Praška škola
Deo serije o |
Kinematografiji |
---|
Praška škola ili Češka škola je termin koji se nezvanično koristi za studente iz bivše Jugoslavije koji su završili Filmsku i TV školu Akademije umetnosti u Pragu, Češka Republika (FAMU) okvirno u periodu od 1965. do 1975. godine.
Iako su neki otišli na studije ranije, neki kasnije, njihova se imena uglavnom zajedno pominju kao da su jedna generacija: Srđan Karanović, Goran Marković, Lordan Zafranović, Goran Paskaljević i Rajko Grlić.[1] Članom Praške škole ponekad se smatra i Emir Kusturica, rođen 1954. godine. Karakteristično je da se njihov period studiranja poklapa sa periodom previranja u Čehoslovačkoj takozvanog Praškog proleća.[2]
Kako su svi oni krajem 1960-ih i početkom 1970-ih bili studenti FAMU-a, na direktore Praške škole najviše su uticali direktori Čehoslovačkog Novog talasa, kao što su Miloš Forman, Jirži Mencl i Oskarom nagrađeni profesori FAMU-a Jan Kadar i Elmar Klos.[3] Događaji iz Praškog proleća i invazije Varšavskog pakta na Čehoslovačku 1968. takođe su snažno uticali na Prašku školu i formirali osnovu za labavo definisanu grupu.[4]
Praški đaci[uredi | uredi izvor]
Veliki broj studenata sa teritorije bivše SFRJ završio FAMU da bi kasnije dali značajan doprinos "Jugoslovenskoj kinematografiji", doprinos kinematografijama u zemljama nastalim posle raspada SFRJ ali i svetskoj kinematografiji.[5] Svaki ponaosob je bio posebna ličnost sa posebnim senzibilitetom pa su često isticali kako to "nije ista škola". Činjenica je da su imali sjajne profesore "oskarovce" i u to vreme posebne uslove koje je pružala Praška akademija tako da im je verovatno zajednička karakteristika "visok kvalitet" u realizaciji filmova.
Najčešće se pominju "Praški đaci" kao da su jedna generacija: Srđan Karanović, Goran Marković, Lordan Zafranović, Goran Paskaljević i Rajko Grlić.
Teško je nabrojati sve one koji su u njihovo vreme ali i pre i posle završili studije na"FAMU" i dali veliki doprinos svetskoj kinematografiji:
- Andrija Zafranović
- Vilko Filač
- Emir Kusturica
- Živko Zalar
- Valentin Perko
- Tomislav Žaja
- Aleksandar Petrović (reditelj) (započeo studiranje na FAMU)
- Verica Nedeska
- Andrija Đukić
- Predrag Popović (snimatelj)
- Igor Spasov
- Predrag Nikolić (reditelj)
- Zoran Đorđević (reditelj)
- Jasmin Dizdar
Prepoznavanje i kritika pojma[uredi | uredi izvor]
U legitimnost termina Praška škola se ponekad sumnja, jer sami članovi nikada nisu koristili taj termin da opisuju svoj rad, a njihov rad je varirao u umetničkom senzibilitetu i rediteljskom pristupu, ponekad i znatno.[6] Marković je 1990. godine napisao knjigu Češka škola ne postoji u kojoj opisuje svoje dane na FAMU, svoje odnose sa ostalim studentima i njihove umetničke sličnosti i razlike.[7] U intervjuu iz 2001. godine, Karanović je izrazio oštro protivljenje tom terminu, rekavši:
„ | Mislim da je svima odavno dosadio termin Praška škola. Ne mogu da poreknem da sam studirao u Pragu, da sam mnogo – ali ne sve – tamo naučio i da sam stekao trajna prijateljstva sa kolegama iz bivše Jugoslavije koji su tamo studirali u isto vreme. A ipak, smatram da smo svi mi veoma različiti umetnici i samo u nekim našim filmovima se mogu naći nagoveštaji uticaja češke kinematografije 1960-ih. Cenim filmove Rajka Grlića, Gorana Markovića, Gorana Paskaljevića, Lordana Zafranovića i Emira Kusturice veoma, ali mislim da svi oni zaslužuju da se posmatraju pojedinačno, a ne kao deo ove ili bilo koje druge grupe. | ” |
Međutim, retrospektive Praške škole održane su u Beogradu 2001, i u Zagrebu 2014, kada su se svi početnici Praške škole, osim Karanovića, sreli i prisećali svojih praških godina. U avgustu 2014. Zafranović, Marković, Paskaljević i Grlić su najavili da će prvi put snimati zajedno. Grlić i Marković su rekli da će se u znak sećanja na njihovog profesora Elmara Klosa snimiti antologijski film sa radnim nazivom Nirvana.[3] Međutim, ovaj film nikada nije nastao. U septembru 2018. godine, program posvećen Praškoj školi pod nazivom Mi iz Praga 1968.-2018. održana je u Rijeci, a u tribinu su se uključili Paskaljević, Karanović, Zafranović i Grlić.
Od 2021. godine svi osnivači Praške škole su i dalje živi i aktivni, osim Gorana Paskaljevića, koji je preminuo 25. 9. 2020. godine.
Priznanja[uredi | uredi izvor]
"Praški đaci" su dobijali i još dobijaju nagrade na raznim filmskim festivalima: u bivšoj SFRJ, u zemljama nastalim posle raspada SFRJ, ali i na prestižnim svetskim festivalima: Kan, Venecija, Berlin[8],Pula, San Sebastijan...
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Elmar Klos, profesor FAMU.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Kino Tuškanac - Filmski programi”. Kino Tuškanac (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-24.
- ^ Sajt "P.U.L.S.E"
- ^ a b Doba_nevinosti (2014-08-17). „Novi kadrovi: GORAN MARKOVIĆ - INTERVJU”. Novi kadrovi. Pristupljeno 2021-12-25.
- ^ „Praška škola: Pametni filmovi mogu biti napravljeni za široku publiku”. Novi list (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-25.
- ^ „Oficijelni sajt FAMU”. Arhivirano iz originala 02. 03. 2021. g. Pristupljeno 27. 12. 2020.
- ^ „Praska Skola Ne Postoji | Preporuke Filmova”. www.filmovipreporuke.com (na jeziku: engleski). 2012-12-07. Pristupljeno 2021-12-25.
- ^ „Goran MARKOVIĆ - Tri priče o samoubicama (knjiga priča), bi(bli)ografija” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-12-25.
- ^ Oficijelne sajt Berlinskogfestivala