Akcesorna slezina
Akcesorna slezina | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | hirurgija, patologija |
Akcesorna slezina jedna je od jako retkih anomalija slezine nastala u embrionalnom razvoju, mada može biti uzrokovana i povredom trbuha.[1][2]
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
Akcesorne slezine su otkrivene, kao slučajni nalaz u 18% do 30% bolesnika kojima je urađena splenektomija. Njihov broj se kreće od 1% do 5%, a može ih biti i više. Učestalost javljanja je na nivou od 10% na 100 slučajeva.[3][4]
Etiologija[uredi | uredi izvor]
Akcesorna slezina je mala kvržica slezinog tkiva koji se nalazi odvojeno od glavnogdela slezine. To je anomalija koja pretežno nastaje zbog razvojnih poremećaja u embrionalnom razvoju fetusa.[5][6][7]
Najčešći uzrok njihovog nastanka je nepotpuno spajanje mezenhimskih pupoljaka i trauma, a može da se desi i da se akcesorna slezina preko slezinskog ligamenta odvuče do ektopičnih lokacija.[8] Akcesorna slezina se uvek nalazi na levoj strani trbuha usled rotacije slezine tokom embriogeneza. Noovonastale lokacije na kojima je aksesoarna slezina poziicionirana obično su:[9][10][11][12][13][14][15]
- hilusu slezine u 75% slučajeva
- oko repa gušterače u 20%,
- gastrosplenični ili lienorenalni ligamenti,
- zidovi stomaka ili creva,
- omentuma ili mezenterijum,
- karlici i skrotumu.
Morfološki i funkcionalno akcesorne slezine su slične normalnoj slezini od koje dobijaju i vaskularizaciju preko jedne od grana slezinske arterije.[6][16]
Patoanatomija[uredi | uredi izvor]
Akcesorna slezina, jedna ili više, sastoji se od inkapsulirane mase spleničkog tkiva, koji se najverovatnije odvoji od glavne slezine u toku embrionalnog razvoja. Po podacima iz literature akcesorne slezine se pojavljuju u embrionu u velikom broju, ali posle rođenja veći broj njih iščezava, izuzev ako se zadrže u slučaju oboljenja kao što su kongenitalni hemolitički ikterus ili žutica, ili trombocitopenična purpura.[17]
Akcesorna slezina se anatomski najčešće nalazi u hilusu slezine, spleničnoj peteljci ili repu gušterače (pankreasa),[18] gastrokoličnom ligamentu, mezenterijumu, zidu želuca ili creva, gonadama na njihovom putu spuštanja tokom razvoja kroz trbuh. Retko se nalaze iznad levog bubrega ili u skrotumu. Raseljeni fragmenti tkiva akcesorne slezine mogu se usaditi i na dobro vaskularizovanimi površinama u trbušnoj duplji, ili, ako je narušena dijafragmalna barijera i u grudnom košu.[19][20]
Veličina akcesorne slezine, u prečniku, kreće se od nekoliko milimetara do nekoliko santimetara. Često se dešava da takva akcesorna slezina, ne samo da ima svoju sopstvenu (malu) arteriju i venu, već posebnu peteljku.
Mikroskopski akcesorne slezine na prvi pogled izgledaju slično kao i slezina, mada ih ponekad lekari zamene za uvećane limfne čvorove ili neoplastične promene u repu gušterače (pankreasa),[18] želudačno-crevnom traktu, nadbubrežnoj žlezdi ili gonadama.[1][21]
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Akcesorna slezina je dobroćudna i asimptomatska anomalija, pa je njen značaj uglavnom povezan sa potrebom da se razlikuju od zločudnije (malignije) patologije.[22]
Kod pacijenata koji su podvrgnuti splenektomiji zbog autoimunih poremećaja (najčešće imunske trombocitopenije i autoimune hemolitičke anemije ), rast neprepoznatih pomoćnih slezina je klasičan uzrok kasnog relapsa. Stoga, akcesornu slezinu treba identifikovati pre operacije da bi se obezbedilo njena uklanjanje.[22]
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Radiološke karakteristike[uredi | uredi izvor]
Na radiološkim snimcina akcesorna slezina se manifestuje u obliku splenunkula (čvoriča) koji su nekoliko centimetara u prečniku, koji su zaobljeni ili jajoliki.. Iako se većina čvorića nalazi u blizini slezine, oni su identifikovani i na drugim mestima u trbušnoj duplji uključujući:[23][24]
- hilum slezine (najčešće),[25]
- gastrosplenični ligament,
- splenorenalni ligament
- rep pankreasa,
- veći omentum,
- mezenterijum tankog creva,
- zid želuca ili creva,
- skrotum.
Kompjuterizovana tomografija[uredi | uredi izvor]
Na snimcima načinjenim kompjuterizovanom tomografijom čvoriću maju gustinu i karakteristike slične ostatku slezine . Mali splenunkuli (<1 cm) mogu izgledati hipodensno u poređenju sa slezinom, najverovatnije kao artefakt delimičnog volumena.[23]
Obrnuto od ovoga je da ako se u hilumu slezine vidi masa koja se ne povećava na isti način kao susedna slezina, onda bi trebalo da se posumnja na alternativne dijagnoze.
Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Opšta diferencijalno dijagnostička razmatranja uključuju:
- peritonealne metastaze,
- povećanje limfnih čvorova,
- rep tumora pankreasa ili metastaze,
- recidiv tumora bubrega nakon nefrektomije,
- masa nadbubrežne žlezde,
- neuroendokrini tumori pankreasa.[26]
Druga stanja sa abnormalnom lokacijom ili morfologijom tkiva slezine uključuju:
- lobulacije ili pukotine: koje predstavljaju nepotpunu, ali delimičnu fuziju i veoma su česte,[23]
- polispleniju (višestrfuke slezine) koje su često povezane sa abnormalnostima položajima organa,
- splenoza: naslage tkiva slezine nakon abdominalne traume ili operacije (npr. splenektomije) koje nemaju snabdevanje arterijama slezine
- lutajuća slezina: slezina se nalazi u neobičnom položaju unutar trbušne duplje.
Terapija[uredi | uredi izvor]
Kada se vrši splenektomija (uklanjanje slezine) zbog hipersplenizma, moraju se ukloniti i sve akcesorne slezine jer u kasnijem period mogu biti uzrok recidiva ili perzistiranja primarnog oboljenja slezine.[27][28]
Splenoza je stanje u kome se žarišta tkiva slezine podvrgavaju autotransplantaciji, najčešće posle fizičke traume ili splenektomije. Izloženi fragmenti tkiva mogu se implantirati na dobro vaskularizovane površine u trbušnoj šupljini, ili, ako je dijafragmatična barijera oštećena, u grudnom košu.[29][30][31]
Poznavanje varijacione anatomije slezine je od osnovnog značaja za hirurge koji izvode hirurške operacije koje su vezan za slezinu, a posebno one tokom rutinskih kadaveričkih stanja.[32]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Gayer, G; Zissin, R; Apter, S; Atar, E; Portnoy, O; Itzchak Y (avgust 2001). „CT findings in congenital anomalies of the spleen”. British Journal of Radiology. British Institute of Radiology. 74 (884): 767—772. PMID 11511506. doi:10.1259/bjr.74.884.740767. Pristupljeno 3. 3. 2009.
- ^ Freeman, J. L.; Jafri, S. Z.; Roberts, J. L.; Mezwa, D. G.; Shirkhoda, A. (1993). „CT of congenital and acquired abnormalities of the spleen”. Radiographic. 13 (3): 597—610. PMID 8316667. doi:10.1148/radiographics.13.3.8316667.
- ^ G. Scire, N. Zampieri, G. El-Dalti, F.S. Camoglio Conservative management of accessory spleen torsion in children Minerva Pediatr, 65 (4) (2013), pp. 453-456
- ^ Moore 1992, str. 187
- ^ Pushpalatha M, Sujana M, Sharmada K L. (novembar 2012). „Accessory Spleen –a case report.”. Int J Cur ResRev. 4 (1): 121—2. .
- ^ a b B Calin, BN Sebastin, B Vasile, O Andrea. (jun 2012). „Lost and found: the accessoryspleen”. Med Con. 2 (26): 63—6. .
- ^ Doralice Mariá Leite Batista; Fernanda Silva Guedes; Antonio Carlos de Barros Lima Jr; Eduardo Kanaan; Marcos Filgueiras; Ricardo Zorron (2008). „Accessory spleen detection at laparoscopic splenectomy is adequate for immune thrombocytopenic purpura- a prospective study” (PDF). Bras J Video- Surg. 1 (4): 156—162.
- ^ Gaillard, Frank. „Splenunculus | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org”. Radiopaedia. Pristupljeno 16. 1. 2022.
- ^ H. Ishibashi, T. Oshio, T. Sogami, A. Nii, H. Mori, M. Shimada Torsion of an accessory spleen with situs inversus in a child J Med Invest, 59 (2012), pp. 220-223
- ^ M. Ozeki, M. Asakuma, N. Go, T. Ogura, Y. Inoue, T. Shimizu, et al. Torsion of an accessory spleen: a rare case preoperatively diagnosed and cured by single-port surgery Surg Case Rep, 1 (2015), p. 100
- ^ T.L. Babcock, D.D. Coker, J.L. Haynes, H.B. Conklin Infarction of an accessory spleen causing an acute abdomen Am J Surg, 127 (1974), pp. 336-337
- ^ P. Impellizzeri, A.S. Montalto, F.A. Burroto, P. Antonuccio, G. Scalfari, F. Arena, et al. Accessory spleen torsion: rare cause of acute abdomen in children and review of the literature J Pediatr Surg, 4 (2009), pp. E15-E18
- ^ E. Settle Surgical importance of accessory spleens Am J Surg, 1 (1) (1940), pp. 23-27
- ^ V. Bard, N. Goldberg, H. Kashtan Torsion of a huge accessory spleen in a 20-year-old patient Int J Surg Case Rep, 5 (2) (2014), pp. 67-69
- ^ Landmann, A.; Johnson, J.J.; Webb, K.M.; Mantor, P.C.; Letton, R.W. (2016-09-01). „Accessory spleen presenting as acute abdomen: A case report and operative management”. Journal of Pediatric Surgery Case Reports (na jeziku: engleski). 12: 9—10. ISSN 2213-5766. doi:10.1016/j.epsc.2016.05.011.
- ^ Impellizzeri et al. Accessory spleen torsion: a rare cause of acute abdomen in children: a review.2009 Sep;44(9):e15-18
- ^ Orlando R, Lumachi F, Lirussi F. Congenital anomalies of the spleen mimicking hematological disorders and solid tumors: a single-center experience of 2650 consecutive diagnostic laproscopies. Anticancer Research. 2005;25(6C):4385–4388. [PubMed] [Google Scholar]
- ^ a b Kim, SH; Lee, JM; Han, JK; Lee, JY; Kim, KW; Cho, KC; Choi, BI (1. 4. 2008). „Intrapancreatic Accessory Spleen: Findings on MR Imaging, CT, US and Scintigraphy, and the Pathologic Analysis”. Korean J Radiol. Korean Radiological Society. 9 (2): 162—174. PMC 2627219 . PMID 18385564. doi:10.3348/kjr.2008.9.2.162.
- ^ M, Abu Hilal; Harb, A; Zeidan, B; Steadman, B; Primrose, JN; Pearce, NW (5. 1. 2009). „Hepatic splenosis mimicking HCC in a patient with hepatitis C liver cirrhosis and mildly raised alpha feto protein; the important role of explorative laparoscopy”. World Journal of Surgical Oncology. England: BioMed Central. 7 (1): 1. PMC 2630926 . PMID 19123935. doi:10.1186/1477-7819-7-1 .
- ^ Madjar, S; Weissberg D (oktobar 1994). „Thoracic splenosis”. Thorax. British Medical Assn. 49 (10): 1020—1022. ISSN 0040-6376. PMC 475241 . PMID 7974296. doi:10.1136/thx.49.10.1020.
- ^ Sohaib SA, Reznek RH. Reticuloendothelial disorders: the spleen. In: Grainger RG, Allison DJ, Adam A, Dixon AK, editors. 4th ed. London (LDN): Churchill Livingstone; 2001. p. 1436. [Google Scholar]
- ^ a b Gaillard, Frank. „Splenunculus | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org”. Radiopaedia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-14.
- ^ a b v Mortelé, Koenraad J.; Mortelé, Bart; Silverman, Stuart G. (2004). „CT Features of the Accessory Spleen”. American Journal of Roentgenology. 183 (6): 1653—1657. PMID 15547205. doi:10.2214/ajr.183.6.01831653.
- ^ Gayer, G; Zissin, R; Apter, S; Atar, E; Portnoy, O; Itzchak, Y (2001). „CT findings in congenital anomalies of the spleen”. The British Journal of Radiology (na jeziku: engleski). 74 (884): 767—772. ISSN 0007-1285. PMID 11511506. doi:10.1259/bjr.74.884.740767.
- ^ Wolfgang Dähnert (2011). Radiology. Review Manual. ISBN 9781609139438.
- ^ Barber, Thomas W.; Dixon, Andrew; Smith, Marty; Yap, Kenneth S K.; Kalff, Victor (2016). „<SCP>Ga</SCP>-68 octreotate <SCP>PET</SCP>/<SCP>CT</SCP> and <SCP>Tc</SCP>-99<SCP>m</SCP> heat-denatured red blood cell <SCP>SPECT</SCP>/<SCP>CT</SCP> imaging of an intrapancreatic accessory spleen”. Journal of Medical Imaging and Radiation Oncology. 60 (2): 227—229. PMID 26041021. doi:10.1111/1754-9485.12319.
- ^ P. Impellizzeri, A. S. Montalto, F. A. Borruto, P. Antonuccio, G. Scalfari, F. Arena, C. Romeo: Accessory spleen torsion: rare cause of acute abdomen in children and review of literature. In: J Pediatr Surg. 44(9), Sep 2009, S. e15–e18
- ^ Pane, Francesco; Cavaglià, Enrico; Silvestre, Mattia; Coppola, Milena; Corvino, Fabio; Borzelli, Antonio; Paladini, Andrea; Giurazza, Francesco; Corvino, Antonio; Zobel, Daniela Beomonte; Amodio, Francesco; Capasso, Francesco; Niola, Raffaella (1. 7. 2019). „Successful endovascular treatment of a spontaneous bleeding accessory spleen: A case report”. Radiology Case Reports (na jeziku: engleski). 14 (7): 787—790. PMC 6462800 . PMID 31011380. doi:10.1016/j.radcr.2019.03.037.
- ^ Abu Hilal, M.; Harb, A.; Zeidan, B.; Steadman, B.; Primrose, JN; Pearce, NW (2009). „Hepatic splenosis mimicking HCC in a patient with hepatitis C liver cirrhosis and mildly raised alpha feto protein; the important role of explorative laparoscopy”. World Journal of Surgical Oncology. 7: 1. PMC 2630926 . PMID 19123935. doi:10.1186/1477-7819-7-1 .
- ^ Madjar, S.; Weissberg, D. (1994). „Thoracic splenosis”. Thorax. 49 (10): 1020—1022. PMC 475241 . PMID 7974296. doi:10.1136/thx.49.10.1020.
- ^ W. Richard Webb; Wiliam E. Brant; Nancy M. Major (2014). Fundamentals of Body CT, Fundamentals of Radiology (4 ed.). Elsevier Health Sciences. p. 242.
- ^ Neeta Chhabra; et al. (2014). „ACCESSORY SPLEEN AND ITS CLINICAL SIGNIFICANCE : A CASE REPORT”. Int J Anat Res. 2 (2): 325—27..
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Moore, Keith L. (1992). Clinically Oriented Anatomy (3rd izd.). Baltimore: Williams & Wilkins. str. 187. ISBN 978-0-683-06133-8.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Klasifikacija | |
---|---|
Spoljašnji resursi |
- „eMedicine Search: Accessory spleen”. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. jun 2009) (jezik: engleski)
- „Image at brown.edu”. (jezik: engleski)
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |