Filipa od Lankastera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Filipa od Lankastera
Kraljica Filipa od Lankastera
Lični podaci
Datum rođenja(1360-03-31)31. mart 1360.
Mesto rođenjaLester, Engleska
Datum smrti19. jul 1415.(1415-07-19) (55 god.)
Mesto smrtiSakaven, Portugalija
GrobDominikanski manastir u Batalhi
Porodica
SupružnikŽoao I od Portugalije
PotomstvoDuarte I, Pedro, vojvoda od Koimbre, Henrik Moreplovac, Izabela od Portugalije, vojvotkinja Burgundije, Žoao, konstabl Portugalije, Fernando,„Sveti princ”.
RoditeljiDžon od Genta
Blanš od Lankastera
DinastijaLankaster
Kraljica Portugalije
Period1387-1415
PrethodnikLeonora Taleš de Menezeš
NaslednikEleonora Aragonska, kraljica Portugalije

Filipa od Lankastera (engl. Philippa of Lancaster; Lester 31. mart 1360- Sakaven 19. jul 1415) bila je žena portugalijskog kralja Žoaoa I i portugalijska kraljica u periodu 1387-1415 godine.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Lesteru 31. marta 1360 godine kao najstarije dete Džona od Genta, vojvode od Lankastera i Blanš od Lankastera.[1]

Filipa od Lankastera je važila za izuzetno obrazovanu ženu tog perioda . Pored toga bila je i izuzetno pobožna. Na njeno obrazovanje veliki uticaj je imala njena maćeha Katarina Svinford.

Jedan od najznačajnih engleskih srednjovekkovnih pisaca Džefri Čoser se pominje kao Filipin učitelj.

Portugalska kraljica[uredi | uredi izvor]

Udajom za kralja Žoaoa I, Filipa postaje kraljica Portugalije. Njihov brak je ugovoren Vinzdorskim ugovorom iz 1386 godine u cilju jačanja englesko-portugalijskog saveza nakon Portugalijske krize (1383—1385).

Venčanje kralja Žoao I i Filipe od Lankastera.

Kralj Žoao I i Filipa od Lankastera su se venčali 14. februara 1387 godine.

U momentu kada je brak sklopljen kralj Žoao I je imao dvoje vanbračne dece sa ljubavnicom Ines Perez Estevez.[2][3] Kraljica Filipa je dozvolila da ta deca, Afonso i Beatris, ostanu na dvoru i uzela je učešće u njihovom vaspitavanju i obrazovanju.[4] Njihova majka, kraljeva ljubavnica, je po naređenju kraljice Filipe otišla u manastir.

Kraljica Filipa je imala veliki uticaj na politička zbivanja kako u Portugaliji tako i u Engleskoj. Smatra se da je upravo on imala veliki uticaj na kralja Žoao I da povede pohod u severnoj Africi što će rezultirati zauzimanjem Seute. Posredovala je i braku između Beatris i Tomasa Ficalana, dvanaestog grofa od Arandela.

Kraljica Filipa od Lankastera je važila za velikodušnu i dragu osobu. Francuski srednjovekovni pesnik Estaš Dešan joj je posvetio poemu „Filipa od Lankastera”[5].

Brak između Filipe i kralja Žoao I je izuzetno učvrstio veze između engleskog i portugalijskog kraljevstva. Međutim pojedini delovi portugalijskog plemstva nisu bili zadovoljni ovim brakom, imajući u vidu da je Filipa imala 27 godina kada se udala, mnogi su sumnjali u njenu sposobnost da rodi naslednika prestola.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Edvard I Plantagenet[7]
 
 
 
 
 
 
 
8. Edward II of England[7]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Eleonora od Kastilje[7]
 
 
 
 
 
 
 
4. Edvard III Plantagenet[6]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Filip IV[7]
 
 
 
 
 
 
 
9. Izabela Francuska[7]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Huana I od Navare[8]
 
 
 
 
 
 
 
2. Džon od Genta
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. John II, Count of Holland[8]
 
 
 
 
 
 
 
10. Vilijam I, grof od Enoa[8]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Filipa od Luksemburga[8]
 
 
 
 
 
 
 
5. Filipa od Enoa[7]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Šarl Valoa[9]
 
 
 
 
 
 
 
11. Žana od Valoa[8]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Margareta Anžujska[9]
 
 
 
 
 
 
 
1. Filipa od Lankastera
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Edmund Pogrbljeni[7]
 
 
 
 
 
 
 
12. Henri, 3. grof od Lankastera[7]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Blanš od Artoa[9]
 
 
 
 
 
 
 
6. Henri od Grosmonta, 1. vojvoda od Lankastera[7]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Sir Patrick de Chaworth[7]
 
 
 
 
 
 
 
13. Maud Chaworth[7]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Isabella de Beauchamp[9]
 
 
 
 
 
 
 
3. Blanš od Lankastera
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Sir Louis de Brienne[10]
 
 
 
 
 
 
 
14. Henry de Beaumont, 4th Earl of Buchan[7]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Agnès de Beaumont[10]
 
 
 
 
 
 
 
7. Izabela Bomon[7]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Sir Alexander Comyn[10]
 
 
 
 
 
 
 
15. Alice Comyn[11]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Joan le Latimer[10]
 
 
 
 
 
 

Potomstvo[uredi | uredi izvor]

U braku sa kraljem Žoaom I imala je devetoro dece:[12]

  • Blanka (1388—1389)
  • Afonso (1390—1400)
  • Duarte I (1391—1438) kralj Portugalije u periodu od 1433 do 1438
  • Pedro(1392—1449)Vojvoda od Koimbre (1415−1449), regent Portugalije (1439−1449).
  • Enrike(1394- 1460)
  • Izabela (1397—1471)
  • Branka (1398—1398)
  • Žoao (1400—1442)
  • Fernando (1402—1437)

Smrt[uredi | uredi izvor]

Grobnica kralja Žoaoa I i kraljice Filipe u Batalhi.

U 55-toj godini kraljica Filipa se razbolela od kuge i tada je prešla iz Lisabona u Sakaven. Preminula je u Sakavenu 19. jula 1415 godine. Sahranjena je u dominikanskom manastiru u Batalhi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BouzaSerrano, str. 15.
  2. ^ Major, Richard H. (1967). The Life of Prince Henry the Navigator. London: Frank Cass & Co. str. 8. 
  3. ^ Sanceau 1945, str. 9
  4. ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka <ref>; nema teksta za reference pod imenom Sanceau, Elaine 1945.
  5. ^ McCash, June H. (1996). The Cultural Patronage of Medieval Women. Athens: University of Georgia Press. 
  6. ^ Armitage-Smith (1905), p. 21
  7. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Armitage-Smith, str. 21.
  8. ^ a b v g d von Redlich, Marcellus Donald R. Pedigrees of Some of the Emperor Charlemagne's Descendants. I. str. 64. 
  9. ^ a b v g Weir 1999, str. 75, 92
  10. ^ a b v g Cokayne, G.E.; Gibbs, Vicary; Doubleday, H.A.; White, Geoffrey H.; Warrand, Duncan; de Walden, Lord Howard, ur. (2000). The Complete Peerage of England, Scotland, Ireland, Great Britain and the United Kingdom, Extant, Extinct or Dormant. II (new izd.). Gloucester, U.K.: Alan Sutton Publishing. str. 59—60. 
  11. ^ Mosley, Charles, ur. (1999). Burke's Peerage and Baronetage. 1 (106th izd.). Crans, Switzerland: Burke's Peerage (Genealogical Books) Ltd. str. 227—228. 
  12. ^ Stephens, Henry Morse (1903). The story of Portugal. G.P. Putnam's Sons. str. 139. Pristupljeno 11. 7. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Cokayne, G.E.; Gibbs, Vicary; Doubleday, H.A.; White, Geoffrey H.; Warrand, Duncan; de Walden, Lord Howard, ur. (2000). The Complete Peerage of England, Scotland, Ireland, Great Britain and the United Kingdom, Extant, Extinct or Dormant. II (new izd.). Gloucester, U.K.: Alan Sutton Publishing. str. 59—60. 
  • Weir, Alison (1999). Britain's Royal Families: The Complete Genealogy. London: The Bodley Head. str. 75, 92. 
  • Mosley, Charles, ur. (1999). Burke's Peerage and Baronetage. 1 (106th izd.). Crans, Switzerland: Burke's Peerage (Genealogical Books) Ltd. str. 227—228. 
  • von Redlich, Marcellus Donald R. Pedigrees of Some of the Emperor Charlemagne's Descendants. I. str. 64. 
  • McCash, June H. (1996). The Cultural Patronage of Medieval Women. Athens: University of Georgia Press. 
  • Sanceau, Elaine (1945). Henry the Navigator; the story of a great prince and his times. New York: Hytchinson & Co. str. 9. 
  • The Life of Prince Henry the Navigator. London: Frank Cass & Co. 1967. str. 8.  Nepoznati parametar |authir= ignorisan (pomoć)
  • Stephens, Henry Morse (1903). The story of Portugal. G.P. Putnam's Sons. str. 139. Pristupljeno 11. 7. 2018. 
  • Lopes, Fernão (1897—1898). Chronica de El-Rei D. João I. 5. [S.l.: s.n.]
  • Silva, Manuela Santos (2009b). «Philippa of Lancaster, queen of Portugal: educator and reformer». In: OAKLEY-BROWN, Liz; WILKINSON, Louise J. The Rituals and Rhetoric of Queenship: Medieval to Early Modern. [S.l.: s.n.]
  • Sousa, Armindo de; José Mattoso História de Portugal - Vol. 2: A Monarquia Feudal. [S.l.]: Estampa. 1992. ISBN 978-972-33-0919-5.
  • Bouza Serrano, Joana (2009). As Avis: As Grandes Rainhas que Partilharam o Trono de Portugal na Segunda Dinastia (in Portuguese). Lisbon: A Esfera dos Livros.
  • Major, Richard H. The Life of Prince Henry the Navigator. London: Frank Cass & Co, 1967, 11,
  • Sanceau, Elaine. Henry the Navigator; the story of a great prince and his times. New York: Hytchinson & Co, 1945, 9.)
  • Stephens, Henry Morse (1903). The story of Portugal. G.P. Putnam's Sons. p. 139. Pristupljeno 11 July 2018.
  • McCash, June H. The Cultural Patronage of Medieval Women. Athens: : University of Georgia P, 1996

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]