Pređi na sadržaj

Ё (ćiriličko)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jo (Ё ё, ruski izgovor: jɵ) je slovo ćirilice.[1]

Na engleskom je slovo Jo romanizovano upotrebom latiničnog slova ë, ë ili jo/yo za ruski jezik i i͡o, yo ili ë za beloruski jezik.

Ćiriličko slovo Jo
Pozicija u Unikodu
Veliko: U+0401
Malo: U+0451
Slova slovenskih jezika
А А́ А̀ А̄ Б В Г
Ґ Ѓ Д Ђ Е Ѐ
Ё Є Ж З З́ Ѕ
И Ѝ И́ І Ї Й Ј
К Ќ Л Љ М Н Њ
О Ō П Р С
С́ Т Ћ У У́ У̀ Ў
Ф Х Ц Ч Џ Ш Щ
Ъ Ы Ь Э Ю Я
Slova neslovenskih jezika
Ӑ Ӓ Ә Ӛ Ӕ Ғ Ҕ
Ӻ Ӷ Ԁ Ԃ
Ԭ Ԫ Ӗ Ӂ Җ Ӝ
Ԅ Ӟ Ҙ Ԑ
Ӡ Ԇ Ӣ Ҋ Ӥ
Қ Ӄ Ҡ Ҟ Ҝ Ԟ Ԛ
Ӆ Ԓ Ԡ Ԉ Ԕ Ӎ Ӊ
Ң Ӈ Ԩ Ҥ Ԣ Ԋ Ӧ
Ө Ӫ Ҩ Ԥ Ҧ Ҏ
Ԗ Ҫ Ԍ Ҭ Ԏ
Ӯ Ӱ Ӳ Ү Ү́ Ұ
Ҳ Ӽ Ӿ Һ Ҵ Ҷ
Ӵ Ӌ Ҹ Ҽ Ҿ
Ы̄ Ӹ Ы̆ Ҍ Ӭ Э̆ Э̄
Э̇ Ю̆ Ю̈ Ю̄ Є̈ Я̆ Я̄
Я̆ Я̈ Ԙ Ԝ Ӏ
Istorijska slova
Ѻ Ѹ Ѡ Ѽ Ѿ
Ҁ Ѣ Ѥ Ѧ Ѫ
Ѩ Ѭ Ѯ Ѱ Ѳ ֹѴ Ѷ
Digrafi ćirilice
Sva slova ćirilice

U međunarodnim sistemima, Jo je romanizovano kao ë.

Izvedeno je iz ćiriličkog slova E.

Izgovor[uredi | uredi izvor]

Slovo ⟨ё⟩ je naglašeni slog u ogromnoj većini ruskih i beloruskih reči. Na ruskom se nenaglašeno ⟨ё⟩ javlja samo u složenim brojevima i nekoliko izvedenih termina, pri čemu se smatra izuzetkom.

To je takozvani jotovani samoglasnik. U početnom ili post-vokalnom položaju predstavlja zvukove /jo/, kao u „Jorku“. Isto važi ako bilo koji od ⟨ъ⟩, ⟨ь⟩ prethodi ⟨ё⟩.

Slovo ⟨ё⟩ takođe označava fonemu /o/ zajedno s palatalizacijom prethodnog suglasnika (ako je to moguće). U ovom slučaju se između suglasnika i samoglasnika ne javlja zvuk /j/.

Tačan izgovor samoglasnika ⟨ё⟩ može da varira zbog alofonije u slovenskim jezicima. Na ruskom se izgovara [jɵ], sa samoglasnikom [ɵ] sličnim na novozelandskom ili južnoafričkom engleskom jeziku.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Jo se prvi put upotrebljavao na ruskom, ali njegov status na tom jeziku sada je dvosmislen. Jo se pojavljuje kao odvojeno slovo u ćirilici beloruskog, rusinskog, mongolskog i mnogih kavkaskih i turkičkih jezika.

Ruski jezik[uredi | uredi izvor]

Slovo Jo je sedmo slovo alfabeta, ali iako označava različit zvuk od E, često se tretira kao isto slovo za alfabet i sortiranje. U rečniku ёž dolazi iza edok i pre ezditь.

⟨Ё⟩ predstavlja fonemu /o/ posle /j/ ili meki suglasnik (ili povremeno posle ⟨ž⟩, ⟨š⟩), i to uvek treba naglasiti. Naizmenično je sa ⟨e⟩, napisano u nenaglašenim položajima. Nenaglašeno ⟨ë⟩ pojavljuje se samo u retkim pozajmljenicama, u složenicama (u ovom slučaju može se smatrati da ima sekundarni naglasak; najvažnije je da se ⟨ë⟩ javlja u rečima koje sadrže delove trëh- tri i četirëh- četiri, u izvedenicama od samog imena slova ⟨ë⟩ (ёfikátor- jofikator), u pozajmljenicama (kёnigsbérgskiй- pridev iz Konigsberga, sёrfingíst od surfovanja - surfer, sёdzё, gёmbёc).

U savremenom ruskom jeziku, refleks zajedničko-slovenskog jezika /e/ pod stresom i prateći palatalizovani suglasnik, ali koji ne prethodi palatalizovanom suglasniku, je /o/. Uporedite, na primer, ruski moё: ''mojo'' („moj“ srednji nominativ i akuzativ jednine) i poljski / češki / slovački / srpski / slovenački: moje.

Transkripcija stranih reči[uredi | uredi izvor]

⟨Ё⟩ se može upotrebljavati u ruskoj transkripciji stranih reči poreklom iz jezika koji koriste glas / ø /, pišu se eu /ö / ő/ ø (francuski, germanski jezici osim engleskog, uralski jezici), kao što je „Gerhard Schröder“, čije je prezime transliterisano kao Šrёder zbog sličnosti s izvornim ruskim zvukom [ɵ]. Ovo pismo se takođe često upotrebljava za transkripciju engleskog samoglasnika /ɜr/, u imenima poput Robert Bёrns za „Robert Burns“ ili Hёrst za „Hearst“ / „Hurst“ / „Hirst“.

Međutim, zvuk [jo], u rečima s evropskih jezika, obično se transkribuje na ruski kao ⟨jo⟩ u početnom i post-vokalnom položaju i ⟨ьo⟩ nakon suglasnika: Nev Iork za „Nev Iork“ i balьtalon za „bataljon“. Očigledni izuzetak je ruska reč za „ozbiljan“, koja se piše serьёznый, a ne *serioznый. Međutim, ovo je zbog činjenice da ova reč potiče od francuskog sérieux sa zvukom / ø /. (U 19. i ranom 20. veku bila su u upotrebi oba pravopisa. Pravopis sa ⟨io⟩ - ⟨io⟩ u pravopisu pre 1918. - zasnovan je na latinskom seriosus.)

Pravna pitanja[uredi | uredi izvor]

Smatra se da se slovo ⟨ё⟩ nalazi u najmanje 2500 prezimena koja se upotrebljavaju u Rusiji i drugim državama bivšeg SSSR-a. Uobičajeno je da osoba koja ima jedno od ovih prezimena poseduje neke pravne dokumente (pasoše, lične karte, izvode iz matične knjige venčanih i rođenih, dokumente o vlasništvu imovine, itd.) u kojima je prezime napisano sa ⟨ё⟩ a neke u kojima stoji jednostavno ''e''. Takođe, događa se da detetov izvod iz matične knjige rođenih sadrži ⟨ё⟩, a da svi lični dokumenti roditelja sadrže ⟨e⟩. Povremeno su takve neusklađenosti stvarale probleme građanima koji dobijaju nasledstvo ili obavljaju imovinske transakcije.

Beloruski i rusinski jezik[uredi | uredi izvor]

Jo je sedmo slovo beloruskog alfabeta i deveto slovo prešovske rusinske abecede/azbuke. U panonskom rusinskom jeziku ne postoji slovo ⟨ё⟩.

U beloruskom, kao i u prešovskom rusinskom, slova ⟨ё⟩ i ⟨e⟩ su odvojena i nisu zamenljiva.

Dunganski jezik[uredi | uredi izvor]

Za razliku od ruskog pravopisnog sistema, ⟨ё⟩ je obavezan u ćirilici koju koristi Dungan. U tom sinitskom jeziku razlika ⟨e⟩ / ⟨ё⟩ je presudna, jer se prva upotrebljava na takav način da se na standardnom kineskom jeziku napiše slog koji bi imao pinjin napisan ie, a druga se upotrebljava za slog koji se pojavljuje kao jao u pinjinu. ⟨ё⟩ je veoma istaknut u pravopisu na Dunganu, jer se vrlo čest slog koji se pojavljuje kao iang u pinjinu piše ⟨ёn⟩ u Dunganu.

Računarski kodovi[uredi | uredi izvor]

Znak Ё ё
Naziv u Unikodu VELIKO ĆIRILIČKO SLOVO JO MALO ĆIRILIČKO SLOVO JO
Vrsta kodiranja decimalna heksadecimalna decimalna heksadecimalna
Unikod 1025 U+0401 1105 U+0451
UTF-8 208 129 D0 81 209 145 D1 91
Numerička referenca znaka Ё Ё ё ё

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Cyrillic: Range: 0400–04FF” (PDF). The Unicode Standard, Version 6.0. 2010. str. 42. Arhivirano (PDF) iz originala 13. 5. 2011. g. Pristupljeno 2023-09-12.