Abdulah Taja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Abdulah Taja na promociji svoje knjige

Abdulah Taja (arapski: عبد الله الطايع, Rabat, 1973) marokanski je pisac i režiser koji stvara na francuskom jeziku i živi u Parizu od 1998. godine. Objavio je osam romana, od kojih su mnogi autobiografski.[1] Njegove knjige su prevedene na baskijski,[2] holandski, engleski, italijanski,[3] rumunski, španski,[4] švedski[5] i arapski.[6]

Taja je 2006. godine postao prvi javno deklarisani gej[7] arapski pisac,[8] i jedini je gej marokanski pisac ili režiser.[9] Smatra se da je njegov prvi film, Vojska spasa, arapskom filmu dao „svog prvog gej protagonistu".[10] Nakon što se javno deklarisao kao gej muškarac, prema jednom izvoru, Taja je „postao ikona u svojoj domovini Maroku i arapskom svetu i svetionik nade u zemlji u kojoj je homoseksualnost ilegalna".[1]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Abdulah Taja je rođen 1973. godine u Rabatu, Maroko.[11] Prema Njujork tajmsu, Taja je „rođen u javnoj biblioteci u Rabatu, gde je njegov tata radio kao domar i gde je njegova porodica živela do njegove 2. godine."[12] Odrastao je u Haj Salemu, naselju grada Sale koji se nalazi blizu Rabata. Njegova porodica je bila siromašna. Imao je devetoro braće i sestara. Prvi kontakt sa književnošću imao je preko svog oca u biblioteci.[8]

Taja je živeo u Haj Salemu od 1974. do 1998. godine. Opisao je ovo iskustvo rečima:[8]

Sve što znam o svetu dolazi iz ovog grada i ovog komšiluka. Sve što želim staviti u svoju knjigu dolazi iz ovog sveta. Kuća u kojoj sam ja živeo bila je vrlo mala, samo tri sobe za jedanaest osoba. Jedna soba za mog oca, druga za mog starijeg brata Abdelkebira koji je imao veliki uticaj na mene, a treća za ostatak porodice: moju majku, šest sestara, mog malog brata i mene. Moj se život i dalje vrti oko ove tri sobe. Ukusi, mirisi, slike, ideje straha i prestupa dolaze iz ove kuće, ove siromašne porodice koju volim i mrzim istovremeno. Dugi niz godina bili smo stvarno siromašni, nismo imali dovoljno hrane i puno smo se borili. Moćne strukture u porodici bile su ogledalo diktature kroz koju je Maroko tada prolazio.

Kao mladić, dodirnuo je visokonaponski generator struje i bio nesvestan i smatrao se mrtvim na jedan sat. Nakon što se probudio, prozvali su ga za „čudotvorca". Godine 2010. rekao je: „Još uvek imam neku struju koju sam dobio tog dana, bio sam negde tokom tog „mrtvog vremena" , ali gde, ne znam, možda razlog zbog kojeg pišem je zato što želim znati odgovor na to pitanje.[13]

Taja je bio feminizirani dečko koji je „uvek znao da je gej".[13] Većinu njegovog detinjstva, prema Njujork Tajmsu, „skrivao je svoju seksualnost najbolje što je mogao, ali njegov specifično ponašanje donelo mu je ismevanje i zlostavljanje, iako bi kasnije postalo izvor umetničke inspiracije."[12] Njegova porodica „je verovatno uvek znala" da je bio gej, kasnije je rekao, ali" nikada o tome nisu govorili".[13] Kada je imao 11 godina, grupa muškaraca se okupila izvan njegove porodične kuće i vikala mu da izađe da bi ga silovali. „Svi su čuli, ne samo moja porodica, već i čitavo naselje", izjavio je kasnije. „Ono što sam jasno video je da ovako funkcioniše društvo i da vas niko ne može zaštititi, čak ni vaši roditelji. Tada sam shvatio da moram sakriti ko sam ja".[13]

Tajini roditelji su podržavali obrazovanje i upisali su petoro svoje dece na fakultet.[11] Abdulah je studirao francusku književnost dok je živeo u Rabatu.[11] Taja je izjavio 2010. godine da mu je bilo jasno da će morati da ide u Pariz, jer je to grad Izabele Ađani, grad Remboa i Marsela Prusta. Cilj mu je da ode tamo i živi slobodno kao homoseksualac, ali u isto vreme da ostvari svoje ciljeve - da piše knjige i stvara filmove.[13][14]

Kada je upisao fakultet, shvatio je da je njegovo znanje francuskog jezika dosta loše. Stoga je odlučio da ga poboljša tako što će pisati svoj dnevnik na francuskom. To je bio najbolji način da se uhvati u koštac sa jezikom i da ostvari kontakt bez ikakve medijacije i posrednika. Njegov stil pisanja je nastao iz ove odluke, i dnevnika koji je čuvao u Maroku. Na ovaj način je postao pisac.[11] Njegovo znanje francuskog se popravilo u tolikoj meri da je osvojio stipendiju za studiranje francuske književnosti 18. veka u Ženevi.[13] On je 1998. godine živeo u Švajcarskoj[12], gde je studirao jedan semestar.[11] Od 1999.[12] je prešao na Sorbonu, uz još jednu stipendiju, kako bi radio na svojoj doktorskoj tezi.[11][13] U Parizu je Taja izbegao od represivnih ograničenja svoje porodice i marokanskog društva, i započeo proces samospoznaje.[11]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Tajine knjige se bave temom njegovog života u homofobičnom okruženju i imaju autobiografsku pozadinu na osnovu društvenih iskustava generacija Marokanaca koji su odrastali osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka.[15] Pet njegovih romana izdala je francuska izdavačka kuća Editions du Seuil.[11] Dva njegova romana, Vojska spasa (Salvation Army, 2009) i Arapska melanholija (An Arab Melancholia, 2012), objavljena su na engleskom jeziku.[1][13]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „The first openly gay Moroccan writer and an icon of queer cinema chat about the marriage equality vote and the Arab Spring”. Gay Maroc. 12. 2. 2013. Arhivirano iz originala 29. 7. 2014. g. 
  2. ^ Books by Abdellah Taïa translated into Basque.
  3. ^ Prudenzano, Antonio (11. 6. 2010). „TaÏa, scrittore gay e musulmano: "A volte piango, ma non mi sono mai pentito di aver fatto outing”. Affari Italiani (na jeziku: italijanski). Arhivirano iz originala 5. 3. 2012. g. Pristupljeno 19. 9. 2014. 
  4. ^ Brouksy, Omar (1 January 2011). "Moroccan Writer Taia Challenges Homosexual Taboo" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. septembar 2018). Agence France Presse (via Sin Chew Daily). Pristupljeno 14 April 2014.
  5. ^ [1].
  6. ^ يوم الملك.
  7. ^ Frosch, Jon (6. 9. 2013). „'There's a Place for Gays in Islam'. The Atlantic. 
  8. ^ a b v „Expat Lit: Abdellah Taïa”. Interview Magazine. 
  9. ^ „Abdellah Taïa”. Semio Texte. Arhivirano iz originala 01. 10. 2018. g. Pristupljeno 11. 09. 2018. 
  10. ^ Barry, Colleen (4. 9. 2013). „'Salvation Army' To Be First Arab Film Featuring A Gay Protagonist”. The Huffington Post. 
  11. ^ a b v g d đ e ž Edgar, Joe (10. 9. 2012). „A conversation with Moroccan novelist Abdellah Taïa”. Sampsonia Way. 
  12. ^ a b v g Alami, Aida (11. 4. 2014). „Muslim, Gay, and Making No Apologies”. New York Times. 
  13. ^ a b v g d đ e ž Hicklin, Aaron (26. 1. 2010). „Why Abdellah Taia Had to Die in Order to Live”. OUT. 
  14. ^ [mrtva veza] [2]. Yahoo! News.
  15. ^ [3].