Штелерова гавка

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Štelerova gavka
Odrasli mužjak
Odrasla ženka
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Polysticta

Eyton, 1836
Vrsta:
P. stelleri
Binomno ime
Polysticta stelleri
(Pallas, 1769)

Štelerova gavka (lat. Polysticta stelleri) malena je patka ronka koja se gnezdi duž arktičkih obala od istočnog Sibira do Aljaske. Ime potiče od stgrč. polustiktos i znači "dosta pegav" od reči polus, što znači "puno" i stigme sa značenjem "tačka, pega, fleka". Specijski deo imena je dobila po nemačkom istraživaču Georgu Šteleru.[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Ovo je najmanja vrsta gavki sa dužinom tela oko 45 centimetara.[3] Mužjak je prepoznatljiv po beloj glavi sa gustim crnim prstenom oko očiju i zelenkasto-crnim mrljama na čelu i zadnjem delu glave. Brada, grlo i vrat su crni na prednjoj strani tela, a leđa, rep i zadnjica otpozadi. Krila su tamnoplavkastolila boje sa belim vrhovima. Kada su sklopljena, belina na krilima formira prugice na leđima. Ogledalo krila je metalnoplave boje sa belim okvirom. Grudi i bokovi tela su svetlo braon boje. Noge, stopala i kljun su plavo-sive boje.[4]

Ženka je uniformno tamnobraon boje, manja sa klasičnim patkolikim oblikom glave i tela nego ostale vrste gavki.

Oglašavanje mužjaka je duboko pevušenje, mada je dosta tiši u odnosu na pripadnike drugih vrsta gavki iz roda Somateria. Repertoar ženke se sastoji od grotkaja i zvižduka.

Standardne mere[4][5]
dužina tela 430-460 milimetara
težina 860 grama
raspon krila 690 milimetara
dužina krila 210-225 milimetara
dužina kljuna od baze do vrha 37-42 milimetara
dužina piska 36-40 milimetara

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Gnezda obložena travama i perjem gradi u tundri blizu mora i polaže između 6 i 10 jaja.

Migriga i južnim delovima Beringovog mora, severnu Skandinaviju i Baltičko more. Može formirati jata i do 200.000 ptica na odgovarajućim mestima blizu obala. Vrlo je retka južno od areala zimovanja.

Hrani se rakovima i mekušcima koje izranja, mada su joj dagnje omiljena hrana.

Hibridizacija[uredi | uredi izvor]

Za štelerovu gavku se pronađeo da hibridizuje sa običnom gavkom (Somateria mollissima) u dva navrata u prirodi. Prvi mužjak je pokazivao karakteristike obeju vrsta i viđen je u Kukshavenu, Donja Saksonija, Nemačka 17. novembra 1993.[6] Drugi mužjak je bio viđen u luci Vadso, Varanger, Norveška, 7. aprila 1995.[7]

Zaštita[uredi | uredi izvor]

Štelerova gavka je vrsta koja je obuhvaćena Sporazumom o zaštiti afričko-azijskih migratornih ptica močvarica (AEWA). Na Aljaskoj postoji aktivni plan zaštite i osnaživanja populacije.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2013). Polysticta stelleri. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  2. ^ Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 313,365. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  3. ^ Fredrickson, Leigh H. (2001). Poole, A., ur. „Štelerova gavka (Polysticta stelleri)”. The Birds of North America Online. Ithaca: Cornell Lab of Ornithology. doi:10.2173/bna.571. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  4. ^ a b Godfrey, W. Earl (1966). Ptice Kanade. Ottawa: National Museum of Canada. str. 75. 
  5. ^ Sibli, David Alen (2000). Siblijev vodič za ptice. New York: Knopf. str. 96. ISBN 978-0-679-45122-8. 
  6. ^ „Slučajnost hibrida”. Birding World. 8 (5): 200. 1995. 
  7. ^ Forsman, Dik (1995). „Pretpostavljeni hibrid štelerove i obične gavke u Norveškoj”. Birding World. 8 (4): 138. 
  8. ^ „Plan obnove populacija Štelerove gavke” (PDF). Fairbanks, Alaska: U.S. Fish and Wildlife Service. 2002. Arhivirano iz originala (PDF) 28. 04. 2017. g. Pristupljeno 27. 09. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]