Jevgenij Švarc

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jevgenij Ljvovič Švarc
Jevgenij Ljvovič Švarc
Lični podaci
Datum rođenja(1896-10-21)21. oktobar 1896.
Mesto rođenjaKazanj, Ruska imperija
Datum smrti15. januar 1958.(1958-01-15) (61 god.)
Mesto smrtiLenjingrad, Sovjetski Savez

Jevgenij Ljvovič Švarc (rus. Евге́ний Льво́вич Шва́рц; Kazanj, 21. oktobar 1896Lenjingrad, 15. januar 1958) bio je ruski i sovjetski književnik, scenarista i novinar. Najpoznatiji je po svojim satiričnim dramama sa elementima bajke, među kojima je najpoznatija „Drakon” (1943), drama sa oštrom političkom satirom u kojoj se govori o prirodi tiranije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se u lekarskoj porodici u Kazanju, a odrastao je u Majkopu. Studirao je pravni fakultet na Moskovskom univerzitetu, ali ga nije završio, pošto je radio istovremeno kao pozorišni glumac u Rostovu na Donu. Od 1921. godine igrao je na petrogradskim scenama. Od 1923. do 1924. Švarc je radio kao novinar. Postao je saradnik Samuila Maršaka u dečjem odeljenju Gosizdata u Lenjingradu. Tada je započeo aktivnije da piše pesme i pripovetke.

Godine 1928. započeo je pisanje drama originalnog izraza – drama sa elementima bajke. Pozorišna kritika ih je dugo ignorisala, jednim delom jer se nisu uklapale u zvaničnu sovjetsku estetiku političke orijentacije tog vremena. Drama „Senka” iz 1940, bajka sa elementima političke satire, posle premijere skinuta je s repertoara, dok je rad na postavljanju drame „Jedna noć” (1942) prekinut jer njen sadržaj nije odgovarao patriotskim potrebama tog vremena. Drama „Drakon” – njegova najpoznatija drama – napisana je 1943. godine kada je bio evakuisan iz opsadnutog Lenjingrada, ispočetka u Kirov, a zatim u Staljinbad. Nakon premijere bila je zabranjena sve do 1962.

Nakon Drugog svetskog rata, Švarc je u Lenjingradu živeo uglavnom od povremenih poslova i sa neredovnim primanjima. Na Drugom kongresu sovjetskih pisaca 1954. pesnikinja Olga Bergolc ga je uzela u zaštitu i predlagala povratak njegovih pozorišnik komada na scenu. Prva knjiga izabranih drama štampana je 1956. godine, posle čega su, postepeno, počele ponovo da se igraju na pozornicama. Najpotpuniji izbor iz Švarcovog stvaralaštva objavljen je u Lenjingradu 1982. godine. Njegovi memoari, pisani od 1949. godine, objavljeni su iste godine u Parizu.[1]

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

Drame[uredi | uredi izvor]

Spomen-ploča na Švarcovom domu u Sankt Peterburgu
  • (Ундервуд, 1928) – drama u 3 čina
  • (Пустяки, 1932) – predstava za lutkarsko pozorište
  • Blago (Клад , 1934) – bajka u 4 čina
  • Princeza i svinjar (Принцесса и свинопас, 1934)
  • Goli kralj (Голый король, 1934) – bajka u 2 čina
  • Avanture Hohenštaufena (Похождения Гогенштауфена, 1934)
  • Crvenkapa (Красная Шапочка, 1936) – bajka u tri čina
  • Snežna kraljica (Снежная королева, 1939) – bajka u 4 čina
  • Lutkarski grad ( Кукольный город, 1939) - drama za lutkarsko pozorište
  • Senka (Тень, 1940) – bajka u tri čina
  • Bajka o izgubljenom vremenu (Сказка о потерянном времени, 1940) – drama za lutkarsko pozorište
  • Brat i sestra (Брат и сестра, 1940)
  • Naše gostoprimstvo (Наше гостеприимство, 1941)
  • Pod lipama Berlina (Под липами Берлина, 1941) – zajedno sa M. M: Zoščenkom – antifašistička predstava pamflet
  • Daleka zemlja (Далекий край, 1942)
  • Jedna noć (Одна ночь, 1943) – bajka u tri čina
  • Drakon (Дракон, 1944)
  • Bajka o hrabrom krojaču (Сказка о храбром солдате, 1943) – drama za lutkarsko pozorište
  • Sto drugova (Сто друзей, 1948) – drama za lutkarsko pozorište
  • Dva javora (Два клёна, 1953) – bajka u tri čina
  • Obično čudo (Обыкновенное чудо, 1956) – bajka u tri čina
  • Povest o mladim supružnicima / Prva godina (Повесть о молодых супругах» / «Первый год, 1957) – predstava u tri čina

Scenariji[uredi | uredi izvor]

  • Don Kihot (Дон Кихот, 1957)
  • Snežna kraljica (Снежная королева, 1966)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Imenik”. Lipar - časopis sa književnost, umetnost i kulturu, godina X, broj 36 (leto 2008): 202-203. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]