Džuče ideja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Džuče ideja (korej. 주체사상)[1] je zvanična državna ideologija Severne Koreje, ali i celokupan politički sistem te države.[2] Tvorac ideje je Kim Il Sung (19121994).[3] Srž same ideje je da je ”čovek gospodar svega, i odlučuje o svemu”.[4][5][6] Zvanično je uvedena 1972. godine kao zamena za marksizam-lenjinizam, a sledbenici je smatraju višom, razvijenom formom socijalizma.

Praktična primena[uredi | uredi izvor]

Prema Kim Džong Ilovom delu O Džuče ideji, primena Džučea u državnoj politici podrazumeva sledeće:

  1. Narodu se mora obezbediti sloboda političkog mišljenja, te oslanjanje na sopstvene potencijale u ekonomiji, ali i politici oružanih snaga (što se može smatrati težnjom ka blokovskoj nesvrstanosti).
  2. Ovakva politika mora nadahnuti narodne mase što bi stvorilo punu zaposlenost u revoluciji i obnovi.
  3. Metodi revolucije i obnove moraju biti prilagođeni situaciji u zemlji, i
  4. najvažniji proces u toj revoluciji treba da bude oblikovanje ljudi kao zrelih komunista spremnih na akciju u izgradnji zemlje.

Religijske odlike[uredi | uredi izvor]

Kim il Sung je proklamacijom Džuče ideje želeo da narodu stvori adekvatnu zamenu za religiju, tj. da ukloni metafizičke aspekte religije kao društvenog fenomena, ali su i opet pridodate i neke sličnosti: godina rođenja Kim Il Sunga je, nekoliko godina posle njegove smrti uzeta za početnu godinu novog Džuče kalendara; statue Kim Il Sunga postoje u svim naseljima u Severnoj Koreji, njegove i slika Kim Džong Ila su obavezne na zidovima svih stanova, kancelarija, fabričkih hala, u vozovima, autobusima i putničkim avionima, a bedževe sa njihovim likovima moraju nositi svi građani dok su na javnim mestima. Džuče toranj, Velika bronzana statua Kim Il Sunga sa ispruženom rukom, te njegova rodna kuća i mauzolej (sve u Pjongjangu) su glavna mesta hodočašća za severnokorejski narod, ali i za malobrojne pristalice Džuče ideje širom sveta.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Myers 2015, str. 11.
  2. ^ Myers 2015, str. 12.
  3. ^ Myers 2015, str. 13.
  4. ^ Cumings 1997, str. 207, 403–04.
  5. ^ Abt 2014, str. 73–74.
  6. ^ Robinson 2007, str. 159.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]