Jelena Milojković Đurić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jelena Milojković Đurić
Datum rođenja1931.
Mesto rođenjaBeograd
Datum smrti2019.

Jelena Milojković-Đurić (Beograd, 2. decembar 1931 — 22. jun 2019[1]) bila je srpska istoričarka, antropolog i muzikolog, član Srpske akademije nauka i umetnosti.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Rano školovanje[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Beogradu 2. decembra 1931. godine. Školovanje je započela u Francuskom zabavištu po želji svog oca Borislava Milojkovića, koji je bio poklonik francuske kulture. Nakon toga, upisana je u Srpsko-nemačku osnovnu školu, koja je odlično prirpemila za kasnije studije germanistike. Pohađala je Drugu žensku gimnaziju u ulici Kraljice Natalije, gde je maturirala 1950. godine. Njeno muzičko obrazovanje se uporedo odvijalo u Muzičkoj školi Mokranjac, gde je prvi učitelj bio kompozitor Mihovil Logar.

Studije na Muzičkoj Akademiji i Filozofskom fakultetu[uredi | uredi izvor]

Upisala je Muzičku Akademiju 1950. godine, kako bi dalje nastavila svoje muzičko obrazovanje, a tamo je posebnu pažnju pridavala Istoriji muzike i Folkloristici. Uporedo je studirala na Filozofskom fakultetu, gde se 1951. godine upisala na katedri za Germanistiku, koja se tada nalazila u Kapetan-Mišinom zdanju. Poznati profesor Pero Sljepčević je držao svoja čuvena uvodna predavanja o značajnim studijama posvećenim Germanistici. Pratio ga je njegov tadašnji asistent, a kasnije profesor nemačke književnosti Miljan Mojašević, čija je predavanja o nemačkoj književnosti redovno slušala. Upisala je nemački jezik i književnost, engleski jezik i književnost kao i francuski jezik. Proučavanje nemačke, engleske, francuske i ruske književnosti je bilo od velikog značaja za njen dalji interdisciplinarni rad posvećen istoriji srpske i evropske kulture. Po apsolviranju na Germanistici 1955. godine, studirala je od 1955. do 1957. godine na Univerzitetu u Stokholmu i Univerzitetu u Upsali, gde je diplomirala 1957. godine sa glavnim predmetima Slovenski jezici i književnost, Muzikologija i Komparativna etnologija. Svoje studije na Univerzitetima u Stokholmu, a posebno u Upsali, su je uputile na dalje proučavanje bitnih veza između književnih, likovnih i muzičkih dela omeđenih značajnim istorijskim poglavljima u evropskim okvirima.

Slična insterdisciplinanjna ukrštanja sledila je dalje tokom postdiplomskih studija na Muzičkoj Akademiji u Beogradu. Prijavila se na konkurs Ministarstva Prosvete za upis na treći stepen studija i bila primljena, gde je akademik Stanojlo Rajčić podržao njenu kandidaturu. Započela je magistarske studije 1958. godine i bila je među prvima upisanih na Odseku istorije muzike, uz stipendiju Ministarstva Prosvete. Položila je završni ispit 28. juna 1963. godine i time stekla stepen magistra. Diplomu je potpisao dekan Muzičke Akademije Dušan Skovran i rektor Umetničke akademije Bruno Brun, 2. jula 1966, i nosi pečat Umetničke akademije u Beogradu.

Doprinos radio programu[uredi | uredi izvor]

Povremeno je sarađivala sa međunarodnim programom Jugoslovenske Radiodifuzije. Napisala je tekst i priredila muzičke primere za ciklus emisija posvećenih slavnim srpskim manastirima, po narudžbini Francuske nacionalne radiodifuzije. Isti program je potom bio emitovan i u Kanadi. Emisija je bila ponovljena nekoliko puta, i nosila je naslov Pevajući manastiri Napisala je takođe niz emisija u okviru Radio-škole emitovanih na talasima Radio Beograda.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Njeno prvo zaposlenje je bilo na Fakultetu pozorišne umetnosti. Prijavila se na konkurs 1963. i bila izabrana za predavača za predmet Istorija muzike. Najviše pažnje je posvetila dramskim i muzičkim delima namenjenim pozorišnoj sceni. Na tom položaju je ostala do 1966. godine. U istom periodu bila je saradnik Muzikološkog insitituta Srpske akademije nauka i umetnosti.

Akademski rad[uredi | uredi izvor]

Nastavila je proučavanje i pisanje studija i eseja o srpskoj i evropskoj kulturi, razmatrajući interdisciplinarne veze i podsticaje. Taj prilaz je kasnije još više razradila, posebno u svojoj doktorskoj disertaciji, koja je pružila nova tumačenja književnog, muzičkog i likovnog stvaralaštva nastalog u međuratnom periodu. Tokom 1968. predavala je na Slavističkoj katedri Univerziteta u Bolderu.

Kasnije, od 1972. do 1974. godine, predavala je ruski jezik i književnost na jednom teksaškom univerzitetu. U periodu od 1974. do 1976. godine, bila je na postdiplomskom usavršavanju u Berlinu, na poznatim obrazovnim institucijama, među kojima je Visoka tehnička škola, gde je upisala Komparativnu književnost kod profesora Norberta Milera, kao i Muzičku i umetničku avangardu međuratnog perioda kod profesora Karla Dalhausa. Na Slobodnom univerzitetu u Berlinu upisala je Komparativnu etnologiju kod prof. Rajnharta.

Rad na doktorskoj disertaciji[uredi | uredi izvor]

Od 1979. do 1981. godine upisala se na Istorijsku katedru Filozofskog fakulteta sa započetom doktorskom disertacijom Muzika kao deo srpske kulture između dva svetska rata. Njen mentor je bio profesor i akademik Radovan Jeardžić, koji je od početka uvideo značaj predložene teme i pružio punu podršku.

U svojoj disertaciji istakla je da su mnoga književna i umetnička dela nastala tokom dvadesetih i početkom tridesetih godina svedočila o težnji za ispitivanjima novih stvaralačkih puteva. Po izbijanju ekonomske krize i zaoštravanju političke i društvene situacije, primetna je izvesna cezura u avangardnom umetničkom stvaranju, kao i povezivanje na mnogolika zaveštanja duhovne tradicije. Preispitivanja, kako ljudskih, tako umetničkih stavova, u danima slutnje i neizvesnosti podsticala su na traganje za dubljim smislom i ulogom umetničkog dela u okviru društvene zajednice. Promene u stvaralačkom i ljudskom stavu obuhvatale su mnoge kljiževnike i umetnike, kako u Srbiji, tako i širom sveta. Otuda sutada nastajala književna i umtenička dela objedinjena kao svedočanstva ljudske misli, te predstavljaju svojevrstan odgovor na prelomne promene i istorijske događaje tokom međuratnog perioda.

Upravo zato je profesor Jeardžić pozvao poznate istoričare da budu članovi doktorske komisije, koju su sačinjavali profesori i akademici Dejan Medaković, Dragoljub Jeremić, Andrej Mitrović i Lazar Trifunović. Disertaciju je odbranila 23. juna 1981. godine. Diplomu su potpisali dekan Filozofskog fakulteta Dragan Srejović kao i rektor Vojislav M. Petrović, 28. oktobra 1981. godine.

Po savetu svog mentora akademika Radoslava Jeardžića, prevela je svoju disertaciju na engleski jezik, kako bi bila dostupna čitaocima i van granica naše zemlje. Engleski prevod je bio objavljen pod naslovom Tradition and Avant-Garde, Literature and the Arts 1918-1941. u poznatoj seriji Istočnoevropskih monografija, 1984. godine u Njujorku. Sledila je druga knjiga, koja je obuhvatala period od 1900. go 1918. godine, pod naslovom Tradition and Avant-Garde, Literature and Art in Serbian Culture, 1900-1918, objavljena 1988. Obe knjige bile su dalje objavljivane i kod drugih izdavača, kao i na internetu, i kasnije na srpskom jeziku u uzmenjenoj verziji pod naslovom Usponi srpske kulture, gde je prikazala razvoj srpske kulture, počevši sa prvim decenijama dvadesetog veka, tačnije 1900-1918, da bi potom u drugom tomu osvetlila dalji razvoj srpske književnosti i umetnosti u međuratnom periodu 1918-1941. Ove knjige objavio je Zoran Stojanović u svojoj Izdavačkoj knjižarnici 2008. godine i imale su nekoliko izdanja.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Tradition and Avant-Garde: The Arts in Serbian Culture between the two World Wars, East European Monographs, Boulder and New York, Columbia University Press, 1984, vii, 175
  • Tradition and Avant-Garde: Literature and Art in Serbian Culture 1900-1918, East European Monographs, Boulder and New York, Columbia University Press, 1988. v, 227
  • Aspects of Soviet Culture, Voices of Glasnost’ 1960-1990, East European Monographs, Boulder and New York, Columbia University Press, 1991, iii, 190
  • Panslavism and National Identity in Russia and in the Balkans. Images of the Self and Others , East European Monographs, Boulder and New York, Columbia University Press, 1994, iii, 177
  • AE Mitropolit srpski Mihail, Sveta Gora Atonska, Reprint of the 1886 edition Novi Sad, Pajevic, pp. 195
  • Hodočašće gospodina Mihaila mitropolita srpskog Palestini i Svetoj Gori Atonskoj 1883. Godine (The Pilgrimage of Metropolitan Mihail to Palestine and Athos in 1883), Prosveta , Nis, 1998, pp. V- XLVI, 193
  • Aspects of Balkan Culture, Social, Political and Literary Perceptions, New Academia Publishing LLC, Washington DC 2006, vii, 290
  • The Eastern Question and the Voices of Reason, Austria-Hungary, Russia and the Balkan States 1875-1908, Images of the Self and Others. East European Monographs, Columbia University Press, Boulder and New York, 2002, xii, 238
  • Usponi Srpske Kulture, Knjizevni, Muzički i Likovni Život, 1900-1918. Sremski Karlovci, Novi Sad, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2008, 229
  • Usponi Srpske Kulture, Muzički, Knjizevni, i Likovni Život, 1918-1941. Sremski Karlovci, Novi Sad, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2009, 187
  • Balkan Cultural Legacies, Historical, Literary and Fine Arts Perceptions, East European Monographs, Boulder and New York, Columbia University Press, 2010,vi, 286
  • Srbi na putevima Balkana, Evrope i Sredozemlja, Zavod za udzbnike, Beograd, 2011, 295

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]