Jurij Kondratjuk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oleksandr Šargej
Lični podaci
NadimakJurij Kondratjuk
Datum rođenja9 (21) juna 1897. godine
Mesto rođenjagrad Poltava (današnja Ukrajina),
Datum smrti23. februar 1942. godine
Obrazovanjeinženjer
Naučni rad
Poljekosmonautika

Jurij Vasiljevič Kondratjuk (pravo ime je Šargej Oleksandr Hnatovič) je rođen 9. (21) juna 1897. godine u Ukrajini - datum i mesto smrti je neizvestan, ne ranije od 1942. godine - ukrajinski naučnik, izumitelj, jedan od pionira raketske tehnike i teorije putovanja u svemir. Autor je takozvane "trase Kondratjuka" kojom su putovali na Mesec svemirski brodovi "Apolon".

Život[uredi | uredi izvor]

Jurij Kondratjuk

Rođen je u Poltavi. Njegova majka Ljudmila Šargej [1]je bila profesorica francuskog jezika, a otac, Ignatij Šargej - jevrejski konvert katoličke vere, student Kijevskog univerziteta[1]. Malog Oleksandra je vaspitavala njegova baka Katerina i nerodni deda Jakim Dacenko, iz sela Mala Pavlivka. Majka Oleksandra se lečila u psihijatričkoj bolnici, dok je otac bio kao "večni student", studirao je u Nemačkoj imperiji. Oleksandr Šargej je posle pisao u svojoj autobiografiji o roditeljima: "vaspitao me je nerodni deda". Nakon povratka u Rusku imperiju 1906. godine otac Oleksandra je uzeo sina sa sobom u Sankt-Petersburg.

1910-1916. godina Oleksandr je studirao u Drugoj poltavskoj muškoj gimnaziji. Završio je sa srebrnom medaljom.[2]

1916. godine Oleksandr je upisao mehaničko odeljenje Petrogradskog politehničkog instituta, ali već u novembru iste godine otišao je u vojsku i postao starešina. Do demobilizacije 1918. godine učestvovao je u turskom frontu. Posle Oktobarske revolucije kao oficir revolucijske vojske bio je mobilizovan u Belu armiju, ali je dezertirao i preselio se u grad Smila (današnja Čerkaska oblast, Ukrajina). Pošto se plašio represija zbog svoje oficirske prošlosti, promenio je ime i prezime i postao Jurij Kodratjuk i pod takvim imenom je živeo do kraja svog života.

Nezavisno od Kostjantina Ciolkovskog proučavao je osnovne probleme kosmonautike, letova u svemir i modeliranja svemirskih brodova. U svom radu "Osvajanje svemira" 1929. godine naveo je glavnu formulu leta rakete, teoriju višestepenskih raketa. On je bio prvi ko je formulisao teoriju višestepenskih raketa i predložio je da se koriste određene metale i nemetale za raketno gorivo.

Mnoge ideje Jurija Kondratjuka (o formiranju svemirskih sistema, o kalkulaciji trajektorije leta za sletanje na Mesec) kasnije su bile iskoriščene u praktičnoj kosmonautici. Naime, rezultati njegovog naučnog dela "O osvajanju međuplanetsnog prostora" implementirani su pri planiranju sletanja amerikanskih kosmonauta na Mesec 1969. godine. Tada su kosmonauti na obratnoj strani Meseca nazvali jedan krater po imenu Kondratjuka.

Kada je počeo Drugi svetski rat, otišao je na front kao prostovoljac.

Dugo vreme se smatralo da je Kondratjuk poginuo 3. oktobra 1941. godine (zato je taj datum zabeležen na njegovoj memorialnoj dasci u Poltavi). Ali kasnije su pronađene dokaze da je tada Kondratjuk još bio živ. Zato je postala popularna nova verzija prema kojoj naučnik je umro 23. februara 1942. godine pod gradom Kirov Kaluzke oblasti[3]. Sahranjen je u bratskoj grobnici blizu grada Kirova. Prema verziji Džona Hubolta umro je 1952. godine[4]. Mada je najverovatnije umro u kontracionom logoru.

«Osvajanje međuplanetnih prostora».

Glavni datumi u naučnom životu[uredi | uredi izvor]

- 1925. godine - poslao je Holovnauci u Moskvi svoj rukopis "O međuplanetnim putovanjima"

- u januaru 1929. godine u Novosibirsku izdao je knjigu "Osvajanje međuplanetnih prostora" Arhivirano 2013-10-05 na sajtu Wayback Machine

- 1930. godine je osuđen nepravedno, radio je u konstruktornom birou ODPU kao inženjer

- 1932-1933. godine u Novosibirsku radio je na projektu Krimske vetrenjače. Nastavio je taj rad u Harkovu. Projekat je predviđao izgradnju vetrenjače jačine 12 hiljada kilovata u vreme, kada su zadadne vetrenjače imale maksimalno nekoliko stotina kilovata.

- 1939. godine Kondratjuk je stao na čelu odeljenja projektno-istraživačke ustanove vetrenjače u Moskvi.[5]

Doprinos u nauku i međunarodno priznanje[uredi | uredi izvor]

Jurij Kondratjuk je ušao u istoriju nauke i tehnike kao autob mnogih originalnih ideja u raketnoj i svemirskoj oblasti. Naime, on je bio prvo ko je objasnio ekonomsku svrhishodnost verkitalnog poletanja rakete, formiranja tranzitnih baza tokom leta, kočenja u gornjim delovima atmosfere, koriščenja energije sunca svemirskim brodovima i tako dalje. Njegovo najveće dostignuće je kalkulacija leta čoveka na Mesec, koju su iskoristili amerikanci.

Sećanje na Kondratjuka[uredi | uredi izvor]

  • 1970. godine ulica u Minskoj regiji Kijeva imenovana je imenem Kondratjuka
  • 2016. godine jedna ulica u gradu Dnipro nosi ime Kondratjuka
  • Federacija Ukrajine je izdala spomen medalju "Jurij Kondratjuk"[7]
  • Muzej aviacije i kosmonautike u Poltavi nosi njegovo ime
  • Narodna banka Ukrajine je izdala 1997. godine kovanicu "Jurij Kondratjuk", a 1997 i 2002. godine - poštanske marke[8].
  • U Poltavi postoji spomenik Juriju Kondratjuku.
  • Njegovo ime nosi asterojid 3084 Kondratjuk
  • 21. juna 2012. godine Google je proslavio 115 godina od rođenja Jurija Kondratjuka postavljanjem dudla na glavnoj stranici[9].
  • 2014. godine njegovo ime uključeno u Međunarodnu svemirsku salu slave Muzeja istorije svemira u Nju-Meksiko[10].

Gledaj takođe[uredi | uredi izvor]

  • Trasa Kondratjuka
  • Poltavskij muzej avijacije i kosmonautike

Beleške[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Levin Vladimir. „«Liniя žizni Aleksandra Šargeя". saйt «NewsWe.com» (ros.). 
  2. ^ Smolij, Valerij Andrijovyč, ur. (2021). Encyklopedija istoriï Ukraïny. kniha 1: Dodatkovyj tom. Kyïv: Naukova Dumka. ISBN 978-966-00-0632-4. 
  3. ^ „Šargeй — Kondratюk — Luna”. Informacionno-istoričeskiй portal «vaš god roždeniя» (ros.). 
  4. ^ V. A. Šenderovsьkiй. (2009). Kondratюk Юrій Vasilьovič. Enciklopedія іstorії Ukraїni : u 10 t. / redkol.: V. A. Smolій (golova) ta іn. K: Іnstitut іstorії Ukraїni NAN Ukraїni. str. 560 s. 
  5. ^ gol. red. M. P. Bažan ; redkol.: O. K. Antonov ta іn. (1980). Kondratюk Юrій Vasilьovič // Ukraїnsьka radяnsьka enciklopedія : u 12 t. / — 2-ge vid. — T. 5 : Kantata. K: Golovna redakcія URE. str. 566 s. 
  6. ^ Nazva misu Kanaveral u 1964-1973 rokah
  7. ^ A.Železnяkov. „«KONDRATЮK Юriй Vasilьevič (A. I.ŠARGEЙ)» // «Эnciklopediя „Kosmonavtika“»(ros.).”. «Эnciklopediя „Kosmonavtika“»(ros.). Arhivirano iz originala 19. 12. 2021. g. Pristupljeno 05. 03. 2024. 
  8. ^ „Юriй Vasilьevič Kondratюk // Kosmičeskiй memorial (Є.Rumяnceva)”. Arhivirano iz originala 20. 06. 2013. g. Pristupljeno 05. 03. 2024. 
  9. ^ „Google. Logotip «115 rokіv vіd dnя narodžennя Юrія Kondratюka»”. Arhivirano iz originala 22. 12. 2015. g. Pristupljeno 05. 03. 2024. 
  10. ^ „Юrій Vasilьovič Kondratюk u Zalі Slavi Muzeю іstorії kosmosu u Nью-Meksiko(angl.)”. Arhivirano iz originala 08. 12. 2015. g. Pristupljeno 05. 03. 2024. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • V. A. Šenderovsьkiй. Kondratюk Юrій Vasilьovič Arhivirano 2016-08-17 na sajtu Wayback Machine // Enciklopedія іstorії Ukraїni : u 10 t. / redkol.: V. A. Smolій (golova) ta іn. ; Іnstitut іstorії Ukraїni NAN Ukraїni. — K. : Naukova dumka, 2009. — T. 5 : Kon — Kю. — S. 20. — 560 s. : іl. — ISBN 978-966-00-0855-4.
  • N. K. Kočerga. Kondratюk Юrій Vasilьovič Arhivirano 2016-08-18 na sajtu Wayback Machine // Enciklopedія sučasnoї Ukraїni / red. kol.: І. M. Dzюba [ta іn.] ; NAN Ukraїni, NTŠ. — K. : Іnstitut enciklopedičnih doslіdženь NAN Ukraїni, 2001­–2023. — ISBN 966-02-2074-X.
  • Vіtalій Ablіcov. «Galaktika „Ukraїna“. Ukraїnsьka dіaspora: vidatnі postatі» — K.: KIT, 2007. — 436 s.
  • Bogdan Žoldak pro Karpa Solenika, Йosipa Timčenka, Іvana Pіddubnogo, Юrія Kondratюka, Mikolu Lukaša] / B.Žoldak. — Kiїv : Granі-T, 2009. — 125 s. — (Serія «Žittя vidatnih dіteй»). — ISBN 978-966-465-256-5
  • Burій V. Sin Zemlі — sin Kosmosu: Oleksandr Šargeй (Юrій Kondratюk) / Valerій Burій // Mіsto robіtniče (Vatutіne). — 2002. — 12 lip. — S. 4. — (Postatі).

Reference[uredi | uredi izvor]