Fonograf

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fonograf koji je beležio zapis na cilindar.

Fonograf (od grč. φωνή — звук и γράφω — писати)[1] je mašina za beleženje i reprodukciju glasa i zvuka preko cilindra (valjka). Preko uređaja su se beležile vibracije zvuka u vazduhu na parafinskom papiru.[2] Pronašao ga Tomas Alva Edison 1877. godine.

Naslednik fonoautografa[3] i prethodnik gramofona bio je fonograf.[4] Fonograf je prevashodno bio namenjen poslovnoj komunikaciji, kao mašina koja će umesto stenografa, snimati i beležiti izgovorene reči.[5] Reprodukcija zvučnih talasa je izuzetno složen i sofisticiran koncept. Prvi korak je “hvatanje” zvučnih talasa koji se pružaju kroz vazduh, zatim sledi njihovo pretvaranje u neku mehaničku formu i na kraju, reprodukovanje zabeleženog zvuka. Edison je stvorio uređaj koji je mogao zabeležiti i kasnije reprodukovati taj zvuk. Prvobitno je beležen na rolni papira da bi kasnije, proučavajući fonoautograf Leona Skota (franc. Édouard-Léon Scott de Martinville), napravio fonograf koji je zvučne „tragove” ocrtavao na valjku obloženom tankom metalnom folijom. Zvučni snimak na cilindru trajao je najviše 2 do 4 minuta.[6] Da bi se zabeležio zvuk, operater bi vikao u levak po obliku sličan mikrofonu telefona i istovremeno pokretao ručicu. Vibracije su se prenosile preko membrane i igle na tanku metalnu foliju, u vidu serija malih znakova. Da bi se ovaj snimak reprodukova, igla bi išla po tragovima zvučnih šara s folije valjka i prenosila vibraciju na membranu.

Amerikanac nemačkog porekla Emil Berliner pristupio je poslu na stvaranju uređaja za snimanje i reprodukovanje zvuka iz sasvim drugačije perspektive i prijavio je svoj patent - gramofon. Fonograf i gramofon funkcionišu na potpuno različitim principima.[7][8]

Tolstojev glas na fonografu[uredi | uredi izvor]

Tolstojev glas snimljen je 1908. godine [11] dok je pismo Tatjani Kumizniskoj čitao u fonograf koji mu je poklonio Tomas Edison.[12] Poklanjajući mu primerak svog izuma, Edison je Tolstoju poslao i pismo sledećeg sadržaja:


Rečenica koju je Edison izgovorio u fonograf je prvi zvanični zvučni zapis (iako je Eduar Leon Skot de Martenvil pre njega zabeležio glas[13]) u istoriji i glasi:

Prvi zvučni zapis zabeležio Francuz[uredi | uredi izvor]

Najstariji i prvi zvučni zapis ljudskog glasa je francuska narodna pesma 'Au clair de la lune'[14][15] koja je snimljena 9. aprila 1860. godine zahvaljujući francuskom pronalazaču Leonu Skotu. Snimak je napravljen 17 godina pre nego što je Edison izumeo fonograf, ali zbog komercijalizacije fonografa Edison ostaje upamćen kao tvorac prvog „uhvaćenog” zabeleženog glasa.

Istorijski redosled nastanka uređaja koji beleže zvuk[uredi | uredi izvor]

  1. Fonoautograf (Eduar Leon Skot de Martenvil, 1857)
  2. Paleofon (nije patentiran) (Šarl Kro, 1877)
  3. Fonograf (Tomas Edison, 1877)
  4. Grafofon (Čarls Samner Tejnter i Čičester Aleksandar Bel, 1886)
  5. Gramofon (Emil Berliner, 1887)

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „šta znači fonograf?”. Staznaci.com. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  2. ^ „Zvuk na parafinskom papiru”. Maki80yu.wordpress.com. 18. 1. 2013. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  3. ^ „Istorija reprodukcije zvuka”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 11. 03. 2014. 
  4. ^ „Istorija fonografa i gramofona”. Radiomuseum-croatia.com. Arhivirano iz originala 06. 04. 2018. g. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  5. ^ current_time();. „Edison snimio glas”. Navidiku.rs. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  6. ^ „Minutaža na cilindru”. Dispet.org. Arhivirano iz originala 06. 04. 2018. g. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  7. ^ „detalji principa rada”. Radio103.rs. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  8. ^ „razlike”. Dispet.org. Arhivirano iz originala 06. 04. 2018. g. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  9. ^ (jezik: engleski)-sedam zvučnih zapisa pre Edisonovog
  10. ^ (jezik: engleski)-Edisonov snimak je star ali nije najstariji
  11. ^ Krivokapić, Branislav. „Tolstojev glas na fonografu”. Blic.rs. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  12. ^ „Lav Tolstoj se dopisivao sa poslastičarem iz Pirota”. Arhivirano iz originala 19. 03. 2014. g. Pristupljeno 19. 03. 2014.  Tekst „ Vesti Krstarice ” ignorisan (pomoć)
  13. ^ „Prvi zvuk”. Firstsounds.org. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  14. ^ BBC News Online | Oldest recorded voices sing again
  15. ^ FirstSounds.ORG

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]