Stalaktit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šest najzastupljenijih formi stalaktita.

Stalaktiti (grč. Σταλακτιτης, stalaktites — kapljenje) pećinski su kupasti providni šiljkovi koji vise sa plafona (ili zidova) pećine. Stalaktiti se sastoje od kalcijum-karbonata (CaCO3) i nalaze se u pećinama koje su izgrađene od mineralnog krečnjaka.

Kako nastaju stalaktiti?[uredi | uredi izvor]

Kalcijum-karbonat se lako rastvara u vodi, a pogotovo ukoliko je ona kisela, kao što je slučaj sa kišom. Naime, dok kapi vode padaju sa oblaka ka Zemlji, u njima se rastvara malo ugljen-dioksida iz vazduha. Molekuli ugljen-dioksida u vodi stvaraju veoma slabu ugljenu kiselinu, tako da su kapi kiše uvek blago kisele.

Kiša koja pada na Zemlju prolazi kroz zemljani sloj, kreće se kroz šupljine u stenama i otiče u podzemne vode. Ove, podzemne vode možemo da primetimo ukoliko iskopamo bunar. Podzemne vode će se slivati ka oblasti nižeg pritiska kao što je bunar i mi ćemo moći da punimo kofe sa vodom iz njega. Pošto je kiša blago kisela, ista ova osobina važi i za podzemne vode, kao i za sve vode koje teku kroz vazduh koji uvek sadrži ugljen-dioksid. Prolaskom pored krečnjačkih stena, ova voda u sebi rastvara malu količinu kalcijum-karbonata.

Tokom više miliona godina, ove podzemne vode malo po malo mogu rastvoriti toliko krečnjaka od stena pored kojih teku da formiraju šupljine koje postepeno počinju da obrazuju velike pećine. U već formiranim pećinama, podzemne vode koje kaplju sa njenog vrha, taložiće malo rastvorenog kalcijum karbonata tako da male naslage počinju da se pojavljuju.[1]

Najduži stalaktit na svetu je u pećini Gruta Rei do Mato u Brazilu. Dugačak je 20 metara. Drugi poznati stalaktit nalazi se u pećini Kaunti Kler u Irskoj.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Šta su to stalaktiti i stalagmiti?”. Sveznan. 17. 11. 2015. Pristupljeno 3. 8. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]