Sistem linearnih jednačina
U matematici i linearnoj algebri, sistem linearnih jednačina je skup linearnih jednačina, kao što je
Standardni problem je da se utvrdi da li postoji skup vrednosti za nepoznate
, koji zadovoljava sve jednačine istovremeno, i da se nađe takav skup ukoliko postoji. Postojanje skupa rešenja zavisi od jednačina, ali i od dostupnih vrednosti (da li se radi o celim brojevima, realnim brojevima, i slično). Sistem iz gornjeg primera ima jedinstveno rešenje:
Sistemi linearnih jednačina spadaju među najstarije matematičke probleme, i imaju mnoge primene, kao što su obrada digitalnih signala, procene, predviđanje, kao i linearno programiranje, i aproksimacija nelinearnih problema u numeričkoj analizi. Postoji mnogo načina da se reši sistem linearnih jednačina. Međutim, među najefikasnijima su Gausov postupak i dekompozicija Čoleskog.
Uopšteno, sistem sa m linearnih jednačina i n nepoznatih se zapisuje na sledeći način
gde su
nepoznate, a brojevi
su koeficijenti sistema. Stavljamo koeficijente u matricu na sledeći način:
Ako predstavimo svaku matricu slovom, ovo postaje
gde je A a m×n matrica, x je vektor kolona sa n članova, a b je vektor kolona sa m članova. Gaus-Žordanova eliminacija se primenjuje na sve ove sisteme, čak i ako su koeficijenti iz nekog proizvoljnog polja.
Ako je polje beskonačno (kao u slučaju realnih ili kompleksnih brojeva), moguća su samo sledeća tri slučaja (tačno jedan će biti tačan) za svaki dati sistem linearnih jednačina:
- sistem nema rešenja (sistem je protivrečan)
- sistem ima tačno jedno rešenje
- sistem ima beskonačno mnogo rešenja
Sistem oblika
se naziva homogenim sistemom linearnih jednačina. Skup svih rešenja se naziva nula prostorom matrice A.
Posebno u svetlu obilja gorenavedenih primena, nekoliko efikasnijih alternativa Gaus-Žordanovoj eliminaciji je razvijeno za širok spektar specijalnih slučajeva. Mnogi od ovih poboljšanih algoritama su složenosti O(n2) (vidi: notacija velikog O). Neki od najuobičajenijih specijalnih slučajeva su:
- Za probleme oblika Ax = b, gde je A simetrična Teplicova matrica, može se koristiti Levinsonova rekurzija ili neka od njenih varijacija. Jedna od često okrišćenih varijacija je Šurova rekurzija, koja se koristi u obradi digitalnih signala.
- Za probleme oblika Ax = b, gde je A singularna matrica, ili gotovo singularna, matrica A se dekomponuje u proizvod tri matrica. Matrice sa leve i desne strane su levi i desni singularni vektori. Matrica u sredini je dijagonalna matrica i sadrži singularne vrednosti. Matrica tada može biti invertovanja prostom zamenom redosleda tri komponente, transponovanjem matrica singularnih vektora, i uzimanjem recipročne vrednosti dijagonalnih elemenata središnje matrice. Ako je bilo koja od singularnih vrednosti suviše blizu nule, i stoga blizu singularnosti, postavlja se na nulu.
Literatura [uredi]
- Ayres, Frank, Schaum's Outline of Modern Abstract Algebra, McGraw-Hill; 1st edition (June 1, 1965). ISBN 0070026556.





