22 метка

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
22 metka
Poster filma
Izvorni naslov22 Bullets
RežijaRišar Beri
ScenarioErik Asu
Rišar Beri
ProducentLik Beson
Pjer-Anž le Pogam
Temelji se naL'Immortel (Frans-Olivje Žizber)
Glavne ulogeŽan Reno
Kad Merad
Rišar Beri
Marina Foa
Žan-Pjer Darusen
Katrin Sami
Džoestar
MuzikaKlaus Badelt
Direktor
fotografije
Tomas Hardmajer
MontažaKamij Delamar
DistributerEropa korp
Godina2010.
Trajanje115 minuta
Zemlja Francuska
Jezikfrancuski
Budžet20 miliona dolara
Zarada21,3 miliona dolara[1]
Veb-sajtwww.limmortel-2010.com
IMDb veza

22 metka (engl. 22 Bullets; franc. L'Immortel — „Besmrtni”) francuski je film režisera Rišara Berija. Radnja se vrti oko dela životne priče Žakija Embera, a zasnovana je na romanu L'Immortel (2007) autora Fransa-Olivjea Žizbera. Snimanje je počelo 23. februara 2009. godine u Marselju, početkom aprila 2009. u Avinjonu, te narednih 8 nedelja nastavljeno u Parizu.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Pre tri godine, mafijaški bos Šarli Matej odlučio je da se penzioniše. Posao je ostavio starom prijatelju Toniju Zakiji, od kada živi mirno — posvećen supruzi i dvoje dece. Prošlost ga sustiže kada upada u zasedu osam plaćenih ubica u podzemnoj garaži, koji ispucaju 22 metka u njegovo telo. Iznenađujuće, on ipak preživi — željan osvete.

Loveći one koji su ga hteli ubiti, nađe se oči u oči sa svojom kriminalnom prošlošću — uz opasnost koja mu preti porodici. Pokuša da identifikuje odgovorne, tako da se ne proliva krv. Ova „slabost” se, međutim, iskoristi; njegov prijatelj Karim biva brutalno ubijen od istih ljudi. Matej se kune da će se osvetiti i odlazi u potragu za glavnim napadačima. Posećuje plaćene ubice koji slave rođendan jednog od njih i što su se rešili neprijatelja, i to za vreme Karimove dženaze; saopštava im da će ih sve pobiti — jednog po jednog, ma gde se nalazili — a potom ubija slavljenika.

Mari Goldman je policajka koja istražuje napad u podzemnoj garaži. Njen muž, koji je takođe bio policajac, ubijen je na dužnosti; krivac nikad nije odgovarao. Uprkos manjku agilnosti svojih nadređenih, ona bi želela da se raščisti ubistvo njenog muža.

Kako bi došao do Zakije, Matej sklapa dogovor s Goldmanovom — koja je podeljena između dužnosti i kažnjavanja ubica njenog muža, za koje ona misli da su upravo Zakijini ljudi. Policija dolazi do USB drajva koji sadrži za Zakiju kompromitujući materijal o prevarama i pranju novca. Matej se konačno suočava sa Zakijom u njegovoj kući, gde želi da ga ubije; policija ga omete i hapsi i njega i Zakiju.

Na kraju, Mateja puštaju usled nedostatka dokaza za optužbu. Goldmanova je ranije u filmu Mateju otkrila da je jedan od 8 atentatora namerno promašivao tokom pucnjave u podzemnoj garaži. Matej shvati da je u pitanju njegov prijatelj i advokat kog je Zakija primorao da učestvuje na zadatku; ipak mu oprašta, nakon što ga odvede u istu podzemnu garažu i ispuca i nekoliko metaka pored njega da bi bili kvit. Film završava s Matejem i njegovom porodicom kako šetaju na plaži. Čuje se Matejev glas kako govori da je napustio prošlost i da sve što je on ikada hteo jeste da provodi što više vremena s porodicom. Takođe kaže da se više neće morati osvrtati pošto je konačno završio s prošlošću. Kako svi odlaze, on ipak baci pogled preko ramena — poruka da je nemoguće pobeći od kriminalne prošlosti.

Postava[uredi | uredi izvor]

Reno na premijeri filma

Saundtrek[uredi | uredi izvor]

  1. Mom
  2. La Tosca: E Lucevan Le Stelle
  3. La Tosca: E Lucevan Le Stelle
  4. Assassination flasback
  5. La Bohème
  6. La Bohème
  7. Mrs Buterfly
  8. Harbor Warehouse
  9. Rigoletto: Tutte le feste al tempio
  10. Karim killed
  11. Birthday killing
  12. Motorcycle chase
  13. Charly interrogation
  14. Rabau killing
  15. Charly's plan
  16. Saving Anatole – Part 1
  17. Saving Anatole – Part 2
  18. Kitchen fight
  19. Final interrogation
  20. Parking
  21. Scena V. "O Cielo Gusto" N. 14 – Scena ed Aria
  22. Immortal

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ JP's Box-Office
  2. ^ „Le mag VIP”. Arhivirano iz originala 05. 05. 2010. g. Pristupljeno 31. 08. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]