Šarl Loazo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šarl Loazo
Datum rođenja16. novembar 1861
Mesto rođenjaVillevieux
Datum smrti16. april 1945
Mesto smrtiSaint-Lamain

Šarl Loazo (franc. Charles Loiseau; 1861 - 1945) je bio francuski pisac i novinar.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Bio je muž Eugenije Vojnović, ćerke Konstantina Vojnovića i Marije Seralji. Vjenčao ih je 7./19. marta 1890. u Zagrebu u crkvi Svetog Marka biskup Štrosmajer.[1] Djeca su im bila Frederik (Frédéric-Jean), Ivan, Kosta (Kostia) i Marija-Jelena (Marie-Hélène).

O Balkanu[uredi | uredi izvor]

Štrosmajeru ponekad njegove posjete nisu bile mile zbog prosjačenja - traženja novca. Kada je 1898. u Parizu objavio knjigu La Balkan slave et la crise austrichienne i u njoj pisao o sporazumu 1866. između kneza Mihaila i biskupa Štrosmajera o saradnji ujedinjenja Južnih Slovena, izazvao je buru protiv biskupa, o čemu je pisao zagrebački Obzor 18. juna, 6. jula i 14. avgusta 1898., s ciljem da ospori istinitost njegovih navoda. To je demantovano i u monografiji o biskupu Štrosmajeru. U svom djelu, Loazo je pisao i o pregovorima oko konkordata Vatikana i Srbije. Po Ljubomiru Durkoviću Jakšiću, Loazo se pokazao kao prijatelj Srba. [2]

O Crnogorcima je za francuske medije izneo stav da Crnogorac nije ništa drugo do Srbin, koji je odrastao po vrletima balkanskih planina, jedan tip sa zasebnim imenom. Tu njegovu izjavu je prenio cetinjski list Glas Crnogorca u aprilu 1913. godine. Glas Crnogorca je u tom članku, naslovljenom sa Crnogorska duša, pisao da je Loazo imao susret sa uglednom ličnošću iz Crne Gore, a da se tema njihovog razgovora ticala duševnog stanja naroda iz Crne Gore. Po njegovim saznanjima sa tadašnjeg Cetinja, pisao je da Srbi iz Crne Gore dijele sa ostalim Srbima, isto etničko porijeklo, jezik, religiju, običaje i literaturu. Crnogorci su mu čisti Srbi – samo jedan tip srpske rase koji je odrastao u planinskim krajevima.[3] [4] [5]

Djela[uredi | uredi izvor]

  • La Balkan slave et la crise austrichienne (1898), Pariz.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]