Srboljub Ivanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srboljub Ivanović
Srboljub Srba Ivanović, 1962.
Datum rođenja1930.
Mesto rođenjaKragujevacKraljevina Jugoslavija
Datum smrti19. decembar 2007.(2007-12-19) (76/77 god.)
Mesto smrtiČikagoSAD

Srboljub Srba Ivanović (Kragujevac, 1930Čikago, 19. decembar 2007) bio je srpski glumac i pevač.[1]

Život i rad[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo je proveo u Kragujevcu, gde je završio i srednje obrazovanje. U niškom Narodnom pozorištu prvu ulogu dobio u predstavi Mirni ljudi Irvina Šoa, u režiji Aleksandra Đorđevića, čija je premijera bila 27. septembra 1955. godine, da bi 15. marta 1971. godine odigrao svoju poslednju premijernu ulogu (Svebora) u Kuli od lobanja Vuka Vuča, u režiji Gradimira Mirkovića, pre odlaska u Čikago.[2]

Bio je pevač zabavnih i narodnih melodija izvanrednih glasovnih mogućnosti. Za Radio Niš snimio veliki broj narodnih pesama i šlagera, učestvovao na festivalima, snimio nekoliko gramofonskih ploča za PGP RT Beograd. Nakon odlaska u Ameriku u Srbiji je gotovo zaboravljen. O njegovom životu i radu u Čikagu ništa se ne zna, jer je bio prekinuo sve kontakte sa Nišom posle proturanja raznih glasina (koje su korišćene u političke svrhe) o njegovoj delatnosti u inostranstvu. Ali Niš nije zaboravio, dolazio je svakoga leta, družeći se sa malim brojem prijatelja, gotovo do svoje smrti.

Pozorišne uloge (izvodi)[uredi | uredi izvor]

Igrao je u predstavama (izvod): Madam San-Žen V. Sardu i E. Moro, r. Dušan Radić (Žaker); Zaklinjem se Žaka Konfina, r. Rajko Radojković (Kole); Hasanaginica M. Ogrizovića, r. R. Radojković (Asker), Pohod na sever Ibzena, r. Aleksandar Đorđević; Plači voljena zemljo D. Patona, r. A. Đorđević; Gospođa ministarka B. Nušića, r. A. Đorđević (Sima Popović); Ivkova slava S. Sremca, r. Dušana Životića, 1957; Poseta stare dame Fridriha Direnmata, r. Aleksandar Glovacki (Bobi); Nežna ptica mladosti T. Vilijemsa, r. A. Đorđević, 1960; Autobiografija B. Nušića, r. Ljuba Milošević, učestvovala na 6. Sterijinom pozorju 1961. (Budući biograf, Živko, Direktor, Glumac, II izvođač profesija); Dundo Maroje M. Držića, r. Radoslav Dorić, 1964, (Ugo); Hamlet V. Šekspira, r. Slavoljub Stefanović, 1965, (Duh Hamletovog oca), Na rubu pameti M. Krleže, r. Gradimir Mirković, 1965; Na dnu Gorkog, r. Marislav Radisavljević, 1967; Ivkova slava S. Sremca, scenario i režija Gradimir Mirković, 1968. (Mita Jovanović – Kurjak i pevač); Opera za tri groša B. Brehta, r. M. Radisavljević, 1968.

Omot ploče Srbe Ivanovića sa kompozicijama Stojana Andrića

Film[uredi | uredi izvor]

  • Uloga Pevača u „Suncu tuđeg neba“, Arsena Diklića i Bogdana Jovanovića, 1968.

Gramofonske ploče[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Muzej pozorišne umetnosti Srbije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 2021-01-31. 
  2. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Medaljon - Srboljub Srba Ivanović”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-01-31. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • D. Janković, Gospođa ministarka, Narodne novine, Niš, 13. oktobar 1956;
  • D. Janković, Nikoletina, Narodne novine, Niš, 4. oktobar 1958;
  • D. Janković, Fridrih Direnmat Poseta stare dame, Narodne novine, 14. mart 1959;
  • Milan Nikolić, Osveženi Krleža, Borba, 8. maj 1965;
  • T. Nešić, Vesela razglednica starog Niša, Narodne novine, 4. oktobar 1968;

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]