Platonova Akademija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Antičke Atine. Akademija je na severu Atine.

Platonova Akademija (grč. Ἀκαδημία) ustanova je filozofska škola u kojoj je predavao Platon, sam naziv je nastao od Platonove filozofske škole „Akademije“, koja je osnovana na dva kilometra severozapadno od atinskog Akropolja, (odnosno na imanju na Kefisu), oko 387. p. n. e. To mesto je predstavljalo svetilište grčke boginje mudrosti, Atine.Platon je po povratku sa Sicilije počeo i formalno da predaje na Akademiji. Detalji iz Platonovog života su iznenađujuće retki, delimično je tome razlog atinski običaj da se savremenici ne imenuju u književnim delima. Aristotel je bio učenik u Platonovoj Akademiji gotovo dvadeset godina.

O Platonovoj Akademiji je veoma malo poznato.

Sigurno je to da je Platon sa Akademijom hteo da osnuje jedno obrazovanje, koje je filozofsko, ali isto tako pažnju posvećuje pitanjima i problemima koji danas spadaju u delokrug prirodnih nauka i posebno matematike.

Osnivanje Akademije je Platonov odgovor na negativno iskustvo sa atinskom politikom. Platon nije postao političar, nego je izabrao jedan drugi put kojim bi lakše uticao na društvo, putem odgajanja i obrazovanja omladine. Nije mali broj njegovih učenika kasnije postalo politički aktivno.

Antički put prema Akademiji.

Na prostoru tog velikog parka nalazila se jedna Gimnazija, jedna vrsta ondašnje sportske škole u kojoj su se mladići atinskog gornjeg staleža sastajali, zajedno trenirali i organizovali razna takmičenja. U toj Gimnaziji su se održavala predavanja i to u tri osnovna smera: Gramatika, Sport i Muzika.

Sokrat je redovno posećivao Gimnaziju i nije slučajno to što u skoro svim Platonovim dijalozima Sokrat diskutuje sa mladima i da se baš to odigrava u jednoj gimnaziji. Nakon njegovog prvog putovanja na Siciliju, predavao je prvo u gimnaziji u parku „Akademija“ (u to vreme Sicilija je bila Grčka pokrajina). Kasnije Platon kupuje jedan komad zemlje pored Akademije, gde je sagradio skroman stan za stanovanje i nekoliko prostorija za predavanje i tako osniva svoju sopstvenu školu, koja kasnije postaje vrlo poznata pod imenom Platonova Akademija.

Arheološko područje mesta Platonove Akademije.

U širem smislu možemo razlikovati pet akademija u Antici:

Starija Akademija: Speusip (Platonov nećak i nastavljač na čelu Akademije), Ksenokrat, Krates, Polemon, Hermodor, Filip iz Opunta , Krantor. Ova prva akademija nastavlja Platonovo učenje, uz određeno prisustvo pitagoreizma, pod Speusipom Akademija se okrenula apstraktnim matematičkim studijama i praktičnom izjednačavanju filozofije i matematike, što je verovatno dovelo do Aristotelovog odlaska iz Akademije.

Srednja Akademija: Arkesilaj. Ova druga akademija bliska je skeptičkim nazorima.

Mlada Akademija: Karnead. Treća akademija je, takođe, bliska skepticizmu.

Četvrta Akademija: Filon iz Larise. Četvrta i peta akademija su uglavnom eklektičke.

Peta Akademija: Antioh iz Askalona.

Uprkos političkom slomu ugled Atine je preživeo i ona je tokom gotovo čitavog milenijuma bila središte filozofije. Akademija, u kojoj je predavao Platon, preživela je sve druge škole i održala se, „kao neko pagansko ostrvo”, (kako reče Rasl), i dva veka nakon što je Rimsko carstvo prešlo u hrišćanstvo. Naposletku, godine 529. posle Hrista, zbog svoje verske netrpeljivosti je Justinijan I zatvorio Akademiju i ukinuo sve nehrišćanske škole „a mračno se doba spustilo na Evropu”. Novu Platonovu akademiju osnovao je Kozmo de Mediči 1440. godine. On je to uradio na Pletonov podsticaj.

Od osamnaestog veka naziv Akademija ima značenje najviših naučnih ustanova.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • H. Cherniss, The Riddle of the Early Academy, Cambridge University Press (1945).
  • R. E. Wycherley, Peripatos: The Athenian Philosophical Scene. Greece & Rome, parts I (1961) and II (1962).
  • J. Glucker, Antiochus and the Late Academy Göttingen: Vandenhoeck & Ruprecht (1978).
  • R. M. Dancy Two Studies in the Early Academy SUNY (1991).
  • J. Dillon, The Heirs of Plato. A Study of the Old Academy (347–274 BC) Oxford University Press (2003).
  • "Berit, A., & Strandskogen, R. (2009). Lifelines in World History:" The Ancient World"," The Medieval World"," The Early Modern World"," The Modern World". Routledge.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]