Alderferova EPR teorija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Alderferova EPR teorija je teorija iz psihologije koju je stvorio američki psiholog Klejton Alderfer, koja se slaže sa Maslovom da kod pojedinca postoji hijerarhija potreba, ali ističe da pojedinci imaju samo tri grupe potreba (egzistencijalne potrebe, potrebe za povezivanjem i potrebe za rastom) i da nije nužno da se prvo moraju zadovoljiti potrebe nižeg nivoa da bi se tražilo zadovoljenje potreba višeg nivoa.

Alderfer teorija se zasniva na Maslovljevoj teoriji hijerarhije ljudskih potreba, s tim što on menja tu hijerarhiju, stvarajući EPR teoriju (egzistencijalne potrebe, potrebe za povezivanjem i potrebe za rastom). Uređenje ovih kategorija je slično kao kod Maslova. Egzistencijalne potrebe odgovaraju Maslovljevim fiziološkim i potrebama za sigurnošću, potrebe za povezivanjem odgovaraju Maslovljevim potrebama za pripadnošću i za uvažavanjem, i potrebe rasta odgovaraju Maslovljevom potrebom za samoostvarenjem.

Ljudske potrebe svrstava u:

Alderfer je takođe predložio i teoriju regresivnosti koja je u skladu sa EPR teorijom, prema kojoj se, u zavisnosti od toga da li su potrebe jednog nivoa zadovoljene ili nezadovoljene, kod osobe mogu javiti ispunjenje (progresivan proces) ili frustracija (regresivan proces). Njegovo mišljenje je da kada kod osobe nisu zadovoljene potrebe višeg nivoa, tada osoba počinje ulagati dvostruke napore u potrebe nižeg nivoa. Na primer, ako osoba ne uspeva da zadovolji potrebe za uvažavanjem ili samoostvarenjem, onda će osoba uložiti više napora u potrebe za povezivanjem, nadajući se da time uspeti da zadovolji potrebu višeg nivoa.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]