Ustavni sud Republike Hrvatske
 |
| Ovaj članak je dio serije o političkom sistemu Hrvatske |
Ustavni sud Republike Hrvatske je nezavisna institucija koja garantuje poštovanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske.
Sjedište Ustavnog suda je na Trgu Svetog Marka u Zagrebu.
Organizacija[uredi | uredi izvor]
Ustavni sud Republike Hrvatske čini 13 sudija koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja poslanika iz reda istaknutih pravnika, posebno sudija, tužilaca, advokata i univerzitetskih profesora pravnih nauka, na način i u postupku propisanim ustavnim zakonom.[1] Ustavni sud bira predsjednika na vrijeme od četiri godine.
Sudije Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dužnost. Sudije imaju imunitet kao i poslanici u Hrvatskom saboru.[2]
Ustavni sud Republike Hrvatske donosi odluke i rješenja većinom glasova svih sudija. Odluku donosi kada odlučuje o suštini stvari, a u ostalim slučajevima donosi rješenje. Odluke i rješenja moraju biti obrazložena.[3] Zahtjev za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom mogu podnijeti: jedna petina poslanika Hrvatskog sabora, radno tijelo Hrvatskog sabora, predsjednik Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske za ocjenu saglasnosti propisa s Ustavom i zakonom, Vrhovni sud Republike Hrvatske ili drugi sud, ako pitanje ustavnosti i zakonitosti nastane u postupku vođenim pred tim sudom, ombudsman u postupcima iz člana 92. Ustava.[4]
Unutrašnje ustrojstvo Ustavnog suda uređuje se njegovim poslovnikom, a obuhvata ustavnosudska tijela i upravu Ustavnog suda.[5] Ustavnosudska tijela su: Sjednica Ustavnog suda, vijeća za rješavanje pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, vijeća za odlučivanje o ustavnim tužbama, vijeća za izborne sporove i vijeća za odlučivanje o žalbama protiv odluka o razrješenju sudijske dužnosti i odluka o disciplinskoj odgovornosti sudija.[6]
Nadležnost[uredi | uredi izvor]
Ustavni sud Republike Hrvatske svoje djelovanje zasniva na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, kao i Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Ustavni sud Republike Hrvatske:[7]
- odlučuje o saglasnosti zakona s Ustavom;
- odlučuje o saglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom;
- može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili predloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godinu dana;
- odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih organa, organa jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih lica s javnim ovlašćenjima kad su tim odlukama povređena ljudska prava i osnovne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu garantovani Ustavom;
- prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvještava Hrvatski sabor;
- rješava sukob nadležnosti između organa zakonodavne, izvršne i sudske vlasti;
- odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika Republike;
- nadgleda ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad;
- nadgleda ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova;
- obavlja druge poslove određene Ustavom.
Ako Ustavni sud utvrdi da nadležni organ nije donio propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bio je dužan takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu. O propisima koje je bila dužna donijeti Vlada obavještava Hrvatski sabor.[8]
U slučaju duže spriječenosti usljed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako predsjednik Republike nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskog sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na osnovu odluke Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odlučuje na predlog Vlade.[9] Takođe, predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti krivični postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda.[10]
Protiv odluke o razrješenju sudijske dužnosti sudija ima pravo na žalbu Ustavnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave osporavane odluke. O žalbi odlučuje većinom glasova vijeće Ustavnog suda sastavljeno od šest sudija. Ustavnosudskom odlukom kojom se žalba usvaja kao osnovana ukida se osporava odluka, a predmet se vraća Državnom sudskom vijeću na ponovni postupak.[11] Takođe, protiv odluke Državnog sudskog vijeća o disciplinskoj odgovornosti sudija ima pravo na žalbu Ustavnom sudu.[12] Ustavnosudska odluka ili rješenje Ustavnog suda o žalbama sudija isključuje pravo na ustavnu tužbu.[13]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Član 122.* Ustava Republike Hrvatske
- ^ Član 123. Ustava Republike Hrvatske
- ^ Član 27. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske — Pročišćeni tekst („Narodne novine“, br. 49/2002)
- ^ Član 35. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske — Pročišćeni tekst
- ^ Ustavni sud Republike Hrvatske: Ustrojstvo Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. januar 2015), Pristupljeno 20. 6. 2015.
- ^ Član 8. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske — Pročišćeni tekst (broj: SuT-A-6/2014 od 26. maja 2014)
- ^ Član 125.* Ustava Republike Hrvatske
- ^ Član 125.a* Ustava Republike Hrvatske
- ^ Član 97. Ustava Republike Hrvatske
- ^ Član 105.a Ustava Republike Hrvatske
- ^ Član 97. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske — Pročišćeni tekst
- ^ Član 98. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske — Pročišćeni tekst
- ^ Član 102. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske — Pročišćeni tekst
