Dinamin

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са EC 3.6.5.5)
Dinamin GTPaza
Identifikatori
EC broj3.6.5.5
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA pristup
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG pristup
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
Strukture PBPRCSB PDB PDBe PDBj PDBsum
Dinamin N
Struktura beznukleotidnog miozinskog motornog domena II iz Dictyostelium discoideum spojena sa GTPaznim domenom dinamina 1 iz Rattus norvegicus
Identifikatori
SimbolDynamin_N
PfamPF00350
Pfam klanCL0023
InterProIPR001401
PROSITEPDOC00362
Centralni region dinamina
Struktura beznukleotidnog miozinskog motornog domena II iz Dictyostelium discoideum spojena sa GTPaznim domenom dinamina 1 iz Rattus norvegicus
Identifikatori
SimbolDynamin_M
PfamPF01031
InterProIPR000375

Dinamin je GTPaza odgovorna za endocitozu u eukariotskim ćelijama. Dinamini prvenstveno učestvuju u odvajanju novoformiranih vezikula od membrane jednog ćelijskog kompartmana, i njihovom usmeravanju i spajanju sa drugim kompartmanom. Oni posreduju endocitozu sa ćelijske površine (posebno internalizaciju kaveola), kao i sa Goldžijevog aprata.[1][2][3] Dinamin učestvuje i nizu procesa deobe organela,[4] citokineze i u pružanju otpora mikrobnim patogenim.

Dinamin pripada dinaminskoj superfamiliji koja obuhvata klasične dinamine, dinaminu slične proteine, Mx proteine, OPA, mitofuzine, i GBP proteine.

Dinamin je enzim sa 96 kDa. On je privi put izolovan tokom pokušaja da se izoluju motori bazirani na mikrotubulama iz goveđeg mozga. Dinamin je intenzivno proučavan u kontekstu pupljenja klatrinom pokrivenih vezikula sa ćelijske membrane.[3][5]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Henley, J.R., Cao, H., McNicven, M.A. (1999). “Participation of dynamin in the biogenesis of cytoplasmic vesicles”. The FASEB Journal, 13, S243-S247.
  2. ^ Hinshaw, J. “Dynamin overview: The Role of Dynamin in Membrane Fission”. Архивирано на сајту Wayback Machine (15. октобар 2011) National institute of diabetes & digestive & kidney diseases, Laboratory of cell biochemistry and biology. accessed 021806.
  3. ^ а б Urrutia R.; Henley J.R.; Cook T.; McNiven M.A. (1997). „The dynamins: Redundant or distinct functions for an expanding family of related GTPases?”. Proc. Natl Acad. Sci. USA. 94 (2): 377—384. doi:10.1073/pnas.94.2.377. 
  4. ^ Thoms S, Erdmann R (2005). „Dynamin-related proteins and Pex11 proteins in peroxisome division and proliferation.”. FEBS J. 272 (20): 5169—81. PMID 16218949. doi:10.1111/j.1742-4658.2005.04939.x. 
  5. ^ McMahon. (2004). “Researching Endocytic Mechanisms: Dynamin:. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2012) Accompaniment of Nature Reviews on Molecular Cell Biology, 5, 133-147.

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

  • Dynamins на US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)