Taj-kadajski jezici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kra-daj
Tai–Kadai, Daic
EtnicitetDajski narodi
Geografska rasprostranjenostJužna Kina, Hajnansko ostrvo,
Indokina, i Severna Indija
Jezička klasifikacijaJedan od svetskih primarnih jezičkih familija
PrajezikProto-kra–daj
Podpodela
Glotologtaik1256[1]
{{{mapalt}}}
Distribucija taj–kadajske jezičke familije.
Tai-kadai jezici (siva boja, ispod crvene) na mapi jezičkih porodica sveta
Rasprostranjenost tai-kadai jezika

Taj-kadajski, tai-kadai, kra-dai, kra-dajski ili sijamski jezici su jezička grupa od oko 70 jezika u jugoistočnoj Aziji i na jugu Kine. Svi jezici u porodici su tonalni, uključujući tajlandski i laoski, nacionalne jezike Tajlanda i Laosa.[2] Oko 93 miliona ljudi govori Kra-Daj jezike; 60% njih govori tajlandski.[3] Ethnologue navodi 95 jezika u porodici, od kojih su 62 u tajskoj grani.[4]

Taj-kadajski jezici čine tri podgrupe:

  • hlajski jezici (2 jezika, 800 hiljada govornika)
  • kadajski jezici (9 jezika, 95 hiljada govvornika)
  • kam-tajski jezici (58 jezika, 82 miliona govornika)

Prve dve podgrupe jezika se sreću na kineskom ostrvu Hajnan.

Imena[uredi | uredi izvor]

Naziv „Kra–Dej“ je predložio Vira Ostapirat (2000), pošto su Kra i Dej rekonstruisani autonimi kra i taj grana respektivno.[5] „Kra–Dej“ je od tada koristila većina stručnjaka koji rade na lingvistici jugoistočne Azije, uključujući Norkvest (2007),[6] Pitajaporn (2009),[7][8] Bakster & Sagart (2014)[9] i Enfild i Komri (2015).[10]

Naziv „Taj–Kadaj“ se koristi u mnogim referencama, kao i u Ethnologue i Glottolog, ali Ostapirat (2000) i drugi sugerišu da je problematično i zbunjujuće, dajući prednost imenu „Kra–Daj“.[5] „Taj–Kadaj“ potiče od zastarele podele porodice na dve grane, Taj i Kadaj, koje je prvi predložio Pol K. Benedikt (1942).[11] Godine 1942. Benedikt je stavio tri Kra jezika (gelaoski, Lakua (kabjaoski) i lački) zajedno sa hlajskim u grupu koju je nazvao „Kadaj”, od ka, što znači „osoba” u gelaoskom i lakuanskom (kabjaoski) i Daj, obliku autonima hlajskog.[11] Benediktova (1942) grupa „Kadaj“ zasnivala se na njegovom zapažanju da krajski i hlajski jezici imaju brojeve slične austronezijskim. Međutim, ova klasifikacija je sada univerzalno odbačena kao zastarela nakon što je Ostapirat (2000) pokazao koherentnost krajskog ogranka, koji se ne svrstava u podgrupu sa hlajskim ogrankom kao što je Benedikt (1942) predložio. „Kadaj“ se ponekad koristi za označavanje cele porodice Kra-Daj, uključujući i Solnitov rad (1988).[12][13][14] Dodatno je zbunjujuće što neke druge reference ograničavaju upotrebu „Kadaja” samo na krajski ogranak porodice.

Naziv „Dejk“ koristi Rodžer Blenč (2008).[15]

Odlike[uredi | uredi izvor]

Taj-kadajski jezici su jezici sa od 3 do 9 različitih melodijskih akcenata. Po pravilu su monosilabički (reči se sastoje iz jednog sloga), i nemaju morfologiju (konjugaciju, dekilnaciju). Red reči je najčešće po pravilu: subjekat-glagol-objekat. Atributi i imeničke odredbe dolaze iza imenica koje opisuju.

Značajniji jezici[uredi | uredi izvor]

Jezici iz ove grupe po broju govornika:

  • Tajlandski (46 miliona, jugozapadni tai)
  • Isan (sa 20 miliona govornika, isan predstavlja varijantu laoskog jezika koja se govori na Tajlandu)
  • Severni žuang (10 miliona, severni tai)
  • Lana (6 miliona, jugozapadni tai)
  • Pak-tajski (5 miliona, jugozapadni tai)
  • Južni žuang (4 miliona, centralni tai)
  • Laoski (oko 5 miliona, ne računajući govornike isana, jugozapadni tai)
  • Šan (3 miliona, jugozapadni tai)
  • Dong (2,4 miliona, kam-sui)
  • Buji (2 miliona, severni tai)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Tai–Kadai”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
  2. ^ Diller, Anthony, Jerry Edmondson, Yongxian Luo. (2008). The Tai–Kadai Languages. London [etc.]: Routledge. ISBN 978-0-7007-1457-5
  3. ^ „Taikadai”. www.languagesgulper.com. Pristupljeno 2017-10-15. 
  4. ^ „Ethnologue Tai–Kadai family tree”. 
  5. ^ a b Ostapirat, Weera. (2000). "Proto-Kra." Linguistics of the Tibeto-Burman Area 23 (1): 1-251.
  6. ^ Norquest, Peter K. 2007. A Phonological Reconstruction of Proto-Hlai. Ph.D. dissertation, Department of Anthropology, University of Arizona.
  7. ^ Pittayaporn, Pittayawat. 2009. The phonology of Proto-Tai. Ph.D. Thesis, Cornell University
  8. ^ Peter Jenks and Pittayawat Pittayaporn. Kra-Dai Languages. Oxford Bibliographies in "Linguistics", Ed. Mark Aranoff. New York: Oxford University Press.
  9. ^ Baxter, William H.; Sagart, Laurent (2014), Old Chinese: A New Reconstruction, Oxford University Press, ISBN 978-0-19-994537-5. 
  10. ^ N. J. Enfield and B. Comrie, Eds. 2015. Languages of Mainland Southeast Asia: The State of the Art. Berlin, Mouton de Gruyter.
  11. ^ a b Benedict, Paul K. (1942). „Thai, Kadai, and Indonesian: A New Alignment in Southeastern Asia”. American Anthropologist. 44 (4): 576—601. JSTOR 663309. doi:10.1525/aa.1942.44.4.02a00040Slobodan pristup. 
  12. ^ Solnit, David B. 1988. "The position of Lakkia within Kadai." In Comparative Kadai: Linguistic studies beyond Tai, Jerold A. Edmondson and David B. Solnit (eds.). pages 219-238. Summer Institute of Linguistics Publications in Linguistics 86. Dallas: Summer Institute of Linguistics and the University of Texas at Arlington.
  13. ^ Edmondson, Jerold A. and David B. Solnit, editors. 1988. Comparative Kadai: Linguistic studies beyond Tai. Summer Institute of Linguistics and the University of Texas at Arlington Publications in Linguistics, 86. Dallas: Summer Institute of Linguistics and the University of Texas at Arlington. vii, 374 p.
  14. ^ Edmondson, Jerold A. and David B. Solnit, editors. 1997. Comparative Kadai: the Tai branch. Summer Institute of Linguistics and the University of Texas at Arlington Publications in Linguistics, 124. Dallas: Summer Institute of Linguistics and the University of Texas at Arlington. vi, 382 p.
  15. ^ Blench, Roger. 2008. The Prehistory of the Daic (Tai-Kadai) Speaking Peoples Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. април 2019). Presented at the 12th EURASEAA meeting Leiden, 1–5 September 2008. (PPT slides)

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]