Đula Partoš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đula Partoš
Lični podaci
Datum rođenja(1845-08-17)17. avgust 1845.
Mesto rođenjaApatin, Austrijsko carstvo
Datum smrti22. decembar 1916.(1916-12-22) (71 god.)
Mesto smrtiBudimpešta, Austrougarska

Đula Partoš (mađ. Pártos Gyula; Apatin, 17. avgust 1845 - Budimpešta, 22. decembar 1916) bio je mađarski arhitekta. Zajedno sa Edenom Lehnerom projektovao mnoge zgrade u stilu secesije u Mađarskoj na prelazu iz 19. u 20. vek.

Đula Patoš je rođen u Apatinu, 11. septembra 1845. godine, pod imenom Julije Puncman (zbog aktuelne mađarizacije menja ime i prezime, 1875. godine). Po završetku Gimnazije u Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin), proveo je tri godine na praksi u građeviskom birou apatinskog arhitekte Ferdinanda Fišera (sin čuvenog apatinskog graditelja orgulja Kašpara Fišera).[1]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Na početku karijere studirao je kod Antala Skalnickog, a diplomirao u Berlinu 1870. Posle ovoga uspostavlja saradnju sa Lehnerom, koja se završila 1896. godine, nakon projektovanja zgrade Muzeja primenjenih umetnosti u Budimpešti.[1] Radeći nezavisno prima porudžbine iz prestonice, kao i iz Đera i Cegleda. Tada se više stilski okreće ka istoricizmu.

Dela[uredi | uredi izvor]

Crkva Svetog Stefana u Kiškunfeleđhazi (1880)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Apatinski arhitekta Đura Partoš”. Radio Dunav. Pristupljeno 31. 1. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]