LU dekompozicija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U linearnoj algebri, LU dekompozicija ili LU faktorizacija (od engleskih reči lower - donje i upper - gornje) je dekompozicija matrice koja zapisuje matricu kao proizvod donje trougaone i gornje trougaone matrice. Proizvod nekada uključuje i permutacionu matricu. Ova dekompozicija se koristi u numeričkoj analizi da se reši sistem linearnih jednačina ili da se izračuna determinanta matrice. LU dekompozicija semože smatrati i kao matrični oblik Gausove eliminacije. LU dekompoziciju je uveo Alan Tjuring.[1]

Definicija[uredi | uredi izvor]

Neka je A kvadratna matrica. LU dekompozicija je razlaganje oblika

gde su L i U donje i gornje trougaone matrice istih dimenzija. To znači da L ima nule samo iznad glavne dijagonale, dok U ima nule ispod glavne dijagonale. Za matricu , ovo postaje:

LDU dekompozicija Volšove matrice

LDU dekompozicija je dekompozicija oblika

gde je D dijagonalna matrica a L i U su jedinične trougaone matrice, što znači da su sve vrednosti na glavnim dijagonalama L i U jednake jedinici.

LUP dekompozicija (takođe se naziva LU dekompozicija sa parcijalnim pivotiranjem) je dekompozicija oblika

gde su L i U opet donje i gornje trougaone matrice, a P je permutaciona matrica, tj, matrica od nula i jedinica gde se nalazi tačno jedna jedinica u svakoj vrsti i koloni.

LU dekompozicija sa potpunim pivotiranjem je oblika

Gore je pretpostavljeno da je A kvadratna matrica, ali ove dekompozicije se mogu generalizovati i na pravougaone matrice. U tom slučaju, L i P su kvadratne matrice koje imaju isti broj vrsta kao i A, dok je U istog oblika kao A. Gornja trougaona forma se interpetira kao postojanje nultih elemenata ispod glavne dijagonale, koja počinje u gornjem levom uglu.

Postojanje i jedinstvenost[uredi | uredi izvor]

Regularna matrica dozvoljava LU faktorizaciju ako i samo ako su svi njeni vodeći glavni minori različiti od nule. Faktorizacija je jedinstvena ako zahtevamo da se dijagonale od L (ili U) sastoje od jedinica. Matrica ima jedinstvenu LDU faktorizaciju pod istim uslovima.

Ako je matrica singularna, LU faktorizacija može opet postojati. Zapravo, kvadratna matrica ranga k ima LU faktorizaciju ako je k glavnih vodećih minora različit od nule, mada ne važi obrnuto.

Dovoljni i potrebni uslovi pod kojima neka ne obavezno regularna matrica nad nekim poljem ima LU su poznati. Ovi uslovi su izraženi preko ranga određenih podmatrica. Gausov eliminacioni algoritam za dobijanje LU faktorizacije je takođe proširen na ovaj najopštiji slučajOkunev & Johnson 1997.

Svaka regularna matrica dozvoljava LUP faktorizaciju.

Pozitivno definitne matrice[uredi | uredi izvor]

Ako je matrica A samoajdungovana i pozitivno-definititna, onda možemo da organizovati stvari tako da je U konjugovani transponent od L. U tom slučaju, možemo napisati A kao

Ova dekompozicija se naziva metod Holeskog. Metod Holeskog uvek postoji i jedinstven je. Dalje, računanjem metoda Holekskog je efikasnije i numerički stabilnije od računanja nekih drugih LU dekompozicija.

Eksplicitna formulacija[uredi | uredi izvor]

Kada postoji LDU faktorizacija i kada je ona jedinstvena, tada postoji zatovrena (eksplicinta formula) za elemente matrica L, D, i U u vidu količnika determinanti određenih podmatrica originalne matrice A (Householder 1975). Na primer, i za , je količnik -te glavne podmatrice i -te glavne podmatrice.

Algoritmi[uredi | uredi izvor]

LU dekompozicija je u osnovi modifikovani oblik Gausove eliminacije. Matrica A se transformiše u gornju trougaonu matricu U eliminisanjem vrednosti ispod glavne dijagonale. Dulitlov algoritam vrši eliminaciju kolone po kolone, idući sa leva, množenjem A sa leve strane atomskom donjem trougaonom matricom. Rezultat ovoga je jedinična donja trougaona matrica i gornja trougaona matrica. Krutov algoritam je malo drugačiji i daje donju trougaonu matricu i jediničnu gornju trougaonu matricu.

Računanje LU faktorizacije korišćenjem bilo kog od ova dva algoritma zahteva 2n3 / 3 operacija sa pokretnim zarezom, ako se ignorišu članovi nižeg reda. Parcijalno pivotiranje dodaje samo kvadratni član; ovo nije slučaj kod punog pivotiranja.[2]

Dulitlov algoritam[uredi | uredi izvor]

Ako imamo matricu dimenzija N × N

definišemo početno stanje

i zatim sledi n iteracija (n = 1,...,N-1).

Elementi matrice ispod glavne dijagonale u n-oj koloni od A(n-1) se eliminišu sabiranjem i-te vrste ove matrice pomnožene sa

za . Ovo se može uraditi množenjem A(n-1) sa donjom trougaonom matricom

Određujemo

Posle N-1 koraka, eliminisani su svi elementi matrice ispod glavne dijagonale, pa se dobija gornja trougaona matrica A(N-1). Dobija se faktorizacija

Ako se gornja trougaona matrica A(N-1) označi sa U, i . Pošto je inverzna vrednost donje trougaone matrice Ln opet donja trougaona matrica, a proizvod dve donje trougaone matrice je opet donja trougaona matrica, dobija se da je L takođe donja trougana matrica. Štaviše, može se videti da je

Dobijamo .

Jasno je da bi ovaj algoritam pravilno radio, potrebno je imati u svakom koraku (pogledati definiciju ). Ako ovaj uslov nije zadovoljen u nekom trenutku, samo je potrebno zameniti n-tu vrstu sa drugom vrstom ispod nje pre nego što algoritam nastavi dalje. To je razlog zašto LU dekompozicija u opštem slučaju piše kao .

Krutov i LUP algoritmi[uredi | uredi izvor]

LUP faktorizacioni algoritam uopštava Krutovu dekompoziciju matrice. Može se opisati u sledećim koracima.

  1. Ako ima nenulti element u svojoj prvoj vrsti, onda uzeti permutacionu matricu tako da ima nenulti element u svom gornjem levom uglu. U suprotnom slučaju, za se uzima jedinična matrica. Neka je .
  2. Neka je matrica koja se dobija od matrice brisanjem prve vrste i prve kolone. Faktorizovati rekurzivno. Dobiti od prvo dodavanjem nultog reda gore, a zatim dodavanjem prve kolone sleva.
  3. Dobiti od prvo dodavanjem nultog reda gore i nulte kolone sa leva, a zatim zamenom gornje leve vrednosti (koja je jednaka 0 u ovom trenutku) jedinicom. Dobiti od na sličan način i definisati . Neka je inverzna matrica .
  4. U ovom trenutku, je isto kao i , osim (možda) u prvoj vrsti. Ako je prva vrsta jednaka nuli, onda , pošto obe imaju nultu prvu kolonu, a sledo, kao željeno. U suprotnom slučaju, i imaju iste nenulte vrednosti u gornjem levom uglu, i za neku gornje-trougaonu kvadratnu matricu sa jedinicama na dijagonali ( briše elemente i dodaje elemente pomoću gornjeg levog ugla). Sada je dekompozicija željenog oblika.

Teorijska složenost[uredi | uredi izvor]

Ako se dve matrice reda n mogu pomnožiti za vreme M(n), gde je M(n)≥na za neko a>2, onda se LU dekompozicija može izračunati za vreme O(M(n)).[3] Ovo na primer znači da O(n2.376) algoritam postoji zasnovan na Kopersmit-Vinogradovom algoritmu.

Primer[uredi | uredi izvor]

Jedan način za pronalaženje LU faktorizacije ove proste matrice je da se prosto inspekcijom reše linearne jednačine. Iz operacije množenja matrica dobija se:

Takav sistem jednačina je neodređen. U ovom slučaju bilo koji od dva nenulta elementa matrica L i U su parametri rešenja i mogu se proizvoljno postaviti na neku nenultu vrednost. Stoga, da bi našli jedinstvenu LU faktorizaciju, neophodno je da se postave neka ograničenja na matrice L i U. Na primer, možemo zahtevati da je donja trougaona matrica L jedinična (ima sve jedinice na glavnoj dijagonali). Onda sistem jednačina ima sledeća rešenja:

Zamenov ovih verednosti u LU dekompoziciju iznad dobijamo:

Faktorizacija retkih matrica[uredi | uredi izvor]

Razvijeni su specijalni algoritmi za faktorizaciju velikih retkih matrica. Ovi algoritmi pokušavaju da pronađu retke faktore L i U. U idealnom slučaju, cena njihovog izračunavanja (memorijamemorisko zauzeće i broj operacija) je određen brojem nenultih elemenata, a ne veličinom matrice.

Ovi algoritmi koriste slobodu zamene vrsta i kolona da minimalizuju generisanje nenultih elemenata na mestu nultih tokom izvršavanja algoritma.

Uopšteni postupak ređanja koji smanjuje generisanje nenultih elemenata se moće odrediti korišćenjem teorije grafova.

Primene[uredi | uredi izvor]

Rešavanje sistema linearnih jednačina[uredi | uredi izvor]

Imajući u vidu matričnu jednačinu

želimo da odredimo x za određeno A i b. U ovom slučaju rešenje će biti određeno u dva logička koraka:

  1. prvo je potrebno rešiti jednačinu za y
  2. drugo, potrebno je rešiti jednačinu za x.

Primetiti da u oba slučaja postoje trougaone matrice (donja i gornja) koje se mogu rešiti direktnom koristeći zamene unapred i unazad bet korišćenja Gausove eliminacije (ipak, Gausova eliminacije ili neki njen ekvivalent je potreban da se izračuna sama LU faktorizacija). Stoga LU faktorizacija je računski efikasna samo kada je potrebno rešavati matrične jednačine za različite vrednosti b; brže je jednom uraditi LU dekompoziciju matrice A, i zatim rešavati trougaone matrice za svako b, nego koristiti Gausovu eliminaciju svaki put.

Inverzna matrica[uredi | uredi izvor]

Kada se rešava sistem jednačina, b se obično smatra kao vektor-kolona dugačka kao visina matrice A. Umesto vektor-kolone b, možemo imati matricu B, gde je B matrica tipa nxp, pa pokušavamo naći matricu X (koja je isto tipa n-x-p):

Isti agloritam ranije pokazan se može koristiti da se reši svaka kolona matrice X. Može se pretpostaviti da je B jedinična matrica dimenzija n. Iz toga bi sledilo da je rešenje X inverzna vrednost matrice A.[4]

Determinanta[uredi | uredi izvor]

Matrice i se mogu iskoristi da se vrlo brzo izračuna determinanta matrice , pošto je det(A) = det(L) det(U) a determinanta trougaonih matrica je prost proizvod njenih dijagonalnih elemenata. Na primer, ako je L jedinična trougaona matrica, onda je

Isti pristup važi i za LUP faktorizaciju. Determinanta permutacione matrice P је (−1)S, gde je broj zamena vrsta u dekompoziciji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Poole, David (2006). Linear Algebra: A Modern Introduction (2nd izd.). Canada: Thomson Brooks/Cole. ISBN 978-0-534-99845-5. 
  2. ^ Golub, Gene H.; Van Loan, Charles F. (1996). Matrix Computations (3rd izd.). Baltimore: Johns Hopkins. ISBN 978-0-8018-5414-9. 
  3. ^ J.R. Bunch and J.E. Hopcroft, Triangular factorization and inversion by fast matrix multiplication, Mathematics of Computation, 28 (1974) 231–236.
  4. ^ Matrix Computations. 3rd Edition, (1996). стр. 121.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference

Programski kod

Onlajn resursi