Runski kamen
Runski kamen ili runski spomenik je izdignuti kameni monument ispisan uklesanim runskim pismom, ali se termin može primeniti i na runske natpise na prirodnim stenama i na ravnoj kamenoj podlozi. Tradicija podizanja ovih spomenika počela je u 4. veku i trajala do 12. veka. Najveća većina runskih natpisa datira iz doba Vikinga (9—11. vek) i većina ih se nalazi u Skandinaviji, ali postoje i runske stene rasejane po lokacijama posećenim od Normana tokom njihovih osvajanja (na primer ploveći Dnjeprem ka ostrvu Berzan u današnjoj Rusiji).
Runske stene su najčešće spomenici umrlima. Smatra se da su u vremenu podizanja bili šaroliki, ispisani jarkim bojama, ali to više nije očigledno jer su boje tokom vekova nestale.
Istorijska pozadina[uredi | uredi izvor]
Po vikinškom verovanju runske spise podario im je Odin, bog tajnih znanja. Sama reč na gotskom jeziku znači "tajna" a na arhaičnom germanskom "mrmljanje, čudovorno delo" ili "natpis". Runske natpise najčešće nalazimo uklesane u mačeve, pehare, dragulje i ukrase, ili – kao u slučaju runskih spomenika – u stenu.
Tradicija podizanja spomenika ispisanih runskim pismom prvi put se javlja u 4. i 5. veku, u Norveškoj i Švedskoj, a zatim i u Danskoj. Rani runski kamenovi su obično postavljani pored grobova i grobnica.[1] Najviše runskih monumaneta ima Švedska, preko 2000, a u Danskoj je poznato 250, dok ih je najmanje u Norveškoj, svega 50.[1]
Germano-skandinavska tradicija podizanja runskih spomenika pokazuje sličnost sa natpisima na stelama drugih naroda, kao i sa slovenskim stećcima. Na primer staroslovenska tradicija u Rusiji takođe ima slične monumente: Borisovo kamenje (ili Dvinsko kamenje; nekoliko metara veliko stenje sa isklesanim krstovima i natpisima na severu današnje Belorusije), Tmutarakanski kamen (mermerna ploča sa uklesanim ćiriličnim staroslovenskim natpisom, sa Tamanskog poluostrva) i Sterženski krst (kameni jednostavni ili grčki krst – prahrišćanski simbol – koga je 1133. g. postavio novgorodski bojar Ivanko Pavlovič kao uspomenu na poboljšanje plovnih puteva – produbljivanje korita reke Volge).
Izvorna tradicija[uredi | uredi izvor]
Slikoviti prikazi[uredi | uredi izvor]
Runski natpis na steni obično se nalazi uklesan unutar iscrtane trake koja najčešće ima oblik zmije, zmaja ili neke četveronožne zveri.[1]
Mitovi i legende[uredi | uredi izvor]
Prema prikazima slika na švedskim stenama najraširenija priča je o heroju Sigurdu, ubici zmajeva.[2]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v "Runsten", Nationalencyklopedin (1995), volume 16. str. 91-92.
- ^ Jansson 1987, str. 144
Literatura[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- List of runestones - Wikipedia (jezik: engleski)