Pređi na sadržaj

Ljubomir Bakić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubomir Bakić
Lični podaci
Datum rođenja1877.
Mesto rođenjaZabrđe, Knjaževina Crna Gora
Datum smrti1925.
Mesto smrtiCetinje, Kraljevina SHS
8. maja 1913 — 2. januara 1916.
MonarhNikola I
PremijerJanko Vukotić [1]
VladaPrva vlada Janka Vukotića
Druga vlada Janka Vukotića
Treća vlada Janka Vukotića
PrethodnikDušan Vukotić
NaslednikMarko Radulović

Ljubomir Bakić (Zabrđe kod Andrejevice 1877 — Cetinje 1925) je bio crnogorski, pravnik i političar.

Osnovnu šlolu je završio u rodnom mestu, a gimnaziju i Pravni fakultet u Beogradu. Jedan je od organizatora Narodne stranke, prve političke partije u Crnoj Gori.

Branio je optužene u Bombaškoj aferi (1907). Bio je ministar pravde 1913. Kao poslanik u Velikoj narodnoj skupštini učestrvovao 1918. u ujedinjenju Crne Gore i Srbije i formiranju Jugoslavije.

Posle ujedinjenja prelazi u Radikalnu stranku. Kao njen predstavnik izabran je za narodnog poslanika i u Narodnoj skupštini bio je potpredsednik 19231924. Dolazi u sukob sa vođstvom stranke zbog njenog političkog kursa prema Crnoj Gori, pa izlazi na izbore 1925. sa disidentskom listom.

Bakić je uživao glas opreznog i trezvenog političata. Bavio se publicističkim radom,. Objavio je više rasprava iz oblasti pravne nauke. Napisao je Zakonodavstvo u Crnoj Gori, Nadležnost šerijatskih sudova, a u rukopisu je ostavio; Etnografska građa o Vasojevićima i Crna Gora 1905—1920.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Tekst dr Nikole Škerovića, istoričara, direktora Državnog arhiva Srbije u Enciklopediji Jugoslavije JLZ Zagreb 1980. tom 1 (A—Biz) str. 431
  1. ^ Risto Popović, kao privremeni od 17. jula 1914. i Mirko M. Mijušković od 3. oktobra 1915.