Starominskaja
Starominskaja Starominskaя | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Južni FO |
Pokrajina | Krasnodarska |
Rejon | Starominški rejon |
Osnovan | 1794. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2017. | 29.809 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 46° 31′ 35″ S; 39° 06′ 17″ I / 46.5265° S; 39.1048° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 16 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 353600−353607 |
Pozivni broj | +7 86153 |
OKATO kod | 03 247 813 001 |
OKTMO kod | 03 647 413 101 |
Veb-sajt | |
http://www.starompos.ru/news.php |
Starominskaja (rus. Староминская) naseljeno je mesto ruralnog tipa (stanica) na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se na severu Krasnodarske Pokrajine i administrativno pripada njenom Starominškom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.
Prema podacima Nacionalne statističke službe Rusije za 2010. u naselju je živelo 29.809 stanovnika i jedno je od najvećih sela na tlu Rusije. Kolokvijalno ga nazivaju i „severnom kapijom Kubanja”.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Selo se nalazi na severu Krasnodarskog kraja i nalazi se na oko 180 kilometara severno od administrativnog centra Pokrajine grada Krasnodara. Selo leži na malenom uzvišenju na levoj obali reke Sosike, leve pritoke reke Jeje, na nadmorskoj visini od 15 metara. Upravo kod Starominskaje je pregrađeno korito reke Sosike i pretvoreno u veštačko Starominsko jezero.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Selo je osnovano 1794. kao jedno od prvih 40 naselja crnomorskih Kozaka na području Kubanja. Kako je većina stanovnika na to područje doseljena sa severa Ukrajine, iz grada Mene, novoosnovano naselje dobilo je ime Mensko. Selo je prema podacima iz 1802. imalo svega 15 kuća, a nakoliko godina kasnije u njega se doselilo nekoliko kozačkih porodica sa područja Černigovske gubernije.
Sadašnje ime selo dobija 1821. godine. Prema podacima iz 1861. selo je imalo 4.858 stanovnika koji su živeli u oko 700 domaćinstava, a dve godine kasnije otvorena je i prva seoska škola. Selo postaje rejonskim centrom 1924. godine.
Velika glad koja je zahvatilo to područje 1932/33. u potpunosti je desetkovala seosku populaciju i selo je bilo gotovo nestalo. Tokom Drugog svetskog rata selo Starominskaja je nešto više od pola godine dana bilo pod okupacijom fašističke Nemačke (od 5. avgusta 1942. do 3. februara 1943. godine).
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 18.010 stanovnika.
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. |
---|---|---|---|---|---|---|
--- | --- | --- | --- | --- | 30.072[1] | 29.809[2] |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.