Elizabet Bišop

С Википедије, слободне енциклопедије
Elizabet Bišop
Elizabet Bišop 1934. godine
Datum rođenja(1911-02-08)8. februar 1911.
Mesto rođenjaVorčester
 Masačusets, SAD
Datum smrti6. oktobar 1979.(1979-10-06) (68 god.)
Mesto smrtiBoston
 Masačusets, SAD

Elizabet Bišop (енгл. Elizabeth Bishop; Vorčester , Masačusets, 8. februar 1911Boston, Masačusets, 6. oktobar 1979) bila je američka pesnikinja [1]i spisateljica kratkih priča. Od 1949. do 1950. bila je zvanična pesnikinja laureat Sjedinjenih Država, dobitnica je Pulicerove nagrade za poeziju 1956[2], Nacionalne književne nagrade 1970.[3] i Međunarodne nagrade za književnost Nojštat 1976.

Biografija[уреди | уреди извор]

Elizabet Bišop se rodila 1911. u Vorčesteru u Masačusetsu. Otac joj je umro pre njene prve godine, a majka joj je bila smeštena u duševnu bolnicu [1]kad je Elizabet imala 5 godina o čemu će kasnije pisati u kratkoj priči Na selu (In the Village). Odgajali su je baba i deda sa majčine strane[4] dok je nije usvojila bogata očeva porodica.[5] Bila je nesrećna zbog toga što su je rastavili od babe i dede o čenu je pisala u pesmi U čekaonici (In The Waiting Room).[5] Najpre je želela da postane kompozitor, ali je odustala od toga i studirala englesku književnost. Obrazovana je na koledžu Vazar gde se upoznala sa pesnikinjom Merijen Mur koja će joj postati mentor i doživotna prijateljica. Pošto je zvanični književni časopis koledža odbio njene prijatelje i nju, zajedno sa Meri Mekkarti, Margaret Miler i sestrama Junis i Elenor Klark osnovala je časopis Con Spirito koji je za svog kratkog trajanja izvršio značajan uticaj.[6] Nakon završenog školovanja, živela je u Njujorku i putovala Evropom i severnom Afrikom. Potom se nastanila u Ki Vestu, na Floridi[6]. Od 1947. do 1967. živela je u Petropolisu u Brazilu sa svojom ljubavnicom [1]arhitektom Lotom de Masedo Soares. Bila je konsultant za poeziju u Kongresnoj biblioteci od 1949-1950.[5] Lota je izvršila samoubistvo 1967. Godine 1970. na poziv Roberta Louela[6] s kojim se dopisivala i koji je uticao na njenu poeziju kao što je i Bišop uticala na njegovu[5], Bišop je počela da predaje na Harvardu gde je radila narednih sedam godina.[7] Čitav život se borila sa depresijom i alkoholizmom.[5] Živela je u materijalnom izobilju zahvaljujući očevom nasledstvu. Bavila se i slikanjem.[6] Umrla je od aneurizme na mozgu.[5]

Poezija[уреди | уреди извор]

Nije pisala puno, ali je dugo doterivala stihove. Za svog života, Elizabet Bišop je objavila samo 101 pesmu.[4] Na njenu poeziju su uticali pesnici Merijen Mur i Robert Louel, zatim Oktavio Paz i Karlos Dramond de Andrade čije pesme je prevodila.[5] Za razliku od svojih američkih savremenika pesnika, nije pisala konfesionalnu poeziju i nije se zanimala politikom mada se izjašnjavala kao feministkinja.[5] Koristila je svoja putovanja kao izvorište mnogih pesničkih slika u prvoj knjizi Sever i jug 1946.[7] Za zbirku pesama Pesme: Sever & Jug / Hladno proleće dobila je Pulicerovu nagradu. [1]Dugo je zbog svoje veštine i formalne raznovrsnosti smatrana pesnikom za pesnike, i tek kad je dobila nagradu Nojštat za knjigu Geografija III, dobila je širu čitalačku publiku. Bišop je prva Amerikanka i prva žena koja je dobila ovu nagradu.[6] Ova knjiga je posvećena njenoj poslednjoj ljubavnici Alis Metfesel o kojoj govori njena najpoznatija pesma vilanela Jedno umeće.[6]

Izabrana bibliografija[уреди | уреди извор]

Poezija[уреди | уреди извор]

  • Sever & jug (North & South (Houghton Mifflin, 1946))
  • Pesme: Sever i jug / Hladno proleće (Poems: North and South/A Cold Spring (Houghton Mifflin, 1955))
  • Pitanja putovanja (Questions of Travel (Farrar, Straus and Giroux, 1965))
  • Geografija III (Geography III (Chatto and Windus, 1976))

Proza[уреди | уреди извор]

  • Jedno umeće: pisma (One Art: Letters (Farrar, Straus and Giroux, 1994))

Antologije[уреди | уреди извор]

  • Antologija brazilske poezije dvadesetog veka (Anthology of Twentieth Century Brazilian Poetry (with Emmanuel Brasil). . Wesleyan University Press. 1972. )

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в г Мишић, Милан, ур. (2005). Енциклопедија Британика. А-Б. Београд: Народна књига : Политика. стр. 150. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Zvaničan sajt dobitnika Pulicerove nagrade za poeziju
  3. ^ Dobitnici Nacionalne književne nagrade 1970.
  4. ^ а б „Elizabeth Bishop”. Poetry Foundation. Приступљено 5. 3. 2019. 
  5. ^ а б в г д ђ е ж „Biography of Elizabeth Bishop”. Poem Hunter. Приступљено 6. 3. 2019. 
  6. ^ а б в г д ђ „Elizabeth Bishop”. Vassar. Приступљено 5. 3. 2019. 
  7. ^ а б „Elizabeth Bishop”. Academy of American Poets. Приступљено 5. 3. 2019. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]