Sebež

Koordinate: 56° 17′ 00″ S; 28° 29′ 00″ I / 56.283333° S; 28.483333° I / 56.283333; 28.483333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sebež
Sebež
Pogled na grad sa obala Sebeškog jezera
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Pskovska oblast
RejonSebeški rejon
Osnovanprvi pomen 1414.
Status grada1772.
Stanovništvo
Stanovništvo‍
 — 2016.5.449
 — gustina681,13 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate56° 17′ 00″ S; 28° 29′ 00″ I / 56.283333° S; 28.483333° I / 56.283333; 28.483333
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina130 m
Površina8 km2
Sebež na karti Rusije
Sebež
Sebež
Sebež na karti Rusije
Sebež na karti Pskovske oblasti
Sebež
Sebež
Sebež na karti Pskovske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj182250
Pozivni broj(+7) 81140
Registarska oznaka60
OKATO kod58 247 501
OKTMO kod58 647 101 001

Sebež (rus. Себеж) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom grada na zapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u jugozapadnom delu Pskovske oblasti i administrativno pripada Sebeškom opštinskom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.

Sebež koji ima status grada još od 1772. godine nalazi se na spisku istorijskih gradova Rusije.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2016. u gradu je živelo 5.449 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Sebež nalazi se na krajnjem jugozapadu Pskovske oblasti, na oko 190 km južno od grada Pskova, odnosno na oko 600 km zapadno od Moskve. Grad je smešten na obalama Sebeškog jezera na jugoistoku, i jezera Orono. Na oko kilometar od grada nalazi se manje morensko uzvišenje.

U blizini grada se nalaze značajnija ležišta građevinskog materijala i tresetišta, te termomineralni izvori i peloidna polja.

Kroz grad prolazi deonica međunarodnog autoputa i železničke pruge Moskva—Riga, te autoput Sankt Peterburg—Minsk.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi pisani pomen Sebeža kao naseljenog mesta odnosi se na 1414. godinu, a samo naselje se pominje u jednom od dokumenata poljskog hroničara Mateja Strikovskog kao jedan od pograničnih utvrđenih gradova Pskovske republike.[1] Te godine je veliki litvanski knjaz Vitautas na svom vojničkom pohodu ka Pskovu spalio grad Sebež. Samim tim je izvesno da je naselje nastalo znatno ranije, iako se na osnovu nekih drugih izvora kao vreme osnivanja grada pominje 1535. godina[2] Naime, tokom trajanja rusko-litvanskog rata 1534−1537. godine vojvoda Ivan Buturlin je po nalogu moskovskog knjaza u kratkom vremenu na obali Sebeškog jezera podigao drveno utvrđenje u kom se nalazila crkva posvećena Usekovanju glave Jovana Krstitelja. Crkvu je osveštao tadašnji novgorodski mitropolit Makarije koji je novoosnovani grad nazvao Ivangradom na Sebežu (rus. Ивангород-на-Себеже).[3] Novoosnovani grad je u narednim godinama bio jedna od najvažnijih pograničnih tvrđava na granici sa Litvanskom kneževinom, značajno poprište brojnih bitaka između dve države i često je prelazio „iz ruke u ruku”. Godine 1623. poljski kralj Sigismund III Vasa darovao je gradu povelju o Magdeburškom pravu, a iste godine Sebež dobija i svoj prvi grb − plavi štit na kojem Samson drži lava za čeljusti. Dve godine kasnije kralj Sigmund je gradu darovao zdanje rimokatoličke crkve posvećene Svetoj Trojici (crkva je 1988. predata na upravu pravoslavnoj crkvenoj opštini Sebež pod čijom upravom se i danas nalazi).

U granice ruske države grad se vraća tek 1772. godine kao direktna posledica prve podele Poljske i iste godine dobija zvaničan status grada Ruske Imperije.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 6.375 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2016. grad imao 5.449 stanovnika.[4]

Kretanje broja stanovnika
1897.1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2016.
4.3266.0006.99410.15410.5019.582[5]7.138[6]6.375[7]5.449

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Gorodskoe poselenie «Sebež»”. // Oficialьnый saйt Sebežskogo raйona. Arhivirano iz originala 19. 02. 2018. g. Pristupljeno 08. 04. 2015. 
  2. ^ Aleksandr Potravnov, Tatьяna Hmelьnik. „ Kraevedы lюbяt podrevnee”. // Saйt «Regionavtika». Pristupljeno 08. 04. 2015. 
  3. ^ Лагунин И. И. Историко-градостроительный очерк г. Себежа и его окрестностей // Псков : научно-практический историко-краеведческий журнал. — Псков: Псковский гос. пед. ун-т им. С. М. Кирова, 2000. — № 12. — С. 125—138. — № 13. — С. 103—121. Часть 1 Архивирано на сајту Wayback Machine (7. март 2016)
  4. ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2016 года Архивирано на сајту Wayback Machine (13. мај 2019)
  5. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  6. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  7. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Sebež na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Себеж&oldid=27387589”