Pređi na sadržaj

Robert Terman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Robert Terman
Robert Terman 2006. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1941-08-03)3. avgust 1941.(82 god.)
Mesto rođenjaNjujork, SAD
Zvanični veb-sajt
www.bobthurman.com

Robert Aleksander Farar Terman (engl. Robert Alexander Farrar Thurman; Njujork, 3. avgust 1941) američki je publicista specijalizovan za oblast budizma i akademik.

On je napisao, uredio i preveo nekoliko knjiga o tibetanskom budizmu. Bio je Je Tsongkapa profesor indo-tibetanskih budističkih studija na Univerzitetu Kolumbija, pre nego što je otišao u penziju u junu 2019.[1] Bio je prva obdarena katedra za budističke studije na Zapadu.[1] Takođe je suosnivač i predsednik Tibetske kuće u SAD u Njujorku. Preveo je Vimalakirti Sutru sa tibetanskog Kandžura na engleski. Otac je glumice Ume Terman.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Terman je rođen kao sin Elizabet Din Farar (1907–1973), pozorišne glumice, i Beverli Rid Terman mlađe (1909–1962), urednice Asošiejted presa i prevodioca UN (francuski i engleski).[2] On je engleskog, nemačkog, škotskog i irskog porekla.[2] Njegov brat Džon Terman je profesionalni koncertni violončelista koji nastupa sa simfonijskim orkestrom Detroita. Pohađao je Phillips Eketer akademiju od 1954. do 1958. godine, a zatim je otišao na Univerzitet Harvard, gde je diplomirao 1962. Kasnije se vratio na Harvard na postdiplomske studije sanskrita, gde je magistrirao 1969. i doktorirao. 1972. godine.[3]

Godine 1959, sa 18 godina, oženio se Mari-Kristof de Menil, ćerkom Dominika de Menila i Džona de Menila i naslednicom bogatstva kompanije Schlumberger Limited koja se bavila opremom u naftnoj industriji.[3][4] Godine 1961. Terman je izgubio levo oko u nesreći dok je koristio dizalicu za podizanje automobila, a oko je zamenio očnom protezom.[5]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon nesreće Terman je odlučio da refokusira svoj život, razveo se od de Menil i putovao je od 1961. do 1966. u Tursku, Iran i Indiju.[3][6] U Indiji je predavao engleski prognanim tulkuima (reinkarniranim tibetanskim lamama).[3] Nakon očeve smrti 1962. godine, Terman se vratio u Sjedinjene Američke Države i u Nju Džersiju upoznao Gešea Vangijala, kalmičkog budističkog monaha iz Mongolije koji je postao njegov prvi guru.[7][3] Terman je postao budista i vratio se u Indiju gde je, zahvaljujući Vangialovom poznantstvu, Terman učio kod Tenzina Gjacoa, 14. Dalaj Lame.[6][8] Termana je 1965. zaredio Dalaj Lama, prvi američki budistički monah tibetanske budističke tradicije,[9] i njih dvoje su postali bliski prijatelji.[8][10]

Godine 1967, Terman se vratio u SAD i odrekao svog monaškog statusa (koji je zahtevao celibat) da bi se oženio svojom drugom ženom, nemačko-švedskim modelom i psihoterapeutkinjom Nenom fon Šlebrige, koja je bila razvedena od Timotija Lirija.[6] Thurman je magistrirao 1969. i doktorirao. na Sanskritskim indijskim studijama 1972. na Harvardu. Bio je profesor religije na Amherst koledžu od 1973. do 1988. godine, kada je prihvatio poziciju profesora religije i sanskrita na Univerzitetu Kolumbija.[3] Na koledžu Amherst Thurman je upoznao svog doživotnog prijatelja prof. Lal Mani Džoši, istaknuti indijski budistički naučnik.

Godina 1986. Terman je stvorio Tibetsku kuću SAD sa Nenom fon Šlebrige, Ričardom Girom i Filipom Glasom na zahtev Dalaj Lame.[11] Tibetanska Kuća SAD je neprofitna organizacija čija je misija da pomogne očuvanju tibetanske kulture u egzilu. 2001. godine, Pathwork Center, koji se prostire na 1,3 km², centar a odmor na planini Panter u Fenikiji, Njujork, doniran je Tibetskoj kući SAD. Terman i fon Šlebrige preimenovali su centar u center Menla Retreat and Dewa Spa. Menla (tibetanski naziv za Budu medicine) je razvijen u najsavremeniji umetnički centar za lečenje zasnovan na tibetanskoj medicinskoj tradiciji u sprezi sa drugim holističkim tradicijama lečenja.[12] Godine 2009. Terman je glumio u filmu Roze fon Praunhajm History of Hell - Rosas Höllenfahrt.

Ideje[uredi | uredi izvor]

Terman je poznat po prevodima i objašnjenjima budističkog verskog i filozofskog materijala, posebno onog koji se odnosi na Gelugpa (dge-lugs-pa) školu tibetanskog budizma i njenog osnivača Je Tsongkape.[6]

Priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

Tajm je Termana proglasio jednim od 25 najuticajnijih Amerikanaca 1997.[13] Godine 2003. dobio je nagradu Svetlost istine, nagradu za ljudska prava Međunarodne kampanje za Tibet. Njujork Magazin ga je 2006. proglasio jednim od „uticajni“ u religiji[14] Godine 2020. dobio je prestižnu indijsku nagradu Padma Šri za književnost i obrazovanje.[15][16]

Mnogi njegovi vršnjaci sa engleskog govornog područja smatraju Termana pionirskim, kreativnim i talentovanim prevodiocem budističke književnosti. Govoreći o Termanovom prevodu Congkapine Esencije elokvencije (Legs bshad snying po), profesor Metju Kapštajn je napisao da je „Suština elokvencije poznata u krugovima učenih Tibetana tekst neviđene težine... Da bi ga uopšte preveli na engleski mora se smatrati intelektualnim dostignućem veoma visokog ranga. Ispravno je prevesti u sve namere i svrhe je zapanjujuće dostignuće.“[17] Slično tome, istaknuti budolog Jan Natijer je pohvalio stil Termanovog prevoda Vimalakīrti Sūtra, hvaleći ga kao jedan od najboljih prevoda tog važnog indijskog budističkog spisa.[18]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Dvaput se ženio. Robert Terman je otac petoro dece i deda osmoro unučadi. Sa Mari-Kristof de Menil ima jednu ćerku Taju; njihov unuk je bio pokojni umetnik Daš Snou.[3] Preko pokojnog unuka ima i praunuku.[19] Robert i Nena Terman imaju četvoro dece, uključujući Gandena, koji je izvršni direktor Tibetanske Kuće SAD, glumicu Umu Terman, Dečen i Mipam.[6][20] Robertova i Nenina deca su odrasla u Vudstoku, Njujork, gde su Termanovi kupili devet jutara zemlje uz malo nasleđe koje je Nena dobila. Termanovi su tu izgradili svoju kuću.[20]

Odabrane publikacije[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Robert A. F. Thurman | Department of Religion”. Columbia University. 2019-12-21. Arhivirano iz originala 21. 12. 2019. g. Pristupljeno 2020-04-10. „Robert Thurman held the first endowed chair in Buddhist Studies in the West, the Jey Tsong Khapa Chair in Indo-Tibetan Buddhist Studies (...) 
  2. ^ a b „Ancestry of Uma Thurman”. 
  3. ^ a b v g d đ e Binelli, Mark (1. 8. 2013). „Robert Thurman, Buddha's Power Broker”. Men's Journal. 
  4. ^ Foege, Alec (13. 7. 1998). „Guiding Light”. People. Pristupljeno 9. 4. 2016. 
  5. ^ Roberts, John B.; Roberts, Elizabeth A. (2009), „Freeing Tibet: 50 years of struggle, resilience, and hope”, AMACOM Div American MGMT Assn: 160, ISBN 978-0-8144-0983-1, Pristupljeno 2011-09-19 
  6. ^ a b v g d Kamenetz, Rodger (5. 5. 1996). „Robert Thurman Doesn't Look Buddhist”. The New York Times Magazine. 
  7. ^ Keishin Armstrong, Jennifer (5. 2. 2019). „Robert Thurman, Buddha's Champion”. Lion's Roar. Pristupljeno 21. 2. 2021. 
  8. ^ a b Valpy, Michael (1. 9. 2006). „Bob Thurman's Cool Revolution”. Lion's Roar. Arhivirano iz originala 18. 06. 2023. g. Pristupljeno 18. 06. 2023. 
  9. ^ Kamenetz, Rodger (5. 5. 1996). „Robert Thurman Doesn't Look Buddhist”. New York Times. Pristupljeno 26. 10. 2019. 
  10. ^ „Why We Need Monasticism”. Lion's Roar. 1. 6. 2010. 
  11. ^ Hoban, Phoebe (15. 3. 1998). „Thurmans All Come Out to Play”. The New York Times. 
  12. ^ Robert Alexander Farrar Thurman. Contemporary Authors Online, Gale, 2007.
  13. ^ Time's 25 most influential Americans. Time, 21 April 1997
  14. ^ Heilemann, John (15. 5. 2006). „The Influentials: Religion”. New York Magazine. Pristupljeno 26. 10. 2019. 
  15. ^ „Padma Awards 2020 Announced”. pib.gov.in. 
  16. ^ The Hindu Net Desk (26. 1. 2020). „Full list of 2020 Padma awardees”. The Hindu (na jeziku: engleski). 
  17. ^ "Review of Robert Thurman, Tsong Khapa's Speech of Gold in the Essence of True Eloquence in Philosophy East and West XXXVI.2 (1986): 184
  18. ^ “The Teaching of Vimalakīrti (Vimalakīrtinirdeśa): A Review of Four English Translations” by Jan Nattier in Buddhist Literature 2 (2000), pg. 234-258
  19. ^ Feuer, Alan; Salkin, Allen (24. 7. 2009). „Terrible End for an Enfant Terrible”. The New York Times. 
  20. ^ a b Green, Penelope (20. 5. 2017). „50 Years of Marriage and Mindfulness With Nena and Robert Thurman”. The New York Times. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]