Džozefina Bol
Džozefina Bol | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. april 1898. |
SAD | |
Datum smrti | 1. avgust 1977.79 god.) ( |
Mesto smrti | Berkli, SAD |
Naučni rad | |
Polje | komparativna psihologija, endokrinologija i klinička psihologija |
Institucija | Univerzitet Kalifornije, Berkli |
Džozefina Bol (28. april 1898 – 1. avgust 1977, Berkli) bila je američki komparativni psiholog, endokrinolog i klinički psiholog.[1]
Ostaće zapamćena kao pionir u proučavanju reproduktivnog ponašanja i neuroendokrinologije (u periodu od 1920-ih do 1940-ih). Kasnije je radila kao klinički psiholog u zdravstvenom sistemu države Njujork, u bolnici Veteran's Administration Hospital in Perry Point, Merilend (od kraja 1940-ih do 1967. godine).
Karijera[uredi | uredi izvor]
Nakon diplomiranja, Džozefina se preselila u Baltimor, Merilend, i prihvatila dužnost asistenta psihobiologa na Psihijatrijskoj klinici Henri Fips u Univerzitetskoj bolnici Džon Hopkins.[2][3] Skoro odmah počela je saradnju sa Karlom Gotfridom Hartmanom, direktorom Karnegi instituta u Vašingtonu.[4] Kasnije se pridružila Odeljenju za embriologiju na Institutu, gde je prvenstveno bila angažovana u radu sa Hartmanom, stručnjakom za fiziologiju i embriologiju jajnika, a kasnije i sa njegovim naslednikom Džordžom Konanom, sa kojim je otkrila hormon progesteron.[2]
I Hartman i Korner su podržavali Džozefinine eksperimente o ponašanja, koji su uključivali istraživanja:
- seksualne ekscitabilnosti kod Rezus makaki majmuna tokom menstrualnog ciklusa (1935),[5]
- seksualnu receptivnost kod majmuna sa ovarijektomijom nakon ubrizgavanja estrogena (1936),[5]
- inhibicije seksualne receptivnosti ubrizgavanjem progesterona (1939),[6]
- dokumentovanje slučajeva imitativnog učenja kod majmuna (1938).[7]
Tokom 1930-ih i ranih 1940-ih Džozefina je objavila niz fundamentalnih studija istražujući seksualno ponašanje mužjaka i ženki pacova, sa posebnim naglaskom na ulogu hormona i drugih aspekata fiziologije u ponašanju.
Džozefinine je napustila Baltimor 1941. godine i 1940-ih i 1950-ih obavaljala je sledeći niz aktivnosti na kratkoročnim funkcijama:
- Od 1942–1943. godine, bila je naučni saradnik na Koledžu za kućnu ekonomiju Univerziteta Kornel.
- Od 1943-1945. godine bila je docenta na odseku za psihologiju na Vasar koledžu.
- Od 1945-1947. godine, bila je asistentkinja na Hartford Junior koledžu u Konektikatu i klinički psiholog na Institutu za život Univerziteta Konektikat, što je označilo početak Džozefinine karijere u oblasti kliničke psihologije.
- Godine 1948. radila je kao klinički psiholog za zdravstveni sistem države Njujork.
- Od 1948-1950, radila je kao viši psiholog u Državnoj bolnici Rokland.
- Od 1950-1955, služila je kao terenski supervizor u Programu obuke za psihološke pripravnike u državi Njujork.
- Od 1954-1955. godine bila pomoćnik direktora psiholoških službi Državnog odeljenja za mentalnu higijenu Njujorka.
- Od 1951-1952. godine radila je kao sekretar Psihološkog udruženja države Njujork.
Godine 1955. godine vratila se u Merilend i kao istraživač-psiholog bila je povezan sa tada kontroverznim istraživačkim projektom lobotomije u bolnici za veterane u Peri Pointu, Merilend. Godine 1959. napustila je istraživanje lobotomije kako bi radila kao klinički psiholog u Upravnoj bolnici za veterane, sa fokusom na gerontologiju. Na ovoj funkciji je ostala je do penzionisanja 1967. godine.
Boreći se da pronađe stalna sredstva za svoje istraživanje Džozefina je 1940-ih, radila i kao klinički psiholog sve do penzionisanja 1967. godine.
Preminula je 1. avgust 1977. godine Berkliju.
Delo[uredi | uredi izvor]
Džozefina Bol se bavila istraživanjem uloge steroidnih hormona u reproduktivnom ponašanju i istovremeno istraživanjima u oblasti bihejvioralne neuroendokrinologije.[8] Džozefinin prvi objavljeni rad iz 1926. godine opisuje rezultate njenih najranijih istraživanja uloge steroidnih hormona u učenju.[9] Njene detaljne studije o hormonima i reproduktivnom ponašanju kod pacova i makakiji majmuna dale su temeljni doprinos ovoj oblasti endokrinologije.[10][11]
Značajno je da se njen rad ranih 1930-ih dotakao organizacione i aktivacione uloge steroidnih hormona,[12] o kojoj je prethodio, više od dve decenije, vodio Jung na ovu temu.
U bolnici za veterane u Peri Pointu, Merilend Džozefina je učestvovala u istraživanju na većegm broju lobotomija sprovedenih između 1947. i 1950. godine. Ova procedura je pala u nemilost istraživača, pošto su lekovi za smirenje postali dostupni sredinom 1950-ih. Džozefina je u ovim istraživanjima pratila posledice lobotomije. Rezultate istraživanja objavila je u velikoj studiji čiji je ona bila glavni autor, 1959. godine, pod nazivom The Veterans Administration study of prefrontal lobotomy.[13]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Josephine Ball | August 1, 1977 Obituary”. 2018-11-23. Arhivirano iz originala 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 2023-04-08.
- ^ a b Einstein, Gillian (2007). Sex and the Brain. Cambridge, MA: The MIT Press. p. 810.
- ^ Ogilvie, Marilyn; Harvey, Joy (2000). The Biographical Dictionary of Women in Science: Pioneering Lives From Ancient Times to the Mid-20th Century (Vol. 1). New York, NY: Routledge. pp. 73–74.
- ^ Hartman, C. G.; Ball, J. (1930-12-01). „On the Almost Instantaneous Transport of Spermatozoa Through the Cervix and the Uterus in the Rat”. Experimental Biology and Medicine. 28 (3): 312—314. .
- ^ a b Ball, Josephine; Hartman, Carl G. (1935). „Sexual excitability as related to the menstrual cycle in the monkey”. American Journal of Obstetrics and Gynecology. 29 (1): 117—119. .
- ^ Ball, J.; Hartman, C. G. (1939-04-01). „A Case of Delayed Ovulation After Estrin Administration in the Intact Monkey”. Experimental Biology and Medicine. 40 (4): 629—631. .
- ^ Ball, Josephine (1938). „A Case of Apparent Imitation in a Monkey”. The Pedagogical Seminary and Journal of Genetic Psychology. 52 (2): 439—442..
- ^ Ball, J. (1929). Measurement of sex behavior in male rats. University of California.
- ^ Ball, Josephine (1926-11-01). „The Female Sex Cycle as a Factor in Learning in the Rat”. American Journal of Physiology-Legacy Content (na jeziku: engleski). 78 (3): 533—536. doi:10.1152/ajplegacy.1926.78.3.533.
- ^ Ball, J. (1936). Sexual responsiveness in female monkeys after castration and subsequent estrin administration. Psychological Bulletin, 33(811), 117–119.
- ^ Ball, J., & Hartman, C. G. (1939). A case of delayed ovulation after estrin administration in the intact monkey. Proceedings of the Society for Experimental Biology and Medicine, 40(4), 629–631.
- ^ Ball, J. (1934a). Demonstration of a quantitative relation between stimulus and response in pseudopregnancy in the rat. American Journal of Physiology-Legacy Content, 107(3), 698–703.
- ^ Ball, J.; Klett, C.; Gresock, C. J. (1959). „The Veterans Administration study of prefrontal lobotomy.”. Journal of Clinical and Experimental Psychopathology & Quarterly Review of Psychiatry and Neurology (na jeziku: engleski). 20: 205—217. PMID 13796225. S2CID 39554507.