Španska svita, op. 47

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Početak čuvene Asturije iz Španske svite, op. 47.

Španska svita, op. 47 (šp. Suite española Op. 47) je svita za solo klavir španskog kompozitora Isaka Albeniza. Sačinjavaju je dela napisana 1886. i povezana u celinu 1887. godine, u čast španske kraljice. Kao mnoga druga Albenizova dela za klavir, i ovi komadi opisuju različite španske oblasti i muzičke stilove koji su im svojstveni. Ovo delo se svrstava u tokove muzičkog nacionalizma povezanog s romantizmom. Albeniz je tada bio pod uticajem Felipea Pedrelja, koji ga je odvojio od estetike evropske salonske muzike i usmerio ka muzičkom nacionalizmu, u ovom slučaju španskom. Ali, s druge strane, za njegov nacionalizam se može reći da je prečišćen i stilizovan.

Nastanak svite[uredi | uredi izvor]

Delo se najpre sastojalo iz četiri komada: Granada, Katalonija, Sevilja i Kuba. Ostali komadi – Kadiz, Asturija, Aragon i Kastilja – objavljivani su u narednim izdanjima i često pod različitim nazivima. Izdavač Hofmajster je 1912. godine, nakon Albenizove smrti, objavio osam komada Španske svite. To je učinio tako što je preuzeo komade iz drugih dela (Asturija je, na primer, izvorno bila preludijum iz svite Španski napevi) i dao im četiri preostala naziva, ali oni ne odražavaju tačno geografsku oblast na koju se odnose. Jasan primer za to je Asturija (Legenda), čiji ritmovi andaluzijskog flamenka nemaju skoro nikakve veze sa Asturijom, španskom oblašću koja izlazi na Atlantik. Op. 47, broj koji je dao Hofmajster, nema nijednu hronološku vezu sa bilo kojim drugim Albenizovim delom budući da su brojeve opusa proizvoljno davali izdavači ili sam Albeniz.

Komadi[uredi | uredi izvor]

  1. Granada (Serenada)
  2. Katalonija (Kuranda)
  3. Sevilja (Seviljana)
  4. Kadiz (Saeta)
  5. Asturija (Legenda)
  6. Aragon (Fantazija)
  7. Kastilja (Segidilja)
  8. Kuba (Nokturno)

U delima koja sačinjavaju Špansku svitu, prvi naziv se odnosi na oblast koju svaki komad predstavlja, a podnaziv u zagradama ukazuje na muzičku formu ili ples karakterističan za određenu oblast. Iz Granade u Andaluziji je serenada, iz Katalonije kuranda ili kuranta, iz Sevilje seviljana, iz Kube (koja je bila deo Španije do 1898. godine) nokturno u stilu habanere, iz Kastilje segidilja, iz Aragona fantazija u stilu hote. Komadi Asturija (Legenda) i Kadiz (Saeta) su geografski neprecizni. Uprkos veštačkom karakteru Španske svite, s vremenom je postala jedno od najizvođenijih i najpoznatijih Albenizovih dela za klavir.

Odlike komada[uredi | uredi izvor]

Granada: radi se o smirenoj i osećajnoj serenadi u kojoj leva ruka izvodi bogatu melodiju koja čini glavnu temu. Druga tema, u molskom modusu, kontrastira prvoj sa svojom melanholičnom i misterioznom atmosferom.

Katalonija: na rukopisu, koji se čuva u Madridskom konzervatorijumu, stoji datum 24. mart 1886. Reč je o kurandi, plesu koji se igra u kolu sa ženskim rukama na muškim ramenima.

Sevilja: komponovana i izvedena u Madridu 1886, Albeniz u njoj koristi seviljanu s njenom stilizovanom otmenošću i narodskim i aristokratskim prizvukom. Sadrži intermedijum u obliku kople koji izvode obe ruke istovremeno.

Kadiz: to je jedna pesma u kojoj se može čuti zvuk gitare, poveren levoj ruci, dok desna ruka intonira pesmu jednostavne forme. Centralni deo, u molskom modusu, dodaje delić nežne melanholije.

Astrurija: verovatno najpoznatiji komad iz ove Svite. Autor joj je dao podnaslov Legenda. Uprkos tome što je pripisana kantabrijskoj oblasti, evocira soleu i koplu andaluzijskog prizvuka.

Aragon: u obliku fantazije se oživljava ambijent aragonske hote s njenim velikim ritmičkim bogatstvom koje se pokazuje preko različitih tema koje vode ka završetku spektakularne virtuoznosti.

Kastilja: radi se o segidilji, s ritmom i karakterom koji su joj svojstveni.

Kuba: rukopis ovog kapriča, koji nosi datum 25. maj 1886, čuva se u Madridskom konzervatorijumu. Ovo delo odražava kompozitorov boravak na Kubi 1875. godine, kad je još bio adolescent, i 1881, kada je ima 21 godinu. To je bogato delo kontrastirajućih ritmova, evocirajuće i osećajne atmosfere.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • AA.VV. (1997): Piano Classics. Guía de la audición. Barcelona.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]