Selačka (Zaječar)

Koordinate: 43° 41′ 35″ S; 22° 19′ 09″ I / 43.693° S; 22.319166° I / 43.693; 22.319166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Selačka
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZaječarski
GradZaječar
Stanovništvo
 — 2011.275
Geografske karakteristike
Koordinate43° 41′ 35″ S; 22° 19′ 09″ I / 43.693° S; 22.319166° I / 43.693; 22.319166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina293 m
Selačka na karti Srbije
Selačka
Selačka
Selačka na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaZA

Selačka je naseljeno mesto grada Zaječara u Zaječarskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 275 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 396 stanovnika).

Smešteno je 25 km jugoistočno od grada Zaječara, na obroncima Stare planine.

Pretpostavlja se da naziv sela potiče od čestih promena mesnog položaja - "selo" koje se stalno seli. Prvobitno geografsko ime bilo je Selačko Selo. U ataru sela se nalazi manastir Suvodol, podignut na temeljima starog manastira koji spada u najstarije (verovatno iz 14. veka) manastire u Timočkoj Krajini.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selačka nije bila aktivna u Drugom srpskom ustanku, ali je opet mnogo pretrpela, pored patnji ljudi, Turci su im nametnuli veće globe i kuluke. Došlo je 10. maja 1833. godine do seljačke pobune zbog velikih nameta, koja se raširila u Krajini i Ključu. Po čitavoj Timočkoj krajini naoružani narod je ubijao Turke i pljačkao im kuće i hanove. Zapaljen je tada i Novi Han (Kraljevo Selo), a njegovog zapovednika subašu Omera, ubio je Petar Arnautin iz Selačke. Ustanak naroda je imao veliki značaj, jer je turski zapovednik Reis Efendija bio primoran - pristao da se Turci isele iz Timočke krajine.[1]

Po upravno-administrativnoj podeli države Srbije, juna 1901. godine, obrazovana je opština Malo-izvorska, u kojoj je bila i Selačka. Međutim, avgusta 1902. godine po molbi stanovnika Borovca i Selačke došlo je do osamostaljivanja njihovih opština. Do tada su ta sela bila u sastavu opštine Malo-izvorske sa sedištem u Malom Izvoru. Tada je ponovo postala opština Selačka.[2]

Bilo je mesto 1898. godine bez paroha; pripadalo je manastiru Suvodolu.[3]

Opština Selačka je 1898. godine postala član-pomagač Srpskog Poljoprivrednog društva u Beogradu.[4]

Tokom leta 1913. godine opljačkali su bugarski vojnici selo Selačku, i oterali svu stoku.[5]

U međuratnom vremenu Selačka je vrlo napredno mesto, u kojem cveta društveni život. Godine 1937. pominju se u njemu društva i udruženja: Zemljoradničko-nabavljačka zadruga, Narodna seoska čitaonica (sa velikom i probranom knjižnicom), Sokolska četa (jedna od najjačih u srezu Timočkom), Pevačko društvo i Seosko diletantsko pozorište (koje priređuje predstave sa nacionalnim repertoarom).[6]

Postavljen je 1920. godine u Selački učitelj Milorad Pavlović, iz susednog mesta Malog Izvora. Dve godine kasnije 1922. tu radi učiteljica Jelisaveta Marinović. Učitelj u mestu 1936. godine Vojislav Milanović pohađao je godinu dana u Beogradu, Višu pedagošku školu. Iste 1936. godine pominju se u Selački učitelji supružnici Petrovići, Svetozar i Miroslava, koji su premešteni iz Bozovika. Odlukom ministra prosvete bilo je 1938. godine zatvoreno Drugo odeljenje Državne narodne škole u Selački.[7] Isto odeljenje je otvoreno 1929. godine, u njemu će raditi učiteljica Milena K. Dragićević.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Selačka živi 247 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 56,3 godina (54,8 kod muškaraca i 57,5 kod žena). U naselju ima 115 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,32.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 997
1953. 947
1961. 891
1971. 730
1981. 613
1991. 396 387
2002. 275 276
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[9]
Srbi
  
271 98,54%
Jugosloveni
  
3 1,09%
Hrvati
  
1 0,36%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Pravda", Beograd 1933. godine
  2. ^ "Policajski glasnik", Beograd 1902. godine
  3. ^ "Državni kalendar Kraljevine Srbije", Beograd 1898. godine
  4. ^ "Težak", Beograd 1898. godine
  5. ^ "Balkanski rat u slici i reči", Beograd 1913. godine
  6. ^ "Pravda", Beograd 8. aprila 1937. godine
  7. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1938. godine
  8. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  9. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  10. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]