Petar Radović (revolucionar)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
petar radović
Lični podaci
Datum rođenja(1907-00-00)1907.
Mesto rođenjaDonji Martinići, kod Danilovgrada,  Knjaževina Crna Gora
Datum smrti6. april 1944.(1944-04-06) (36/37 god.)
Mesto smrtiVis, Nova Jugoslavija
Profesijastudent
Delovanje
Član KPJ od1931 / 1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba Jugoslavije
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
1941 — 1944.
Činkapetan
Politički komesar Mornarice NOVJ
Periodoktobar 1943 — april 1944.
Prethodnikniko
NaslednikMilisav Raičević

Petar Radović (Donji Martinići, kod Danilovgrada, 1907 — Vis, 6. april 1944) bio je komunistički revolucionar i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1907. u Donjim Martinićima, kod Danilovgrada.[1] Njegova porodica je nakon Prvog svetskog rata kolonizovana u Metohiju.

Kao učenik gimnazije u Peći priključio se omladinskom revolucionarnom pokretu. Tokom studija na Beogradskom univerzitetu pripadao je revolucionarnom studentskom pokretu. Godine 1931. postao je član tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Bio je jedna od vodećih ličnosti KPJ u vreme obnavljanja partijske organizacije na Kosovu i Metohiji početkom 1930-ih godina.[2][3]

Zbog komunističke delatnosti uhapšen je 1934. i osuđen na tri godine zatvora, koju je izdržao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Tokom robije aktivno je učestvovao u akcijama robijaša-komunista, kada je potpao pod uticaj Petka Miletića.[2][3]

Decembra 1937. vratio se u Peć, gde se aktivno uključio u partijski rad. Nakon odlaska Miladina Popovića na lečenje u Sloveniju, preuzeo je funkciju političkog sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju. Nakon Miletićevog izlaska sa robije, februara 1939. priklonio se njegovoj „frakcionaškoj” grupi. Zajedno sa Miletićem uspeo je da ostvari uporišta u partijskim organizacijama u Peći, Kosovskoj Mitrovici i Prištini.[3]

Miletićevoj grupi se oštro suprotstavila grupa članova članovi Oblasnog komiteta, predvođena organizacionim sekretarom Borom Vukmirovićem, a na suzbijanju njene aktivnosti posebno je doprineo Miladin Popović koji se avgusta 1939. vratio sa lečenja iz Slovenije. Aktivnost Miletića i Radovića osudio je Pokrajinski komitet KPJ za Crnu Goru, Boku, Sandžak, Kosovo i Crnu Goru na svojoj Sedmoj pokrajinskoj konferenciji avgusta 1939. kada je Radović smenjen sa mesta političkog sekretara Oblasnog komiteta.[3]

Na Drugoj oblasnoj konferenciji KPJ za Kosovo i Metohiju, održanoj krajem septembra 1939, Radović je zajedno sa Miletićem, zbog frakcionaškog delovanja, isključen iz Komunističke partije. Ovu odluku potvrdio je Treći plenum Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru, Boku, Sandžak, Kosovo i Metohiju, nakon čega su objavljena u partijskom listu Proleter.[3]

Nakon okupacije Jugoslavije, 1941. Radović se priključio Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP), a 1942. ponovo je primljen u članstvo Komunističke partije. U toku Narodnooslobodilačkog rata bio je najpre borac Prve proleterske udarne brigade,[4] a potom član Politodela Pete krajiške kozaračke udarne brigade i politički komesar Oficirske škole Vrhovnog štaba NOV i POJ.[2]

Oktobra 1943. odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ imenovan je za političkog komesara Mornarice NOVJ. Pored njega u Štabu Mornarice nalazili su se — komandant Josip Černi, zamenik komandanta Srećko Manola i zamenik komandanta Uroš Mardešić. Imao je čin kapetana NOVJ.[5]

Tokom boravka na Visu, u proleće 1944. nagovešteno mu je da će zbog nepromišljene greške ponovo izaći na Kontrolnu partijsku komisiju. Kako bi to izbegao izvršio je samoubistvo, u noći 6/7. aprila 1944, a iza sebe je ostavio dva oproštajna pisma.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Spomenica 2000, str. 132.
  2. ^ a b v Leksikon NOR 2 1980, str. 937.
  3. ^ a b v g d Folić 1985.
  4. ^ Prva proleterska 1 1963, str. 701.
  5. ^ Zbornik NOR 1949, str. 355.
  6. ^ Dedijer 1984, str. 147.

Literatura[uredi | uredi izvor]