Портал:Makedonija/Izabrana biografija 2

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Micko Krstić
Micko Krstić

Micko Krstić (1855 — 13/16. oktobar 1909), poznat kao Micko Porečki, je bio četnički vojvoda u Staroj Srbiji (današnjoj Makedoniji).

Micko Krstić rodio se u selu Latovu u Rabetinskoj Reci u današnjoj Makedoniji. Njegovi preci su iz sela Trebina u Poreču, oblasti kod današnjeg Makedonskog Broda koji je u 19. i prvoj polovini 20. veka snažno negovao srpske tradicije. Kao dečak Micko je otišao u Skoplje da ispeče samardžijski zanat. Po povratku iz Skoplja zatekao je staru obest albanskog bega Džemail Age koji mu je ponižavao i ucenjivao oca.

Micko odlazi u Srbiju koja te 1876. ulazi u rat sa Osmanskim carstvom. Micko je u Srpsko-turskom ratu 1876-1878. učestvovao kao dobrovoljac zajedno sa svojim zemljacim iz Poreča. Nakon rata prebacuje se u Poreč i tu učestvuje kao četovođa zajedno sa Ilijom Delijom, Stefom Petrovićem, Ristom Kostadinovićem u gerilskom ratu 1880-1881. poznatom kao Brsjačka buna. Tada je i izvršio osvetu nad Džemail agom, što je zabeleženo u narodnoj pesmi Ne sedi Džemo raspašan. Zbog zime i potera Micko raspušta četu 1882. i sklanja se u Poreč u selo Belicu. Turske potere ga hvataju i odvode u bitoljsku tamnicu gde je „imao da odleži“ 101. godinu robije. Zbog svog otvorenog srpskog deklarisanja biva žrtva atentata u tamnici koji jedva preživljava. Nakon toga stupa u prepisku sa srpskim konzulom u Bitolju Milojkom Veselinovićem koji nastoji da ga oslobodi.

Godine 1897. Bugarska koristi Grčko-turski rat 1897. da izdejstvuje amnestiju za sve Bugare u turskim tamnicama. Micko Krstić odbija da se koristi amnestijom i da se izdaje za Bugarina i ostaje u tamnici sve do 1901. kada srpski konzul konačno uspeva da ga oslobodi. Od 1901. do aprila 1904. Micko živi u Bitolju od skromne pomoći srpskog konzulata.

Kada je nakon Ilindanskog ustanka pojačan teror VMRO-a a nad Srbima. Savatije Milošević i Lazar Kujundžić uspevaju da ga prebace u Poreč gde organizuje prvu srpsku četu sa desne strane Vardara. Uplašena kultom Micka kao starog borca i omiljenog narodnog junaka, čelnici VMRO kreću u napad na Micka oktobra 1904. Čete Georgi Sugareva, Petra Aceva i Damjana Grueva napale su ga kod sela Slatina u Poreču. Micko je izdržao borbu i čak odneo pobedu u kojoj je zarobljen i revizioni vojvoda VMROa Damjan Gruev. Micko je Gruevu poklonio život i pustio ga pod uslovom da više ne napada Srbe. Gruev je preko konzulata u Bitolju i Skoplju prebačen u Bugarsku i nije predat Turcima. Zbog starosti Micko je ubrzo prebačen u Srbiju. Nakon Mladoturske revolucije vraća se u Poreč. Turski cilj je bio da obezglave narod, pa kako im je Micko Krstić bio prva meta ubijaju ga 13/16 oktobra 1909. kod sela Ižišta u blizini Kičeva.