Crkva Svetog Đorđa u Gornjem Selu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Đorđa u Gornjem Selu
Crkva Svetog Đorđa
Opšte informacije
MestoGornje Selo
OpštinaPrizren
Vreme nastanka1560/1570.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
Nadležna ustanova za zaštituPokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture

Crkva Svetog Đorđa u Gornjem Selu, mestu u opštini Prizren na Kosovu i Metohiji, podignuta je tokom 16. veka, predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Istorija i izgled[uredi | uredi izvor]

Stari izgled crkve

Obdarujući svoj grobni manastir, car Dušan u Arhanđelskoj povelji pominje međe Gornjeg Sela, čime istorija naselja zadire u sredinu 14. veka. Grobljanska crkva Svetog Đorđa ne potiče, međutim, iz toga doba, već se prema odlikama arhitekture i živopisa široko datuje u period od sedamdesetih godina 16. do početnih decenija 17. veka.

Crkva se sastoji od tri sukcesivno nastajale prostorne jedinice. Najstarija je istočna – prvobitni jednobrodni, poluobličasto zasvedeni hram sa nišama oltara i protezisa, zidan kamenim oblucima utapanim u blatni malter. Nedugo potom je rušenjem zapadnog zida produžen i proširen naos i napravljena dva ulaza u crkvu, jedan sa zapada a drugi s juga. Kameni nadvratnik južnog ulaza ukrašen je plitkoreljefnom predstavom krsta i dvema afrontiranim pticama. Sredinom prošlog veka dograđena je priprata, nad kojom se izdiže šestostrana zvonara.

Priprata je prostrana, u osnovi pravougaona građevina nešto šira od postojeće crkve, poluobličasto zasvedena, osvetljena kroz uzani prozor sa juga i severa i dva ulaza sa zapada i juga. Pripratu je sredinom XIX veka gradio – finansirao Maksim Filipović, a zidali ljubinski majstori iz Sredačke župe.

Crkva, ali i kuće u ovom selu su građene od žutog, mekšeg kamena. Pokrivena je dvoslivnim krovom od kamenih škriljaca sa blago izbačenim kamenim vencem skromnog profila koji doprinosi arhitektonskoj izražajnosti fasade i daje pečat vizuelnoj prepoznatljivosti ovoga hrama.

Živopis je sačuvan jedino u najstarijem delu crkve, na njena tri preostala zida. Po stilskim odlikama veoma nalik celinama u Bogoševcima i Gotovuši, iz Sirinićke župe, zidno slikarstvo pripisuje se istim majstorima koje odlikuju narativnost, slobodan crtež i živ kolorit. Iako je sažetog formata u sebi sadrži cikluse Velikih praznika, Hristovog stradanja i Srpskih svetitelja. Raspored scena je uobičajen za vreme kada su nastale - u prvoj zoni su stojeće figure svetitelja u drugoj dopojasne figure, u trećoj Stradanja Hristova. Praznici su u četvrtoj zoni. Iznad Praznika su, na stranama svoda, dopojasne figure proroka. U svodu su Vaznesenje Hristovo, na istoku Pantokrator u sredini i Preobraženje na zapadu. U oltarskom prostoru je uobičajen raspored scena, osim što se u četvrtoj zoni istočnog zida nalaze poprsja Isaka. Avrama i Jakova. Njega karakteriše, snažan crtež i izražajni kolorit u celini i detaljima i pripada ikonopisačkoj radionici Prizrenske mitropolije. U crkvi se čuvaju i ruske ikone iz XIX veka.

Radovi na zaštiti obavljeni su tokom leta 1998. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Napomena: Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa http://www.sanu.ac.rs. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009072410055859.