktobarske revolucije 1917. godine nova vlast. Tu je osnovan Solovecki logor specijalne namene, nazvan SLON, prvi u nizu ažnjeničkih logora u Sovjetskom Savezu.[7]

Radnja romana je smeštena na kraj dvadesetih godina dvadesetog veka. Prikazano je na desetine likova, sa svim svojim prošlostima i najavama budućnosti, ljudske sudbine, gde je nemoguće razlikovati dželate od žrtava. Prikazana je tragična istorija jedne ljubavi, ali isto tako i istorija čitave države sa svojim bolom, krvlju, mržnjom. Roman predstavlja moćan metafizički tekst o stepenu čovekove lične slobode i o stepenu čovekovih fizičkih mogućnosti. [7]

Roman ne nastao na osnovu istorisjskih činjenica. Prilepin je tri godine istraživao građu, da bi nakon toga napisao Obitelj.[5] U manastir - tamnicu su se slili belogardejci, crvenoarmejci, čekisti, lenjinisti, staljinisti, kulaci, najamnici, staroverci, sveštenici, pesnici, kriminalci, živopisna galerija likova. Među njima je i mladi Moskovljanin Artjom. Prateći logorski put Artjoma od kažnjeničkih četi, preko upoznavanja sa čudnim upravnikom Ejhmanisom, uspona u logoraškoj hijerarhiji, ljubavi sa islednicom Galinom, pa sve do krajnjeg pada, stvarena je nenadmašna slika Soloveckog logora.[6]

Zanimljivost[uredi | uredi izvor]

Početkom devedesetih godina dvadesetog veka počela je duhovna i materijalna obnova Solovjetskog manastira koji se od 1992. nalazi na Uneskovoj listi svetske kulturne baštine.[5]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Obitelj je dobitnik četiri najznačajnije književne nagrade u Rusiji:[7]

  • "Kniga goda" ("Knjiga godine"), 2014.
  • "Bolьšaя kniga" ("Velika knjiga"), 2014.
  • "Lučšaя hudožestvennaя kniga" ( "Najbolja beletristička knjiga"), 2014.
  • Nagrada za bestseler (pobednik IV konkursa "Revizor – 2015"), 2015.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zahar Prilepin: Obitelь”. labirint.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 17. 3. 2022. 
  2. ^ „Obitelj / Zahar Prilepin”. plus.sr.cobiss.net. Arhivirano iz originala 17. 03. 2022. g. Pristupljeno 17. 3. 2022. 
  3. ^ Prilepin, Zahar (2015). Obitelj. Beograd: Samizdat B92. str. unutrašnji korični list. ISBN 978-86-7963-424-5. 
  4. ^ „Obitelj”. korisnaknjiga.com. Pristupljeno 17. 3. 2022. 
  5. ^ a b v „Književni guru II: Zahar Prilepin i njegova "Obitelj". b92.net. Pristupljeno 17. 3. 2022. 
  6. ^ a b „Obitelj – Zahar Prilepin”. onlinecitaonica.wordpress.com. Pristupljeno 17. 3. 2022. 
  7. ^ a b v „Zahar Prilepin – „Obitelj. b92.net. Pristupljeno 17. 3. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]