Hektor Skarone

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hektor Skarone
Hektor Skarone 1926
Lični podaci
Puno ime Hektor Pedro Skarone Bereta
Nadimak "El Magico" (Čarobnjak)
Datum rođenja (1898-11-26)26. novembar 1898.
Mesto rođenja Montevideo, Urugvaj
Datum smrti 4. april 1967.(1967-04-04) (68 god.)
Mesto smrti Montevideo, Urugvaj
Visina 1,69 (1,71[1])
Pozicija Napadač desno
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1917-1926
1926-1927
1927-1931
1931-1932
1932-1934
1934-1939
Nasional
Barselona
Nasional
Inter
Palermo
Nasional
115
18
45
14
54
31
108
17
39
7
13
16
Reprezentativna karijera
1917—1930 Urugvaj 51 (31)
Trenerska karijera
1947-1948
1951-1952
Milonarios
Real Madrid
Nasional

Hektor Pedro Skarone Bereta (26. novembar 18984. april 1967) bio je urugvajski fudbaler koji je u svoje vreme smatran jednim od najboljih igrača sveta.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen u Montevideu, u porodici italijanskog porekla 1898. godine, sledio je stope svog starijeg brata Karlosa - napadač 1910-ih i 1920-ih - debijujući za Nasional 1916. Osim kratkog upoznavanja sa klubom Montevideo Vanderers, Nasional bi bio jedini tim za koji je Skarone igrao u svojoj domovini, uprkos činjenici da je kao dete nekada podržavao tim koji se tada zvao Centralni Urugvajski železnički kriket klub, danas poznat kao Penjarol. 1926. igrao je u nekoliko prijateljskih mečeva za Barselonu, ali odbio je potpisivanje za klub, jer bi ga to sprečilo da učestvuje na Olimpijskim igrama u Amsterdamu 1928. To se pokazalo dobrom odlukom, pošto je Skarone postigao odlučujući pogodak u finalu protiv Argentine i osvojio zlatnu medalju za svoju naciju. Takođe je dao pobednički gol protiv Italije u polufinalu. Posle smo jedne sezone u Interu, igrao je za Palermo, i 1934. se vratio u Urugvaj da igra za Nasional na svom voljenom stadionu Gran Park Central, čija istočna tribina sada nosi njegovo ime.[3]

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Na nivou kluba, Skarone je najveći deo karijere proveo u Nasionalu, sa kojim je osvajao prvenstvo Urugvaja osam puta. Ukupno je za klub postigao 301 gol u 369 nastupa.

Igrao je i za španski FC Barselona, kao i za Inter Milano i Palermo u Italiji.

Međunarodna karijera[uredi | uredi izvor]

Osvojio je prvenstvo Južne Amerike četiri puta: 1917, 1923, 1924. i 1926. i zlatnu olimpijsku medalju dva puta: 1924. i 1928.[4] [5]

Sa 19 godina postigao je gol koji je Urugvaju doneo titulu na prvenstvu Južne Amerike 1917. godine, u finalu protiv Argentine, njegovom četvrtom međunarodnom meču.

Skarone je završio svoju međunarodnu karijeru vodeći Urugvaj na FIFA svetskom prvenstvu 1930. godine, a 31 gol na 52 meča (zapravo 52, ali 21 gol je bio na nezvaničnim mečevima) koji je postigao za svoju državu vodilo se do 2011. godine kao nacionalni rekord. Sckarone se povukao iz nacionalnog tima posle Svetskog prvenstva, ali i dalje je igrao fudbal na najvišem nivou još mnogo godina.[6]

Skarone je imao više nadimaka - Rasquetita (mali strugač) - njegov stariji brat Karlos je bio Rasqueta (strugač), Mago (Mađioničar) i Gardel fudbala (Karlos Gardel je bio kralj tanga).[7]

Tribina Hektor Skarone

Titule i nagrade[uredi | uredi izvor]

Klub Nasional

  • Prva divizija Urugvaja : (8) 1916, 1917, 1919, 1920, 1922, 1923, 1924, 1934

Urugvaj

Karijera trenera i kasniji život[uredi | uredi izvor]

Nakon što se povukao kao igrač, Skarone je postao fudbalski trener. Bio je drugi trener Milonariosa od njegovog nastanka, od 1947. do 1948, dok je klub još uvek bio amaterski tim. Bio je trener Nasionala i Real Madrida 1950-ih. Umro je 1967. godine u Montevideu, u 68. godini.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Héctor Scarone”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 6. 2020. [mrtva veza]
  2. ^ „HECTOR SCARONE, THE URUGUAYAN WIZARD”. INTER Official Site. 7. 6. 2017. Arhivirano iz originala 06. 07. 2019. g. Pristupljeno 13. 6. 2018. 
  3. ^ Brambilla, Roberto. „HECTOR SCARONE, THE URUGUAYAN WIZARD”. www.inter.it. Pristupljeno 18. 6. 2020. 
  4. ^ „InfoPlus” (PDF) (na jeziku: Spanish). FIFA. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 7. 2015. g. Pristupljeno 13. 6. 2018. 
  5. ^ „Uruguay: dos Mundiales, cuatro estrellas” (na jeziku: Spanish). EL PAIS. Pristupljeno 13. 6. 2018. 
  6. ^ „Hector Scarone”. planetworldcup.com. Pristupljeno 18. 6. 2020. 
  7. ^ „Hector Scarone”. gottfriedfuchs.blogspot.com. Pristupljeno 18. 6. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]